“Želim pokazati sve sjajne glumce koje imamo, želim da svaki glumac bude na razini zadatka, želim da uspiju”, govori Riječanka Sanja Drakulić, koja je kao casting direktorica radila na nizu domaći i stranih filmova. Kao ključne sastojke zanata ističe – znanje, komunikaciju i povjerenje.
U Hrvatskoj je teško pronaći osobu koja bolje poznaje glumačku scenu od Riječanke Sanje Drakulić. Ne zato što je i sama akademska glumica, već zato što već godinama pomaže drugim glumcima da lakše dođu do njima odgovarajućih uloga. Jednako tako pomaže redateljima i producentima da pronađu svojeg idealnog glumca. Jer upravo je to najkraći opis posla casting direktora.
Kao što pokazuje i činjenica da još nemamo uvriježen hrvatski prijevod naziva posla, casting direktor relativno je “svježa” funkcija u hrvatskoj kinematografiji. Ali Sanja je u njoj odlična, što pokazuju brojni domaći i strani projekti, kao što su Netflixove produkcije The Weekend Away i Faraway, na kojima je radila.
Ujedno je vlasnica i osnivačica digitalne platforme Duart, gdje okuplja sve filmske djelatnike, nudi oglasnik poslova i promociju svih članova koji dolaze iz više od 46 zemalja svijeta.
Što doista radi casting direktor?
Casting direktor je osoba koja među prvima dolazi u projektni tim. Odmah nakon producenta, redatelja i paralelno s location managerom. Prati viziju redatelja, napomene producenta i predlaže svoju viziju casta/glumaca za određeni projekt. Može to biti i film, serija, reklama, modna revija… U svijetu je to nešto drugačije, jer se oslanja većinom na agencije s kojima komunicira, dok je kod nas osuđen na svoje vlastito znanje, vlastite baze podataka, istraživanje i poznavanje tržišta.
Odabire scene za audicije, odabire koji glumci pridonose viziji projekta i prezentira ih (ovisno o produkciji i zahtjevnosti projekta, traženi materijali za prezentaciju mogu biti razni, od foto i video materijala glumaca, do press priopćenja i intervjua, linkova, clipova i sl.), poziva i organizira audicije s glumcima te u uskoj komunikaciji s redateljem (često i producentom), odabire glumce. Nakon toga slijede pregovori i dogovori oko honorara, termina glumaca, potpisivanje dokumentacije, administracija i vođenje računa o glumcima, sve dok svaki pojedini glumac ne završi s posljednjim danom snimanja. U uskoj je komunikaciji (naravno s glumcem, redateljem, producentima), s prvim i drugim asistentom režije, make-upom, kostimima i ostalim odjelima sve do kraja snimanja projekta.
Kako ste nakon studija glume odlučili preuzeti i funkciju casting direktora?
U želji da ne sjedim doma i čekam ulogu, počela sam raditi, istraživati, proučavati industriju. Iako bi čovjek pomislio da nakon akademije znamo sve, ja za sebe mogu reći da ovaj business dio nisam znala. Tako sam se počela interesirati za castinge, agencije, produkcije, festivale, casting direktore i zaključila da bih to mogla raditi u slobodno vrijeme. Još za vrijeme akademije pomagala sam kolegama kako savladati pojedine scene i uloge, a nakon akademije dobila sam poziv osječke akademije za asistenturu Bori Stjepanoviću. Ja sam diplomirana glumica, i mnogi su gledali moje predstave, ispite, filmove, radionice, i veseli ih vidjeti me na sceni. Nakon filma Hane Jušić, veselili su se vidjeti me i na platnu, međutim, nisu me tako često pozivali raditi. Nažalost tada, u Hrvatskoj, kada se jednom nađete na drugoj funkciji, ljudi teško prihvate da ste još uvijek i ona „prethodna funkcija“. Jer kako može netko biti dvije, tri stvari odjednom?!
Budući da je nedostajalo casting direktora, i s obzirom da sam dobro obavljala svoj posao, tako sam se razvila na funkciji casting direktora, razvila Duart, digitalnu bazu podataka i oglasa za posao jedinstvenu u regiji, i eto, još uvijek sam glumica, kao i poduzetnica.
Kako vam je bilo raditi na prvom filmu?
Prvi veliki pravi projekt gdje sam imala veliku odgovornost je bio finsko-dansko-hrvatski film. Imala sam na raspolaganju 17 uloga. Pod mentorstvom Igora Šestrića, naučila sam puno toga. Od načina funkcioniranja produkcije, do pregovora s glumcima, iščitavanja dispozicije, rasporeda snimanja, do samog funkcioniranja filma za koji nisam imala pojma da je toliko kompleksan mehanizam i da je svaki djelić bitan i ovisan o drugom. Bilo mi je jako uzbudljivo, posjetila sam set s Markom Torjancem i Radom Šerbedžijom, bilo je super! Naporno, ali uzbudljivo i poučno.
