Lik Drakule, koji je osmislio irski pisac Bram Stoker, jedan je od najtrajnijih likova horor fikcije. Ušao je i u slavnu Guinnessovu knjigu rekorda i drži rekord kao lik s najviše filmskih i TV ekranizacija. Neka od njih su izvanredne a neke katastrofe, neke parodije a neke su vrlo neobične.
Grof Drakula, gospodar vampira, jedan je od najvećih i najtrajnijih likova horor fikcije. Nemilosrdni grabežljivac koji preživljava sišući krv iz vrata svojih žrtava. U krvave pohode kreće pod okriljem noći, u vrijeme punog mjeseca. Ima nekoliko slabosti – ne podnosi križeve, svetu vodicu te sunčevu svjetlost koja mu je mrski neprijatelj (ipak je on ‘biće noći’)
Drakulu iz njegovog vječnog života na vječna lovišta možete ga poslati tako što ćete mu zabiti glogov kolac ravno u srce ili ga (nekako) odvući i ostaviti na Suncu koje će ga istočasno pretvoriti u pepeo.
Ovaj lik stvorio je irski pisac Bram Stoker (1847-1912). Njegov roman Dracula objavljen je 1897. godine. Stokera je za ovaj roman inspirirao okrutni rumunjski vladar Vlad III Tepeš (Tepeš znači ‘nabijač’ a to ime dobio je jer je svoje protivnike nabijao na kolac).
Drakula je ušao i u slavnu Guinnessovu knjigu rekorda i drži rekord kao lik s najviše filmskih i TV ekranizacija. Među tim filmovima ima doista izvanrednih adaptacija ali i onih katastrofalnih, neki su ozbiljni a neki parodije, neki uvelike posuđuju izvorni Stokerov materijal a drugi ga pak ubacuju u vrlo čudne priče (vjerojatno) zbog njegove kulturološke sveprisutnosti.
Film Abigail, koji odnedavno igra u našim kinima, odličan je i kvalitetan primjer modernog pristupa priči o Drakuli ali općenito i vampirskom podžanru.
Ovom prilikom donosimo vam pet najboljih, ali pomalo i neobičnih, filmova o Drakuli koje morate pogledati.
1. Krv za Drakulu (Blood for Dracula aka Andy Warhol’s Dracula, 1974.)
Svaki film koji nosi epitet “Andyja Warhola” zasigurno će biti čudan, a u najmanju ruku na granici s neukusom. Krv za Drakulu gleda na izgladnjivanje, propadanje društva i seksualno nasilje, sve kroz paradigmu vampirske priče.
U glavnoj ulozi Uda Kiera kao grofa, u režiji Paula Morrisseyja, Krv za Drakulu počinje s vrlo jednostavnom premisom: Drakula je bolestan, treba mu djevičanska krv da preživi i nada se da će mu odlazak u dobru katoličku naciju poput Italije dati svježinu opskrbu njegovim potrebnim obrokom. Naravno, djevice nije tako lako doći kao što je mislio, i stvari postaju… pa, malo čudne.
Mračno smiješan i prilično moderan na svoj način, Krv za Drakulu čudan je zbog središnje točke svoje radnje, ali ga čini još čudnijim koliko su njegove izvedbe zadivljujuće pretjerane. Neki su rekli da se čini da film ponajviše odgovara Warholovom ukusu više nego bilo čemu drugom.
2. Ljubav na prvi ugriz (Love at First Bite, 1979.)
Nakon što su izbačeni iz svog dvorca u Transilvaniji, grof Drakula i njegov pomoćnik Renfield putuju u New York, kako bi pronašli ženu za koju grof vjeruje da je reinkarnacija žene koju je volio cijelu vječnost.
Ova verzija Drakule žeđa romantiku više nego krvi. Najsmješnija parodija Drakule, preplanuli George Hamilton urnebesan je vampir, koji nevoljko napada Ameriku nakon što su ga komunisti istjerali iz njegovog rumunjskog dvorca.
3. Blade: Trojstvo (Blade: Trinity, 2004.)
Trilogija Blade uvijek je bila pravi izlog za Wesleyja Snipesa. Slika njega, u dugom crnom kožnom ogrtaču za prašinu, kako hoda kroz gomilu krvavih, siktavih vampira uvijek će biti ikona. Blade: Trojstvo, možda je najneobjašnjiviji a njegova verzija Drakule je velika uloga.
Film uzima mit o Drakuli i potpuno ga mijenja kako bi stvorio potpuno drugu zvijer. Umjesto istočnoeuropskog plemića koji je postao čudovište, Drakula je drevno sumersko čudovište i praotac vampirske rase.
Film se ne bavi previše s ovom novom verzijom lika. No, to je njegova najmanja mana od neobične, napete energije koja ispunjava gotovo svaku scenu.
4. Hotel Transilvanija (Hotel Transylvania, 2012.)
Drakulina kulturološka zasićenost je u ovom trenutku toliko potpuna da je on junak filmske uspješnice za djecu (u originalu mu glas posuđuje Adam Sandler). Hotel Transilvanija redatelja Genndyja Tartakovskog je inventivno, čak i predirljivo istraživanje klasičnih filmskih čudovišta, ali također je nedvojbeno čudno.
Drakulina žena je ubijena, pa je njegovo rješenje izgraditi tajni hotel u kojem se čudovišta mogu družiti kad god požele(?).
To nije najizravnija logična crta koju je grof ikada povukao, ali ima smisla u kontekstu filma. Jednostavno, ovo je svojevrsna karikatura Stokerovog Drakule koja funkcionira kao solidna animirana zabava.
5. Drakula: Neispričana priča (Dracula Untold, 2014.)
Najčudnija stvar u vezi filma Drakula: Neispričana priča možda nije njegova krivica. priča filma i glavni lik kreirani su kao da si izašli iz Marvelove kreativne radionice. Tako Drakula: Neispričana priča pokušava rekonstruirati vampirovo podrijetlo u podrijetlo antijunaka..
Umjesto da pogledaju kako se čudovište rađa, od gledatelja se traži da vide herojstvo u masakru. Drakulin pad u vampirizam prikazan je kao nešto tragično, ali to nije sve. Njegovo izričito vodstvo u onome što danas nazivamo ‘ratni zločini’, sprečava u potpunosti suosjećanje s tom figurom.
Možda će navedene mane ovog filma jednom biti ispravljene u njegovom nastavku, o kojem se priča već dugo vremena (ali od kojeg još ništa za sada).
