“Možda ima vremena za još jednu (suradnju)”, odgovorio je Scorsese na riječi pohvale i zahvalnosti koje je glumac izrekao uručujući mu nagradu.
Tri Oscara, četiri BAFTA-e, tri SAGA-e i dva Zlatna globusa najzvučnija su priznanja engleskog glumca Daniela Day-Lewisa koji već više od pet godina uživa u mirovini, a nedavno se u javnosti pojavio kako bi uručio priznanje Martinu Scorseseu.
Tom prilikom, 66-godišnji umirovljeni glumac imao je samo riječi hvale i divljenja za rad proslavljenog 81-godišnjeg američkog redatelja talijanskog porijekla.
Naime, Day-Lewis je na svečanoj dodjeli nagrada američkog Nacionalnog odbora filmskih kritičara (National Board of Review – NBR) Scorseseu dodijelio nagradu za najboljeg redatelja za njegov rad u filmu Ubojice cvjetnog mjeseca (Killers of the Flower Moon) te se tom prilikom prisjetio trenutka kad ga je “otkrio” te na koji je način je Scorseseov rad obogatio njegov život.
“Neponovljivo umijeće moćnog čovjeka”
“Bio sam tinejdžer kad sam otkrio Martinov rad. Svjetlom koje je sam kreirao osvijetlio je nepoznate svjetove koji su pulsirali opasnom, neodoljivom energijom — svjetove koji su mi bili misteriozni i krajnje očaravajući. Osvijetlio je nepregledni prekrasan krajolik onoga što je moguće u filmu i pojasnio mi je što je to što čovjek mora tražiti pa bi predano radio”, rekao je Day-Lewis, koji je sa Scorseseom surađivao na filmovima Doba nevinosti (The Age of Innocence, 1993.) i Bande New Yorka (Gangs of New York, 2002.).
Naravno, osvrnuo se i na te suradnje rekavši da mu je “jedna od najvećih radosti i najneočekivanijih privilegija” u životu bila to što je imao priliku raditi s njim.
“Zahvalan sam Nacionalnom odboru za recenziju što je tako pravedno prepoznao vrhunsko, neponovljivo umijeće ovog moćnog čovjeka. Za svaku osobu koja radi u filmskom svijetu mašte, on je pravo blago. Kao čovjek i kao filmaš, volim ga i poštujem. Za njegovu potresnu priču o ubojicama cvjetnog mjeseca, nagrada za najboljeg redatelja ide Martinu Scorseseu!”, zaključio je s Day-Lewis.
A i nagrađeni redatelj uzvrati je komplimentima. On je, pak, primajući nagradu, suradnju s Day-Lewisom nazvao “jednim od najboljih iskustava” u svom životu te dodao:
“Možda ima vremena za još jednu!”
Ta je mogućnost potakla publiku na glasnu reakciju odobravanja, a iako Daniel Day-Lewis nije ništa na to rekao, njegov osmijeh i ispružene ruke prema redatelju jasno su dale do znanja da se i glumcu sviđa pomisao na tu ideju.
Povratak na set nije mu stran
Budući da posljednjih sedam godina glumio, malo je vjerojatno da bismo Daniela Day-Lewisa mogili vidjeti u njegovoj trećoj suradnji sa Scorseseom. Ipak, on je već jednom prekinuo mirovinu. Naime, nakon što je 1997. godine objavio povlačenje iz svijeta glume, on se 2000. opet vratio pred kamere, a 2002. se pojavio u Scorseseovom filmu Bande New Yorka.
Day-Lewis je šest je puta bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg glumca, a prestižnu je nagradu osvojio tru puta – u filmovima Moje lijevo stopalo (My Left Foot, 1989.), Bit će krvi (There Will Be Blood, 2007.) te Lincoln (2012.).
U njegovoj podužoj filomografiji niz je značajnih filmskih naslova poput Sobe s pogledom (A Room with a View, 1985.), Nepodnošljive lakoće postojanja (The Unbearable Lightness of Being, 1988.), Posljednjeg Mohikanca (The Last of the Mohicans, 1992.), U ime oca (In the Name of the Father, 1993.), Vještica iz Salema (The Crucible, 1996.), Boksača (The Boxer, 1997.) te Banda New Yorka (Gangs of New York, 2002.).
Posljednji put Daniela Day-Lewisa na velikom smo platnu gledali u filmu Fantomska nit (Phantom Thread, 2017.), redatelja Paula Thomasa Andersona. Uloga u tom filmu donijela mu je (šestu) nominaciju za Oscara, a nakon toga uglavnom se nije pojavljivao u javnosti.