Koje su najvažnije vrline za taj posao?
Veliko poznavanje glume, glumaca, znati prepoznati suptilnost atmosfere, funkcije/cilja koji ima pojedina uloga unutar komada. Znati iskomunicirati s glumcem uputu redatelja kako bismo izvukli iz glumca točno ono što želimo vidjeti, suptilnost u komunikaciji s glumcima jer su nježne i osjetljive „biljkice“ koje treba voljeti, poštovati, razumjeti. Povjerenje među glumcima, povjerenje u vaš rad od strane redatelja i producenta. Dobra organizacija… Ja kada radim na projektu želim da glumac bude sjajan, želim da Hrvatska ima što više glumaca unutar projekta. Želim pokazati sve sjajne glumce koje imamo, želim da svaki glumac bude na razini zadatka, želim da uspiju. To mislim da je jako važno imati u sebi u ovom poslu. Ljudi onda to prepoznaju, cijene i razlikuju.
Je li u hrvatskoj kinematografiji, gdje se gotovo svi međusobno poznaju, posao casting directora lakši ili teži?
Rekla bih teži, ali svaki projekt je priča za sebe. U međunarodnim projektima velika su očekivanja, velika je odgovornost, konkuriramo svjetskim parametrima, i puno je više riječ o industriji, u pozitivnom smislu: brzina, kvaliteta, rokovi. Obično su jako kratki vremenski rokovi pripreme i poprilično je stresno.
U hrvatskoj kinematografiji je teže, utoliko što se prvo mora prevazići taj moment da uopće dobiješ posao kao casting direktor, jer svi misle da sve poznaju i da tvoj angažman nije potreban, ili se jednostavno nema dovoljno novaca. Budući da je casting direktor, jedna od najmlađih djelatnosti u filmskoj industriji još uvijek se puno ne zna o tome i stoga nije ni čudno da ostali misle da ti samo predlažeš glumce. Ne znaju za cijeli niz pripreme, administracije, komunikacije koje casting direktor odradi. Zatim, u hrvatskoj je teže jer treba izaći iz uobičajenih kanona gdje smo tu osobu (glumca) prije gledali i uz što smo ju asocirali. To je jako teško redateljima zamisliti. Dok kod stranih produkcija, oni su neopterećeni slikom koju taj glumac ima od prije, gledaju ih sa „svježim“ očima.
Kako izgleda proces odabira glumaca za film?
Nakon čitanja scenarija, ja imam svoju viziju, prijedloge za pojedinu ulogu kako bi trebala izgledati i jasno znam što mi ta uloga u komadu treba nositi/donijeti.
Tu viziju potrebno je uskladiti s redateljem, ali obično u dobrim scenarijima, sve je već napisano, pa se te vizije podudaraju. Zatim odabirem scene za audiciju. Zatim radim popis ljudi i prijedloga za pojedinu ulogu. Obično volim već početi s audicijama, i redatelju predstaviti njihove materijale sa scenom iz projekta. Tada jako dobro slušam redateljeve upute, komentare i nastojim razumjeti što mu je važno, što mu nedostaje i što točno želi dobiti u izvedbi glumaca. Nakon toga najčešće radimo selekciju, drugi krug. U drugom krugu, nastojim od glumaca dobiti točnu tu nijansu koju je redatelj htio dobiti. Slijedi ponovno prezentiranje redatelju i ostalima, i finalna odluka.
Naravno nekada se zaključi da nismo dobili to što smo htjeli, pa onda ide cijeli taj proces ispočetka, sve dok ne nađemo savršenog glumca za tu ulogu.
Koje upute vam najčešće daju redatelji i/ili producenti?
Nema neke univerzalne upute. Svaki projekt je drugačiji i iziskuje neke druge kvalitete. Svi naravno žele vrhunske glumce, tako da pri prvom sastanku, strancima, uvijek kažem da ne trebaju brinuti, da su Hrvatski glumci sjajni, i da ćemo napraviti odličan projekt. U što se, naposljetku, i uvjere sami.
Je li bilo slučajeva da redatelj nije htio poslušati vašu preporuku?
Naravno. Nekad se viziju razlikuju, međutim, ako je druga osoba potpuno i sigurno uvjerena da se treba izboriti za svoju ideju, gura ju koliko može. Na prvom projektu kojeg sam spomenula, redatelj je prilikom prve selekcije odbio glumicu, za koju sam znala da je jako dobar izbor za tu ulogu i vratila ju, bez obzira, u drugi krug. Naposljetku je ta glumica dobila ulogu. Redatelji, naročito strani kada snimaju u Hrvatskoj, ali i hrvatski upravo zbog onoga o čemu smo pričali ranije, ne mogu dobro poznavati kapacitet glumca, koliko ga, sad već, ja poznajem. Nekada glumac ima loš dan, i jednostavno nije uspio donijetii/pokazati ono što se tražilo, ali ja znam da ima to u sebi. Veseli me kada naposljetku uspije to iznijetii i dobije ulogu, i naravno odigra ju vrhunski.
