Iako je više onih koji žele redateljski stolac samo za sebe, neki, vrlo uspješni redatelji, vole imat nekoga pored sebe. Bez obzira na to veže li ih krvno srodstvo, brak ili prijateljstvo, takve suradnje pokazale su se itekako uspješnima.
Ridley Scott nedavno je, govoreći o Napoleonu, rekao da je snimanje filma slično planiranju vojnih bitki. Istaknuo je važnost tima i komunikacije unutar njega. S punim povjerenjem u sve članove tima, prihvaćao je njihove sugestije i zajedno su rješavali sve probleme. Nema sumnje, 85-godišnji redatelj pokazao je vrline modernog lidera. Ipak, ponekad se redatelji vode mudrom izrekom da dvije glave znaju više od jedne pa nije rijetkost da film režira redateljski dvojac. Princip je isti, oni i dalje moraju surađivati s nizom ostalih pojedinaca zaduženih za pojedini segment filmske produkcije, no umjesto da konačnu odluku donesu sami, donose ju u dogovoru sa suredateljem.
Iako neki tvrde, pozivajući se opet na narodnu mudrost, da previše babica rezultira kilavim djetetom, niz odličnih filmova i dugogodišnjih suradnji, ide u prilog režiranju u paru. Bez obzira čine li par braća, supružnici ili tek dobri prijatelji, oni pokazuju da je itekako efikasno imati uz sebe još nekoga tko će ponuditi dodatne ideje ili drugačiju perspektivu.
Donosimo samo neke od redateljskih dvojaca koji svojim filmovima jasno pokazuju da se ne treba bojati suradnje i podjele odgovornosti, dapače, pravi partner pojedincu omogućuje da postane još bolji.
Anna Boden i Ryan Fleck
Kreativni dvojac Anna Boden i Ryan Fleck upoznao se u New York University’s Tisch School of the Arts, na setu studentskog filma. Vrlo brzo su odlučili zajedno surađivati i danas je iza njih nekoliko filmova koje su zajedno režirali, ali i za njih zajedno napisali scenarije. Iako u njemu nisu podijeli redateljske zadatke, kao njihova prva suradnja spominje se film Half Nelson (2006.) zahvaljujući kojem je, tad 26-godišnji, Ryan Gosling bio nominiran za Oscara. Boden i Fleck za taj su film zajedno napisali scenarij, redatelj je bio Fleck, a Boden producentica i urednica.
Već u njihovom sljedećem projektu, Sugar (2008.), zajedno su režirali i pisali scenarij, a Anna Boden bila je i izvršna producentica te urednica. Priča je to o dominikanskom igraču bejzbola kojeg je regrutirala niželigaška američka momčad, no redateljski dvojac ipak je najpoznatiji po Marvelovoj Kapetanici Marvel (Captain Marvel, 2019.) s Brie Larson u naslovnoj ulozi.
Od njihovih zajedničkih projekata, spomenut ćemo još film Nekako smiješna priča (It’s Kind of a Funny Story, 2010.) u kojem glume Keir Gilchrist, Emma Roberts i Viola Davis, ali i miniseriju Gospođa Amerika (Mrs. America, 2020.) u kojoj su bili redatelji i producenti, ali ne i scenaristi, a u kojoj, između ostalih, glume Cate Blanchett, Rose Byrne, Uzo Aduba i Elizabeth Banks.
Njihova suradnja se nastavlja i to dramom Freaky Tales u kojoj glume Pedro Pascal, Ben Mendelsohn, Jay Ellis, Jack Champion i drugi, a čiji datum premijere tek treba biti objavljen.
Lana i Lilly Wachowski
Jedan od najpoznatijih redateljskih dvojaca, onaj koji je odigrao važnu ulogu u SF žanru, čine Lana i Lilly Wachowski ili jednostavno The Wachowskis. Riječ je o filmskim redateljicama, producenticama i scenaristicama poljsko-američkog podrijetla koje su, prije negoli su se upustile u seriju Matrix, snimile kriminalistički triler Preko svake mjere (Bound, 1996.) koji je dobio pohvale kritike, baš kao i njihov redateljski stil. Već drugi film, Matrix (1999.), koji je osvojio četiri Oscara (za najbolje vizualne efekte, najbolje miksanje zvuka, najbolju montažu i najbolju montažu zvuka), donio im je slavu, a nakon njega slijedili su Matrix Reloaded i Matrix Revolutions, oba objavljena 2003. godine. Nastavci nisu nadmašili originalni film, baš kao ni drugi njihovi filmovi, primjerice Atlas oblaka (Cloud Atlas, 2012.) koji su režirale zajedno s Tomom Tykwerom ili pak Jupiter u usponu (Jupiter Ascending, 2015.)
