I nakon više od 30 godina to je jedan od najstrašnijih filmova i uvjerljivo najuspješniji u svom žanru. Nalazi se, između ostalih, i na listi 100 najboljih američkih filmova, a jedan je od tek nekoliko filmova koji je na dodjeli Oscara 1992. godine osvojio “veliku petorku”.
I nakon više od tri desetljeća, film Kad jaganjci utihnu (The Silence of the Lambs, 1991.) ledi krv u žilama. Jedini je to horor koji je osvojio Oscara za najbolji film. Zapravo, ovaj psihološki horor osvojio je čak pet, i to “glavnih”, Oscara – za najbolji scenarij (Ted Tally), glavnog glumca (Anthony Hopkins) i glumicu (Jodie Foster), redatelja (Jonathan Demme) te najbolji film te time postao tek treći film u povijesti kojemu je uspjelo osvojiti “veliku petorku”. To je prije uspjelo još samo filmovima Dogodilo se jedne noći (It Happened One Night, 1934.) i Let iznad kukavičjeg gnijezda (One Flew Over the Cuckoo’s Nest, 1975.).
A ono što ga čini drugačijim od većine filmova ovog žanra jest činjenica da strah ne izazivaju ubojstva ili kakva čudovišta koja vrebaju iz mračnih kutaka, nego sama radnja, odnosno iščekivanje što je sljedeće zastrašujuće što će se dogoditi. Film, naime, prikazuje kanibala na posve neočekivan način – kao osobu koja jede lica drugih ljudi!
Riječ je zapravo o ekranizaciji istoimenog romana Thomasa Harrisa, drugog nastavka u serijalu knjiga o doktoru i kanibalu Hannibalu Lecteru. Harris je svog antijunaka temeljio na liku i djelu stvarnog serijskog ubojice Alfreda Ballija Treviña, liječnika iz meksičkog grada Monterreyja koji je ubio i krvnički osakatio svog ljubavnika te niz nesretnih autostopera.
Priča započinje kada Clarice Starling (Foster), mladu agenticu FBI-ja koja još prolazi obuku jednog dana pozove njezin pretpostavljeni, Jack Crawford (Scott Glenn), i povjeri joj neobičan zadatak. Naime, budući da je Clarice s izvrsnim ocjenama diplomirala psihijatriju, Crawford želi da mu pomogne u rješavanju slučaja masovnog ubojice koji ženske žrtve masakrira skidavši im dio kože. Taj je zločinac, kojem identitet još nije poznat, u medijima prozvan “Buffalo Bill”. U specijalnoj zatvorskoj ćeliji, ograđenoj neprobojnim staklom, već nekoliko godina nalazi se drugi glasoviti psihopat, psihijatar Hannibal Lecter (Hopkins), koji je svoje žrtve jeo, poznat i pod nadimkom Hannibal Kanibal. Crawford smatra da bi u razgovorima s Hannibalom Clarice mogla “ući” u psihopatski mozak, što bi omogućilo da otkriju i tko je “Buffalo Bill”. Hannibal je vrlo opasan i inteligentan zločinac koji se sa Clarice poigrava. Svaki razgovor s njim za nju je šok koji joj vraća uspomene na djetinjstvo i oca. Kad “Bufalo Bill” (Ted Levine) otme novu žrtvu, kćer američke senatorice, uloga Hannibala u njegovom hvatanju bit će presudna. Ali, Hannibal se nije pomirio s tim da ostane vječno u zatvoru. I on ima svoje planove…
S obzirom na popularnost filma i brojne nagrade, puno se o filmu govorili i pisalo i još uvijek se govori i piše, a mi donosimo 10 zanimljivih činjenica koje možda ne znate…
10. Zatvorske pripreme i proučavanje faune
Kako bi se što bolje pripremio za ulogu kanibala, Anthony Hopkins upustio se u niz istraživanja suđenja serijskih ubojica, a često je posjećivao i zatvore kako bi promatrao ponašanje zatvorenika. Osim toga, Hopkins je odlazio i na suđenja najtežih slučajeva ubojstava, a sve kako bi što bolje razumio, a onda i odigrao ulogu Hannibala Lectera.
