Istraživanje je pokazalo da u najpopularnijim američkim filmovima snimljenim prošle godine tek trećinu glavnih likova tumače glumice. Ipak u jednom su žanru dominantne.
“It’s a Man’s World” utvrdio je još ’60-ih godina prošlog stoljeća James Brown. Da se njegova teza odnosi i na svijet filma potvrdio je pak State’s Center for the Study of Women in Television and Film iz San Diega. Istraživanje, koje je obuhvatilo 100 najprofitabilnijih američkih filmova u 2022., potvrdilo je da ženski likovi i dalje nisu jednako prisutni koliko i muški.
Naime, tijekom prošle godine u filmovima je glumilo daleko više muškaraca nego žena. Izrazimo li se brojkama, riječ je o 63 posto muških i 37 posto ženskih uloga. U obzir nisu uzeti statisti, odnosno uloge bez izgovorenog teksta.
Pozitivan trend
Tek nešto više od trećine (38 posto) filmova snimljenih tijekom 2022. ima ženski glavni lik. Među njima su i, primjerice, Sve u isto vrijeme (Michelle Yeoh i Stephanie Hsu), Tár (Cate Blanchett) te Disneyjev Encanto (Stephanie Beatriz). Dakle, kriterij je bio da se ženski likovi pojave više od jednom i da imaju ključnu ulogu u filmskoj priči.
Iako je značajan nesrazmjer očit, riječ je zapravo o nastavku pozitivnog trenda. Naime, istraživanje zastupljenosti ženskih likova u filmovima započeto je 2002. kad je ženskih likova bilo samo 16 posto. Te su godine u kinima bili filmovi poput Sobe panike s Jodie Foster u glavnoj ulozi, Dogodilo se na Manhattanu s Jennifer Lopez i Svete tajne sestrinstva Ya-Ya sa Sandrom Bullock.
“Posljednja djevojka”
Ipak, čini se da postoji žanr u kojem glumice lakše od svojim muških kolega dobivaju glavnu ulogu – horori. Izrazimo li se brojkama, 43 posto svih glavnih ženskih likova pojavljuje se u hororima. Kod muškaraca je taj postotak mizeran, samo 4 posto. Iako je razlika velika, ona je na neki način i logična, pogotovo prisjetimo li se termina “posljednje djevojke” koji je skovala teoretičarka Carol Clover, a koji opisuje dominantan ženski lik u hororima – djevojku koja preživi i osvećuje one ranije ubijene.
Kad su pak godine u pitanju, glavni likovi, bez obzira na spol, uglavnom su bili u tridesetim godinama. Ipak razlike su značajne po pitanju “susjednih” životnih desetljeća. Tako je 29 posto muških filmskih likova bilo u četrdesetim godinama, dok je 20 posto ženskih likova bilo u dvadesetim godinama života. Samo 14 posto filmskih žena prikazano je u četvrtom desetljeću života.
Godine nisu samo broj
“Što se glumica tiče, o godinama ne ovisi samo hoće li ili neće dobiti ulogu, već i kakva će to uloga biti”, smatra Martha Lauzen, osnivačica i ravnateljica Centra koji je proveo istraživanje. Prema njezinom mišljenju, mlade glumice moraju razviti snažnu osobnost i profesionalnost koje će im onda donijeti i značajne glavne uloge.
“Viola Davis i Cate Blanchett sjajne su glumice čija se uvjerljivost u filmskim ulogama temelji na poštovanju publike i kolega te životnom iskustvu. Oboje je neophodno za tumačenje glavnih uloga”, objašnjava Lauzen.
Osim godina, istraživanjem je bilo obuhvaćena i rasna pripadnost glumica. Tako je ustanovljeno da su lani 64,2 posto ženskih likova utjelovile bjelkinje, 18 posto crnkinje, Latinoamerikanki je bilo 6,9 posto, a 8,1 posto Azijatkinja.
