Najdraži film Davida Finchera u posljednja dva desetljeća ovog lipnja dolazi u hrvatska kina.
Na Tahitiju, najvećem otoku Francuske Polinezije, francuski se visoki povjerenik De Roller upliće u lokalne sporove i postaje sve više paranoičan oko toga skriva li njegova vlada nuklearne podmornice uz obalu. Gradacija njegove paranoje pritom proizlazi iz podteksta, atmosfere koja je uvijek na rubu urušavanja.
Moderna priča bez scenarija vezana za prošlost
U sličnoj ulozi našao se i glavni glumac – ni on, kao ni lik kojeg glumi, nije znao što se točno oko njega događa, nije imao pristup scenariju, scene su improvizirane na licu mjesta, a snimane su istovremeno trima kamerama od kojih nijedna nije imala primat. Rezultat je politički triler obojen proturječjima, nagađanjima i moralnom dvosmislenošću u pokušaju da raskrinka pritajene postkolonijalne strukture moći.
Katalonski redatelj Albert Serra dosad je bio poznat po svojim povijesno orijentiranim filmovima poput Povijest moje smrti (Història de la meva mort, 2013.), Smrt Luja XIV. (La mort de Louis XIV, 2016.) i Sloboda (Liberté, 2019.), što nije slučaj s njegovim posljednjim filmom.
Priča s Pacifika (Pacifiction) priča je smještena u moderno vrijeme, no pokretač radnje filma ipak je prošlost i njena ostavština, tako da se Serra ponovno pronašao u tom vremenu, mada malo svježijeg stoljeća nego inače.
Film koji se treba pogledati na velikom ekranu
Predivna scenografija i uznemirujuća atmosfera obavijena stalnom paranojom nešto je što će svakog gledatelja uvući, čak i hipnotizirati svojim vizualnim narativom. Tahiti je doista predivan otok kako je i ovdje majstorski prikazan, no u Serrinoj režiji on se doima pun tajni koje su nadomak otkrivenja. Ali one nikako da izlaze na vidjelo, već se samo osjeti njihova prisutnost koja će ostati s gledateljem dugo vremena nakon što film završi.
Usred tog nevjerojatnog i mističnog krajolika je De Roller, viši načelnik francuske vlade kojeg je utjelovio Benoît Magimel, i koji je preuzeo ulogu političara savršenog osmjeha i zagonetne ličnosti iza sunčanih naočala. Kao priznanje svojoj maestralnoj ulozi De Rollera, na ovogodišnjoj 48. dodjeli prestižne nagrade Cesar, francuskog pandana američkom Oscaru, Benoît je osvojio onu u kategoriji najbolje glavne muške uloge. Pored pohvala za sve glumačke nastupe, u prvom redu baš Magimela, te istančane režije, najviše pozitivnih komentara odnosi se na fotografiju koja Priču s Pacifika stavlja u kategoriju onih djela koja bi se morala pogledati upravo u kinodvoranama, jer je riječ o vizualnom spektaklu koje garantira pravo kino iskustvo.
David Fincher voli Priču s Pacifika
A da je to doista tako, mišljenja je i kultni redatelj David Fincher koji je režirao filmske klasike poput Sedam (Se7en, 1996.), Klub boraca (Fight Club, 1999.) i Nestala (Gone Girl, 2014.). Glavni glumac Benoît Magimel bio je na večeri s Bradom Pittom i Davidom Fincherom, te nakon što je i sam nahvalio film, Pitt je rekao: ‘David Fincher je prilično strog. U posljednjih dvadeset godina možda sam ga pet puta vidio sretnog nakon što je pogledao neki film. To znači da mu se, praktički, ništa ne sviđa od onoga što gleda. Ali Priču s Pacifika jako voli.’
Nakon kritike i publike, kad renomirani glumac i redatelj daju ovakvo mišljenje o filmu, to samo može značiti da je film jedno izvrsno kino iskustvo. A da li je to doista tako, hrvatska publika moći će saznati ovog lipnja.
U kinima od 22.06.
Trailer:
GLUMCI: Benoît Magimel, Pahoa Mahagafanau, Marc Susini, Sergi López, Montse Triola, Lluís Serrat
REŽIJA: Albert Serra
SCENARIJ: Albert Serra, Baptiste Pinteaux (dijalog)
PRODUCENTI: Léa Bardet, Pierre-Olivier Bardet, Dirk Decker, Joaquim Sapinho, Andrea Schütte, Albert Serra, Marta Vieira Alves
IZVRŠNI PRODUCENTI: Sandra Figueiredo, Laurent Jacquemin, Elisabeth Pawlowski, Montse Triola
ŽANR: triler, drama