Njegove su pripreme podrazumijevale i istraživanje – gmazova. Naime, glumac je imao prijatelja u Londonu koji bi rijetko kad treptao dok je govorio i to ga je užasno živciralo. Ipak, kako bi bio što uvjerljiviji u ulozi psihopata, on se bacio na proučavanje gmazova – vrste koja može svjesno kontrolirati svoje treptanje – te je i sam ovladao vještinom netreptanja.
9. Očekivao scenarij za dječji film, dobio horor
Hopkinsa je vezano uz ulogu u ovom filmu nazvao njegov agent iz Londona i rekao mu, bez previše detalja, da mu je ponuđena uloga Hannibala Lectera. Znao je tek naziv filma – Kad jaganjci utihnu – i čekajući scenarij isprva je mislio je da je riječ o dječjem filmu. Suvišno je reći da je bio debelo u krivu.
Treba svakako reći i da je glumac Gene Hackman isprva želio režirati ovaj film u kojem bi sam glumio Lectera, no na inzistiranje svoje zgrožene kćeri, odustao je od te zamisli, a i Sean Connery je s gnušanjem odbio ulogu.
8. Ulogu dobila zbog – hoda
Što se izbora glavne glumice tiče, scenarist Ted Tally upravo je Jodie Foster kao idealan izbor za ulogu Clarice Starling. Međutim, redatelj Jonathan Demme želio je Michelle Pfeiffer. Budući da je njezin honorar od dva milijuna dolara bio prevelik zalogaj za produkciju, odustalo se od Pfeiffer, navodno i od Meg Ryan, a kad se redatelj napokon sastao s Jodie Foster, glumica ga je oduševila snažnim i odlučnim stavom koji je najviše dolazio do izražaja u njezinom hodu.
7. Zašto naziv Kad jaganjci utihnu?
Iako ju je šef Crawford upozorio da s Lecterom ne govori o osobnim stvarima, inteligentni zatvorenik u zamjenu za tražene informacije koje bi pomogle u otkrivanju identiteta Buffala Billa od Clarice Starling traži upravo to. Budući da očajnički treba Lecterovu pomoć, ona mu otkriva svoju najgoru uspomenu iz djetinjstva. Naime, počinje mu pričati o smrti svojega oca, gradskog šerifa kojeg su ubila dvojica provalnika dok je bio u noćnoj ophodnji. Nakon toga, poslana je k rođacima na ranč u Montanu koji su uzgajali ovce i konje. Kasnije mu otkriva da se jedno jutro na farmi probudila uz vrištanje janjaca dok su ih klali. Svjedočeći užasu, pokušala je spasiti jedno janje odnoseći ga, ali je ubrzo uhvaćena, a janje je ipak zaklano. Lecter ju pita progone li ju još uvijek zvuci janjaca i kaže da vjerojatno misli da će, spasivši senatoričinu kćer, vratiti svoj mir. U završnoj sceni, kada je Lecter pobjegao, on ju zove i pita jesu li janjci utihnuli. Ona mu ne odgovora, nego ga pita gdje se nalazi…
6. “Tajna” bijele odjeće
Nakon što je Buffalo Bill zatočio senatoričinu kćer, FBI premješta Hannibala Lectera u pritvor u Memphisu, Tennessee. U novom zatvoru, Lecter je prvotno trebao biti odjeven u žuti ili narančasti kombinezon, no na kraju je Anthony Hopkins tražio da odjeća bude potpuno bijela i to zbog njegovog osobnog straha od zubara koji su obično odjeveni u bijelo. Smatrao je da je potpuno bijelo odijelo na neki način cinično s obzirom na lik i istovremeno više uznemirujuće nego žuto ili narančasto.