Koji vam je projekt bio najdraži?
Hm, dvoumim se: The Weekend Away i The Dark Tower. Ta dva filma nekako su mi posebno draga. Na TDT sam morala tražiti glumce i glumice koji pjevaju, sviraju i plešu i to mi je predstavljalo iznimno zadovoljstvo, jer obožavam mjuzikle (iako ovo nije bio mjuzikl, ali je imao cabaret scenu). Sama sam koreografirala u srednjoj školi mjuzikl i plesala balet dugo godina, svirala klavir, tako da mi je to uvijek jako drago raditi, voljela bih da toga ima više.
The Weekend Away je isto bio veliki Netflixov projekt, sa 17 uloga, gdje je glavnu nosila Leighton Meester, koju jako volim. To mi je drag projekt jer su domaći glumci imali stvarno velike i važne uloge, i jer je redateljica jako precizno i brzo donosila odluke.
Kakav je osjećaj birati glumce za Netflixov film, kao što je Faraway u kojem glumi Goran Bogdan?
Uvijek je lijepo kada tako velika kuća ima povjerenje u vas. Uvijek takav projekt dolazi zahvaljujući lokalnoj produkcijskoj kući koje rade izvrstan posao promocije i prodaje tj. privlačenja novih projekata iznimne kvalitete. Naravno tu je i strana produkcijska kuća koja vas mora odobriti za rad na takvim projektima. Odgovornost je velika, posla je puno u malo vremena. Često tada balansiramo između odmah i danas… Glumcima je uvijek potrebna priprema da bi bili što uspješniji, a redatelji i producenti žele odmah vidjeti sve.
Tada na razno razne načine „kupujem“ vrijeme za glumce kako bi imali što više vremena za pripremu. Najnezgodnije je kada takvi poslovi dolaze u 6-8 mjesecu, kada su svi na moru, i nikome nije do učenja teksta, snimanja audicija, i slanje mailova. Također, na takvim projektima, konkurencija je svjetska, što znači da ukoliko ti ne zatvoriš ulogu koja ti je ponuđena s razinom kvalitete ostalih glumaca na projektu, doći će netko izvana. U slučaju Farawaya, to je mogao biti bilo koji glumac iz regije (Slovenija, Srbija, BIH, Makedonija, Albanija, Kosovo, Hrvatska) tih godina, te razine i tog šarma. Dobio ju je Goran Bodgan. Takav rezultat dokazuje naše kvalitete i potencijala kojeg imamo na svjetskoj razini.
Zašto vam je bilo bitno pokrenuti platformu Duart?
Kako bi mladi glumac koji je završio akademiju dobio alat prijave na posao, mrežu ljudi s kojima se može povezivati, surađivati; imati informaciju kako, zašto i što je aktualno u svijetu filma. A onda i svaki drugi filmski djelatnik kako bi mogao predstaviti svoj rad, kako bi imao profesionalan reprezentativan CV, kako ne bi razmišljao što je primjereno, što nije staviti u svoj portfolio, kako bi imao razinu kvalitete na koju se treba ugledati, kako bi se na profesionalan način mogao javiti potencijalnim suradnicima i poslodavcima.
Kako bi jedan „nepoznati“ glumac stajao bok uz bok poznatom, i kako bi imao jednake šanse za posao. Kako bi pružili infrastrukturu stranim produkcijama koje su u Hrvatskoj prošle godine potrošile 350 milijuna kuna. Kako bi brže lakše i bolje zapošljavali i angažirali što više naših ljudi, kako bi smanjili troškove „uvoza“ radne snage, kako bi iskoristili naš potencijal maksimalno, i kako bi imali uvide u to koje filmske djelatnosti nedostaju. Kako bi prilagodili obrazovanje realnom tržištu rada, kako bi digli razinu profesionalizma naših ljudi i projekata, kako bi svi imali benefite od toga, cijela industrija i cijela ekonomija. Kako bi naši ljudi radili i vani, jer su jednako vrijedni i kvalitetni kao i svi drugi koji imaju internacionalne karijere.
Bez Duarta, sve je to bilo rezervirano za nekolicinu sretnih, povlaštenih ili oni koji su opasno zasukali rukave, ovako, ja se nadam, s Duartom smo otvorili tržište za sve koji to žele i koji prepoznaju brojne mogućnosti koje Duart platforma nudi.
