Ususret Zagreb Film Festivalu u sklupu naše rubrike filmskih zanimanja odlučili smo predstaviti izvršnog direktora festivala Hrvoja Laurentu. Doznali smo informacije “iznutra”, kako teče priprema za sam festival, kako postati izvršni direktor festivala…
Hrvoje Laurenta diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i završio je Koledž za novinare u Salzburgu. U razdoblju od 2002. do 2009. godine organizirao je ali i pokrenuo više od 30 kulturno-umjetničkih i edukacijskih projekata i programa. 2003. godine imenovan je Koordinatorom, a 2008. Izvršnim direktorom Zagreb Film Festivala. Iste te godine postao je i izvršni direktor zagrebačkog Kina Europa, jedne od najznačajnijih nezavisnih kulturno-umjetničkih institucija u ovom dijelu Europe. Na žalost, 2019. godine kino je privremeno zatvorila tadašnja gradska vlast, a Zagrepčani su ostali bez vrijednog programa i mjesta filmskih susreta.
Laurenta predaje diljem Europe o inovativnostima u kulturi, kulturnoj politici i menadžmentu te kinoprikazivaštvu. Svojim najvećim uspjehom smatra “zadržavanje ključnog dijela ekipe na okupu dugi niz godina, pozicioniranje Zagreb Film Festivala kao jednog od najvažnijih festivala u regiji, te nagrada za najbolje europsko kino 2016. godine kada smo upravljali kinom Europa. “
Za početak, jedno lagano pitanje bez puno povijesti – kako postati izvršni direktor Zagreb Film Festivala? Kako je tekao vaš put do ove pozicije?
Dosta zanimljiva priča. Naime, sve se dogodilo slučajno. Prijatelj iz grada mi je rekao da postoji neki Boris T. Matić (prvi put čuo za čovjeka tada) koji će u SC-u nešto raditi – ne zna točno što, ali će biti koncerata, tuluma, partija – i da njemu treba netko da to radi s njime. Super mi je zvučalo to s koncertima, partijima, ja sam mislio da se radi o nekakvom glazbenom događanju. I čujem se ja sa stanovitim Borisom, nađemo se mi na cugi kad ono kaže on meni: “Radi se filmski festival. Al’ bit će i koncerata i partija.” I tako je sve to krenulo…
Izvršni direktor Zagreb Film Festivala, što on radi?
U našem slučaju izvršni direktor radi sve. Nema tu preciznih zadataka, direktorski posao kao i svugdje – moraš znati sve, biti uključen u sve, spajati razne festivalske sektore, isplanirati cijelu priču i donositi odluke. Meni osobno najzabavniji je dio rad s ljudima. Naši sastanci, dani sretni i oni tužni – svi su dobri kad je ekipa tu. A najteži dio su mi izvještaji, definitivno. Kako nam je festival krajem godine, vrlo brzo treba napraviti cijeli izvještaj što je prilično naporno nakon festivala, bez odmora i s glavom u dvoranama.
U kojem momentu ste znali da radite točno ono što želite? I da to radite jako dobro?
Odmah sam znao da je ova vrsta posla nešto u čemu se nalazim i što mi leži, nije tu bilo dvojbi. A spoznaja da radiš nešto dobro nije neka pretjerana sreća. Svaki festival, svaki projekt posebna je priča koju svaki put i nanovo treba odradit na nivou, nema tu stare slave. Publika, gosti i kolege te ne pitaju i ne pričaju o tome što je i kako bilo lani, nego ove godine očekuju da to bude još bolje nego što je bilo.
Kako teče proces selekcije filmova na Zagreb Film Festivalu? Radi li se sve u zadnji tren ili postoji čvrsti hodogram kojeg se svi drže?
Proces selekcije kreće odmah po završetku festivala. Nema puno čekanja, skeniranje naslova, festivala i projekata kreće odmah. Dio filmova nam dođe putem otvorene prijave, dio mi tražimo direktno nakon gledanja na nekom od festivala i sl. Neke bookiramo odmah, a neke ostavimo za završnu selekciju kada detalji presuđuju koji će film ući u program, a koji neće. Dio programa odabiru naši stalni suradnici i selektori što nam djelomično olakša posao.
Kad je zadnji rok za definiranje filmskog programa?
Krajnji rok za program je uvijek negdje desetak dana prije konferencije za tisak, koja bude uoči festivala. Ispadne to nekih dvadeset do mjesec dana prije otvorenja. Nakon toga slijedi slaganje programa u raspored te prikupljanje i izrada svih materijala što je poprilično zahtjevan i iscrpljujuć posao. Paralelno se zovu gosti iz filmova i priprema cijeli marketinški dio, nekada pojedinim filmovima pristupamo kao zasebnim dijelovima, nekada su to cjelokupni programi u paketu. U svakom slučaju sve se treba dobro osmisliti i pripremiti kako bi naše ciljane publike znale što ih sve očekuje na festivalu i kako bi ih privukli da dođu u kina.
Koji je najstresniji dio u organizaciji festivala?
Najstresnije je pred pressicu jer tad u kratkom vremenu moramo dovršiti sve materijale o filmovima, programima i festivalu. Rješavamo ga ničim drugim nego zajedništvom, dobrom atmosferom i međusobnim pomaganjem.
Postoji li neki naslov koji ste jako htjeli prikazati, a niste uspjeli, neki vječni filmski trn u oku?
Pa ne baš, svake godine postoji poneki naslov do kojeg ne možemo doći i to je normalno. Međutim, na tržištu je toliki broj filmova da uvijek uspijemo napraviti najbolji mogući program. Doduše, zadnjih godina je nešto lakše, jer od kada nema 35mm kopija nemamo problema sa sheranjem festivalskih kopija među festivalima na drugim krajevima svijeta. Digitalija je taj segment značajno olakšala i pojednostavnila. Znalo nam se prije događati da ne možemo imati neki film jer jednostavno nismo mogli dobiti 35mm kopiju, tada smo znali za neke naslove biti tužni, ali kao što sam rekao – filmska produkcija je i onda bila i sada je bogata. Uvijek nađemo najbolje za nas i našu publiku.
Što biste izdvojili kao najveći uspjeh u dosadašnjem poslu?
Zadržavanje ključnog dijela ekipe na okupu dugi niz godina, pozicioniranje Zagreb Film Festivala kao jednog od najvažnijih festivala u regiji, te nagrada za najbolje europsko kino 2016. godine kada smo upravljali kinom Europa. Ta nagrada i rad samog kina donijeli su meni osobno nagradu Albert Kapović 2017. godine za istaknuti rad u promicanju filmske umjetnosti. Sva iskustva u mom dosadašnjem radu prepoznala je i Europska komisija. Ona me je krajem prošle godine pozvala da budem dio međunarodnog deseteročlanog Panela eksperata koji odlučuje o tome koji će grad postati Europska prijestolnica kulture te radi monitoring pobjedničkih gradova. Prepoznali su to i ljudi iz Vlade Saudijske Arabije koje savjetujem oko otvaranja prvog art-kina ikada u toj zemlji. To bi bili neki recentni uspjesi na koje sam baš ponosan.
Da možete birati raditi neko drugo filmsko zanimanje, a da nije vaše, što bi to bilo?
Nogometaš Hajduka, napadač, u paru sa Livajom.