5. Zabrinjavajuće prve reakcije publike
Film je prvi put prikazan u listopadu 1990. godine na ShowEast konvenciji, a reakcija publike zbunila je i zabrinula produkciju. Naime, po završetku filma, kad je krenula odjavna špica, publika je i dalje sjedila i gledala u tišini. Nije bilo pljeska ni glasnih pohvala kako je uobičajeno. Scenarist Ted Tally tada je pitao redatelja Jonathona Dennea misli li da je film previše zastrašujući, a on mu je odgovorio: “Mogao bi biti.”. Unatoč bojazni zbog prve reakcije publike, Orion Pictures se odlučio film prikazivati u kinima. Doduše, pričekali su malo s kinopremijerom kako ova teška tema ne bi pokvarila božićni ugođaj te film prvi put u kinu prikazan na Valentinovo 1991. godine.
4. Priznanja i laskave titule
Osim što je odvojio pet najvažnijih Oscara te brojne pohvale i odličnu zaradu, film Kad jaganjci utihnu 2001. godine je uvršten je na popis 100 najpotresnijih filmova Američkog filmskog instituta, a ista institucija ga je još 1998. uključila i u popis 100 najboljih američkih filmova. Između ostalih laskavih priznanja dobio je ono ljubitelja i odličnog poznavatelja horora Stevena Schneidera koji ga je uvrstio među 1001 film koji morate pogledati prije smrti.
3. Značenje triju križeva
Sat i četrnaest minuta u filmu Lecter crta Clarice Starling s janjetom i tri križa. Riječ je o križevima poznatima pod nazivom Coffindaffer Crosses i to po bivšem marincu Bernardu Coffindafferu koji je, napustivši vojsku, bogatstvo stekao u poduzeću za pranje ugljena. Nakon dviju operacije srca, vizija ga je nagnala da ostatak svog života provede gradeći križeve koji se danas uzdižu u 29 država u SAD-u, pa čak i u Zambiji i na Filipinima. Samo Zapadna Virginia ima 352 kompleta križeva na planinama duž prometnica.
2. Treća redateljska sreća
Baš kao što je bio slučaj s glavnim glumcem i glumicom, ni redatelj filma nije izabran “iz prve”. Naime, režija filma ponuđena je Paulu Verhoevenu (Robocop, 1987.; Sirove strasti/ Basic Instinct, 1992.), no on je ponudio odbio uvjeren da publika neće biti zainteresirana za tako jeziv film. John Carpenter (Noć vještica/Halloween, 1978.) rekao je pak da je on režirao film da bi učinio još strašnijim te je smatrao da je u filmu previše u fokusu Clarice Starling. Odluka da u redateljski stolac na kraju sjedne Jonathan Denne pokazala se i više nego dobrom, a on je posao prihvatio nakon što je pročitao istoimeni roman.
1. Nije samo Lecter plašio Starling, nego i Hopkins Foster
Iako je Jodie Foster kao Clarice Starling imala samo četiri zajedničke scene s Anthonyjem Hopkinsom kao Hannibalom Lecterom, glumica ga je izbjegavala jer ga se užasavala i kao lika i kao kolege. Kasnije je pak rekla da se nije imala prilike sprijateljiti s kolegom jer je on većinu vremena bio iza stakla, u ćeliji u kojoj je njegov lik boravio.
Nema sumnje, film je i nakon više od 30 godina zastrašujući i još se nije pojavila slična priča koja bi mogla zasjeniti ovaj višestruko nagrađivani film. Osim nagrada struke, treba svakako spomenuti i da je zarada filma s budžetom od 19 milijuna dolara, koji je snimljen u samo tjedan dana, na kraju iznosila 272,7 milijuna dolara te da se film na vrhu američke kinoblagajne zadržao uzastopno čak pet tjedana.
