Prvo se pojavila vijest da je Bruce Willis prodao prava na svoje lice te će i nakon smrti digitalno glumiti. Holivudska zvijezda tu je vijest opovrgnula, no pitanje je ostalo jesu li digitalne zvijezde naša budućnost. “Nadam se da to nije tako, ali ako se to dogodi, sve bih divne glumce s ovih prostora oživio”, komentirao je redatelj Dalibor Matanić.
Ovih smo tjedana čitali o tome kako je Bruce Willis prva hollywoodska zvijezda koja je prodala prava na svoje lice kompaniji za kreiranje digitalnih dvojnika. Princip kompjuterske manipulacije deepfake je, barem na papiru, jednostavan. Pomoću računala slika zvijezde se “stavi” na glavu drugoga glumca ili se, pak, njegovo cijelo tijelo računalno kreira, čime zvijezda dobiva svojeg “digitalnog blizanca”.
Prije godinu dana istom je tom deepfake tehnologijom lice Brucea Willisa u jednoj reklami digitalno “presađeno” na glavu drugog glumca. Tada je Willis naglasio da mu se svidjela takva preciznost tehnologije: “To je mini-film u mojem uobičajenom žanru akcijske komedije. Za mene je to sjajna prilika da se vratim u prošlost.”
Što je stvarno?
Ipak, Willisov je glasnogovornik za BBC opovrgnuo je ovu vijest. Tvrtka Deepcake potvrdila je tu izjavu te naglasila da je nemoguće prodati svoje lice u trajno vlasništvo kompanije.
Na pragu ovih deepfake novosti stigla je još jedna iz franšize Star Wars, a glumac James Earl Jones potvrdio je da je predao prava na svoj jedinstven glas Darth Vadera drugoj AI kompaniji, Respeecheru, te je time ujedno i najavio da se povlači iz uloge i predaje palicu tehnologiji.
Sama pomisao da bi neki glumci mogli glumiti vječno dovoljno je intrigantna. Ipak, za zagrebačkog redatelja Dalibora Matanića ne i previše primamljiva.
“”Nadam se da to nije budućnost jer nam trebaju živi glumci pred kamerom, a ne mrtvi u kompjutoru. Ipak da je moguće, sve bih divne glumce s ovih prostora oživio: Ivicu Vidovića, Pavla Vujisića, Milenu Dravić, Borisa Dvornika, Ivu Gregurevića…” , kazao je Matanić.
Jesmo li u budućnosti filma ?
Hoće li deepfake tehnologija postati budućnost filma, programirati savršene glumce, a posljedično i savršene ljude? Hoćemo li u budućnosti biti potrebni svojim tijelima za opstanak i što to znači za poimanje nas samih kao bića? Hoćemo li uopće imati potrebu za novim glumcima?
“Mislim da živog glumca ipak ništa ne može na setu zamijeniti, iako ovo kao koncept zvuči zaista zanimljivo” , hrvatski glumac Rene Bitorajac ne gleda na ovaj fenomen deepfake toliko dramatično.
Što sada kada je znanstveno fantastični film postao naša realnost?
Računala postaju sve bolja u simuliranju stvarnosti, a moderna se kinematografija na primjer, uvelike oslanja na računalno generiranu scenografiju i likove umjesto praktičnih lokacija i rekvizita koji su nekad bili uobičajeni. Tako snimljene scene uglavnom je teško razlikovati od onih klasično snimljenih.
Postoji nekoliko metoda za stvaranje deepfake lika, ali najčešća se oslanja na korištenje dubokih neuronskih mreža koje uključuju autokodere koji koriste tehniku zamjene lica. Najprije vam je potreban ciljani video koji ćete koristiti kao osnovu za deepfake, a zatim se koristi kolekcija videoisječaka osobe koju želimo umetnuti u kadar.
Hoćemo li morati redefinirati klasično poimanje tijela i uma?
Pitanjem besmrtnosti i trajnog očuvanja svog tijela znanstvenici, filozofi ali i umjetnici bave se oduvijek, a neki od njih zastrašujuće su precizno predvidjeli koncept savršene simulacije. Jedan od njih je i poljski pisac, futurolog i filozof Stanisłav Lem čiji rad i danas rasplamsava maštu čitatelja diljem svijeta. Lemova distopijska vizija velike simulacije pojavila se u njegovom romanu Futurološki kongres iz 1971. godine, a 2013. godine roman je prilično uspješno za film prilagodio izraelski redatelj Ari Folman.
U filmu Robin Wright tumači ulogu poznate holivudske glumice kojoj jedna producentska kuća nudi neočekivanu ponudu – žele skenirati njeno tijelo i otkupiti prava na njenu sliku za astronomsko visoku cijenu. Nakon skeniranja studiju će biti dozvoljeno da s glumicom snime koji god film žele u 3D-u, uključujući i one filmove koje je za svoje karijere odbila snimiti. To znači i da će u filmovima uvijek izgledati kao predivna tridesetogodišnjakinja koja ne stari. Zauzvrat, glumica se više ne smije pojavljivati u javnosti. Hoće li takve ponude uskoro dobivati i stvarne osobe?
Život nakon smrti zaista postoji
Jedno je sigurno, u digitalnoj sferi život nakon smrti zaista postoji međutim, na nama je da odlučimo možemo li takav život prihvatiti. Ono bitno, ono “ljudski” ostat će trajno u nama i to je ono što tehnologija za sada nije uspjela dokučiti. Naravno, to je ono što ni sam čovjek još uvijek ne može dokučiti i to je ona energija koja od početka sve pokreće.
