Poznati redatelj bio je usred treninga kad je fitness instruktorica počela govoriti koliko joj se njegov film nije svidio.
Očito da Christopher Nolan osim što ima uvježban um, nastoji i tijelo održavati u formi. Dok je odrađivao tjelovježbu putem online instrukcija Peloton i nadao se samo dnevnom treningu, dobio je više od toga. Filmsku kritiku.
Nolan je preuzimao nagradu kritike, a s druge strane ga fitness trenerica kritizira
Tijekom preuzimanja nagrade Udruženja njujorških filmskih kritičara za najboljeg redatelja zahvaljujući svom blockbusteru Oppenheimer (2023), Christopher Nolan je podijelio mišljenje jednog neočekivanog kritičara usmjerenog na njegov film.
“Bio sam na svom Pelotonu. Umirem. A instruktorica je počela pričati o jednom od mojih filmova i rekla: ‘Je li netko gledao ovo? To je nekoliko sati mog života koje nikad neću moći vratiti!” rekao je Nolan. “Kad se [filmski kritičar] Rex Reed posere na vaš film, on ne traži od vas da vježbate! U današnjem svijetu, gdje su mišljenja posvuda, postoji neka vrsta ideje da se filmska kritika demokratizira, ali ja mislim da kritičko procjenjivanje filmova ne bi trebalo biti instinkt, već bi to trebala biti profesija.”
‘Koji k***c se događa u tom filmu?’
Redatelj nije naveo ime instruktora niti o kojem se filmu radi, no Internet junaci su uskočili u pomoć kao i uvijek i pronašli sporni video s treninga. Trenerica Pelotona Jenn Sherman je pričala o Tenetu (2020.).
“Trebaju mi upute za njega. Netko mi ga treba objasniti. Ne šalim se. Koji kurac se događa u tom filmu? Kužite li ga? Ozbiljno, morate biti neuroznanstvenik da biste razumjeli. A to su dva i pol sata mog života koje želim natrag. Želim ih natrag!”
Nije stvar u tome što redatelj želi reći filmom, već kako ga publika doživljava
Definitivno bi bilo zanimljivo vidjeti Nolanov izraz lica kad je shvatio da mu usred treninga Sherman kritizira njegov rad.
“Redatelji imaju složen emocionalni odnos s kritičarima i samom kritikom. Pitanje koje nam se uvijek postavlja je: Čitamo li recenzije? Počnimo s činjenicom da sam Britanac. Tipično obiteljsko okupljanje uključuje rodbinu koja mi govori: ‘Znaš, Christophere. Danas vjerojatno ne bi trebao otvoriti The Guardian.”
Rekao je da o filmskim kritičarima najčešće ovisi kontekst i značenje filma kojeg će prenijeti na gledatelje. “U današnjem svijetu, kao filmaši ne možete se skrivati iza autorske namjere. Ne možete reći: ‘Ovo sam namjeravao.’ Živimo u svijetu u kojem osoba koja prima priču ima pravo reći što njoj to znači. Ja to volim. To znači da djelo treba govoriti samo za sebe. Ne radi se o onome što ja kažem da ono jest. Radi se o tome kako to primate. U tom svijetu, uloga profesionalnog kritičara, odnosno tumača i osobe koja čitatelju pokušava dati kontekst… nevjerojatno je važna. Nikada nisam bio toliko zahvalan za pažljivo, promišljeno i obazrivo pisanje o jednom od svojih filmova kao što sam bio za ‘Oppenheimer’.”