Sestre su zapravo transrodne žene. Naime, popularnu trilogiju režirale su i napisale pod imenima Larry i Andy, te su bile poznate kao “braća Wachowski”. No, Lana (Larry) je svoju tranziciju dovršila 2008. godine, a Lilly (Andy) 2016. godine također se deklarirala kao transrodna osoba. Nakon toga, Lilly je u jednom intervjuu otkrila da je Matrix zapravo priča o želji za transformacijom.
“Sve je dolazilo s tajnog gledišta. Primjerice, imali smo lik Switcha koji je u stvarnom svijetu bio muškarac, a u Matrici žena”, objasnila je redateljica.
Zvijezde Matrix serijala, Keanu Reeves i Carrie-Anne Moss koji glume Nea i Trinity, pojavili su se i u četvrtom nastavku Matrix: Uskrsnuća (The Matrix Resurrections, 2021.) koji je režirala Lana Wachowski bez sestre Lilly kojoj je, nakon tranzicije iz muškarca u ženu te tri uzastopna projekta (Atlas oblaka, Jupiter u usponu i prva sezona serije Osmo čulo (Sense8, 2015.-2018.), jednostavno trebao odmor od snimanja.
Jonathan Dayton i Valerie Faris
I bračni parovi mogu biti uspješni “timski” redatelji. Pokazuju to Jonathan Dayton i Valerie Faris. Oni su redateljsku karijeru započeli 1980-ih radeći na glazbenim spotovima za R.E.M., The Beastie Boys, Red Hot Chili Peppers, Janet Jackson… Tek su 2006. režirali svoj prvi dugometražni film, Mala Miss Amerike (Little Miss Sunshine, ali je postigao veliki uspjeh i omogućio dvojcu da nove projekte – filmove Ruby Sparks (2012.), Borba spolova (Battle of the Sexes, 2017) s Emmom Stone i Steveom Carellom u glavnim ulogama te Living with Yourself (2019.)
Iako su tijekom vremena mijenjali svoj stil, ono što se pokazalo konstantom u njihovom radu su snažne emocije.
Michael Powell i Emeric Pressburger
Michael Powell i Emeric Pressburger dva su redatelja koji su radili zajedno pod imenom The Archers. Zajedno su snimili 20 filmova tijekom više od 30 godina – od kasnih 1930-ih do ranih 1970-ih. Čak su izradili i manifest svoje stalne suradnje, koji je uključivao neke zanimljive točke, poput izjave da žele biti ispred svojih konkurenata, ali i vremena u kojem žive. Bili su protiv bijega od stvarnosti, a za odražavanja istine društva. Neka od njihovih najpoznatijih djela su Crni narcis (Black Narcissus, 1947.) i Crvene cipelice (The Red Shoes, 1948.), a ovaj potonji oduševio je Martina Scorsesea u njegovom djetinjstvu koji je kasnije rekao da su je predanost koji su likovi u tom filmu imali zauvijek ostala u pamćenju i srcu.
Njihova zajednička filmografija može se svrstati u jedne od najraznolikijih. Snimali su sve – od komedija preko romantičnih drama do horora. Ipak, ono po čemu odtali upamćeni je njihova kinematografija na 3 Strip Technicoloru, koja je u to vrijeme bila revolucionarna.
Joel i Ethan Coen
Iako posljednjih nekoliko godina rade individualno, ovu temu ne možemo zaključiti, a da ne spomenemo Joela i Ethana Coena, ili jednostavno Braću Coen. Zajedno rade od 1970-ih godina i međuvremenu su snimili niz odličnih filmova – od mračne komedije Fargo (2014.) do vesterna Čovjek zvan Hrabrost (True Grit, 2010.), zapravo adaptaciji istoimenog filma iz 1969. godine za koji je John Wayne osvojio svog jedinog Oscara u kategoriji glavne muške uloge. Opakog šerifa koji pomaže tvrdoglavoj mladoj žena ući u trag ubojici njezina oca u verziji filma Braće Coen glumi Jeff Bridges.
Joel i Ethan Coen za Oscara su bili nominirani čak trinaest puta (dvaput pod pseudonimom Roderick Jaynes), a zlatnog kipića za scenarij dobili su za film Fargo, dok im je kriminalistička drama Nema zemlje za starce (No Country for Old Men, 2007.) priskrbila Oscare za najbolji film, najbolju režiju i najbolji adaptirani scenarij, a Javieru Bardemu za najboljeg sporednog glumca.
Posljednji film koji su zajedno snimili je Balada o Busteru Scruggsu (The Ballad of Buster Scruggs, 2018.) te od tak režiraju samostalno i to zato što, kako je objasnio Ethan, nakon nekoliko desetljeća zajedničkog rada, zajednički rad im je prestao biti zabavan, odnosno počeo je nalikovati poslu.
