Fanovi jedne od najgledanijih Netflixovih limitiranih serija i gotovo tri godine nakon prvog prikazivanja još se nadaju nastavku priče o talentiranoj šahistici.
Iako je imala veliki utjecaj na popularizaciju igre stare više od dvije tisuće godina, mini serija Damin gambit (Queen’s Gambit, 2020.) zapravo ne govori o šahu. Mišljenje je to redatelja i scenarista Scotta Franka koji ističe da serija zapravo govori o cijeni koji plaćaju geniji, a ne o samoj igri.
Bez obzira na to, serija koja nosi naziv jednog od najstarijih i najpoznatijih šahovskih otvaranja mnoge je iznova ili prvi put zainteresirala za igru na 64 polja i vrlo brzo se prometnula u jednu od najuspješnijih Netflixovih serija. U sedam epizoda prikazana je teška životna priča talentirane šahistice Beth Harmon, a serija je zapravo adaptacija istoimenog romana Waltera Tevisa iz 1983. godine. Riječ je o piscu po čijim su djelima već napravljene uspješne adaptacije.
Primjerice film Hazarder (The Hustler, 1961.) redatelja Roberta Rossena, koji govori o biljarskom izazivača, “Brzom Eddiju” Felsonu osvojio je dva Oscara, Boja novca (The Color of the Money, 1986.) Martina Scorsesea priskrbio je 1987. godine Paulu Newmanu Oscara za najboljeg glavnog glumca, a zahvaljujući filmu Čovjek koji je pao na Zemlju (The Man Who Fell to Earth, 1976.) redatelja Nicolasa Roega, David Bowie koji je glumio glavnu ulogu nagrađen je nagradom Saturn za najboljeg glumca.
Niz je nastavila i Anya Taylor-Joy koja je za ulogu mlade šahistice Beth Harmon dobila tri nagrade – Zlatni globus, Critics’ Choice Television Awards i Screen Actors Guild Awards.
Nakon serije – tužba
Treba reći i da je serija izazvala reakciju gruzijske šahovske majstorice None Gaprindašvili koja je tužila Netflix zbog klevete. Naime, ona smatra da su omalovažena njezina postignuća time što se u seriji spominje da se ona nikada nije suočila s muškarcima. Gaprindašvili ističe da je igrala s 59 muških natjecatelja do 1968., godine u kojoj se odvija radnje serije. Iako je Netflix pokušao odbaciti tužbu, pozivajući se na umjetničku slobodu, sud je smatrao da izmišljena djela nisu imuna na tužbe ako kleveću stvarne ljude te je spor riješen nagodbom.
Nakon što je prošle godine televizijska mreža Showtime u vlasništvu Paramounta Medias Networksa prikazala mini seriju The Man Who Fell to Earth, nastavak filma iz 1976., mnogi su počeli prizivati i drugu sezonu Daminog gambita.
Stvarajući lik Beth Harmon, autor romana “Queen’s Gambit” na umu je imao nekoliko šahovskih “čuda” poput Bobbyja Fischera koji je naslov svjetskog prvaka osvojio 1972. godine pobjedivši Borisa Spaskog. Zanimljivo je da je Fischer sam naučio ruski kako bi mogao čitati članke i na taj način saznati više o svojim konkurentima preko oceana, vrlo slično Beth koja je, s istim ciljem, pohađala dodatne satove ruskog. A i Fischer i fiktivna Beth igrali su na istim turnirima, imali slične reakcije kad su gubili te su oboje 1967. godine osvojili naslov prvaka SAD-a. Dakle, očit je Fisherov utjecaj, no u Beth su utkana i vrsne šahistice poput Vere Mečnik. Riječ je o prvoj ženi koja je postigla naslov majstora i koja je nastupala i na ženskih i muškim šahovskim turnirima.
Malo prostora za nastavak priče
I to je uglavnom to što fanovi serije mogu saznati o glavnoj junakinji. Naime, ni knjiga neće pružiti dodatne informacije jer se u seriji nalazi sve što i u romanu, a tek nešto širi kontekst moguće je pronaći u svojevremenim izjavama autora Waltera Tevisa koji je otkrio da je inspiraciju našao i u vrhunskim šahistima kao što su Boris Spaski i Anatolij Karpov, ali i u vlastitoj borbi protiv ovisnosti.
“Još kao djetetu utvrđeni su mi problemi sa srcem zbog čega sam u bolnici dobivao veliku količnu lijekova. Otuda i Bethina ovisnost on drogama u romanu. Pisanje o tome imalo je kartazičan učinak”, priznao je Tevis 1983. godine novinarima New York Timesa.
Budući da je autor romana umro samo godina dana nakon njegovog objavljivanja, nije bio u mogućnosti nastaviti priču o Beth Harmon. Dakle, sam Tevis nije ostavio materijala za drugu sezonu serije koja je i predstavljena kao “limitirana”, odnosno kao serija za koju nisu inicijalno predviđene nove sezone. Osim toga, s jedne strane i sama priča se čini zaokruženom – i u seriji i u romanu. Ipa, s druge strane Beth je mlada i ima još štošta za proživiti. Naravno, daljnji razvoj Beth kao književnog lika je nemoguć s obzirom na to da autora više nema, no serija je pokazala da se gledateljima više sviđa ekranizacija nego roman pa odluka o eventualnoj novi sezoni ostaje na kreatorima serije.
