Još je malo dana ostalo do dodjele Zlatnog medvjeda za najbolji filmna 74. Berlinalu. Izraziti favorit se nije pojavio, ali se nekoliko filmova ipak izdvojilo.
Berlinale je možda počeo s političkim skandalom – prvo pozivanjem, a zatim i otkazivanjem poziva na otvorenje političarima iz desničarske stranke AfD – ali tijekom festivala u prvi plan ipak su iskočili, sasvim zasluženo, filmovi.
Iako zasad nema jasnog favorita za Zlatnog medvjeda, nekoliko filmova ipak je privuklo više pažnje na 74. Filmskom festivalu u Berlinu. Žiri predvođen kenijsko-meksičkom glumicom Lupitom Nyong’o svoj će sud dati krajem tjedna, a mi donosimo koje su filmove zasad izdvojili svjetski novinari koji prate Berlinale.
My Favourite Cake (r. Behtash Saneeha, Maryam Moghaddam)
Bračno filmski par Moghaddam/Saneha u Berlin je došao s filmom koji se sigurno neće svidjeti iranskim cenzorima. My Favourite Cake je humoristična drama o 70-godišnjoj udovici koja nakon smrti supruga, ali i kćeri, odluči prepustiti se svojim strastima. I to u državi gdje su ženska prava prilično ograničena.
Zabavan film pun emocija, slažu se brojni filmski kritičari, dodajući da je riječ o filmu koji će rado biti gledan diljem svijeta.
Sterben (r. Matthias Glasner)
U filmu njemačkoga redatelja Glasnera sve se vrti oko – smrti. Priča je to o dirigentu (Lars Eidinger) koji se na pragu velikog projekta mora boriti s brojnim zavrzlamama u privatnom životu. Kako bi napisao Deadline, „Glasner upravlja svojom golemom pozornicom dopuštajući valovima osjećaja da se kotrljaju naprijed, a zatim povlače; njegov je intenzitet odmjeren, prošaran primjerenim humorom“.
In Liebe, Eure Hilde (r. Andreas Dressen)
Čini se da je Dressen, koji iza sebe ima respektabilnu filmografiju, napravio još jedan upečatljiv film. Biografski film o Hilde Coppi (Liv Lisa Fries), Njemici koja je tijekom II. svjetskog rata sa suprugom Hansijem vodila pokret otpora protiv Hitlera, sigurno će izazvati mnogo pažnje, pa i zbog toga što je nastao u trenutku kada raste popularnost njemačke desničarske stranke AfD. No, i oni koji ne znaju ništa o suvremenoj njemačkoj i europskoj politici trebali bi uživati u film o ženi koja je imala hrabrosti i odlučnosti suprotstaviti se zlu.
La Cocina (r. Alonso Ruizpalacios)
Nakon uspjeha TV serije The Bear, visoko je podignuta letvica za uspješnost filmske priče smještene u restoransku kuhinju. La Cocina, prema natpisima svjetskih novinara, dolazi vrlo blizu te letvice. Priča je smještena u jedan newyorški restoran i prati odnos ljubavnog para u nemogućem ritmu zahtjevnog posla. Ruizpalacios je sve to zamotaoi u vizualno impresivnu smjesu, isporučivši filmsko jelo koje zadovoljava sva filmofilska osjetila.
Cuckoo (r. Tilman Singer)
I za kraj, film koji je podijelio kritičare u Berlinu. Gotovo nitko ne tvrdi da je film njemačkoga redatelja Singera dobar, ali mu neki tepaju da je toliko loš da je zapravo zabavan. Doduše, na festivalima je rijetkost vidjeti horor film, pa je moguće da ni priča o djevojci (Hunter Schafer) koja s obitelji dolazi u hotel diaboličnog vlasnika (Dan Stevens) nije dobila dovoljno ljubavi. S druge strane, možda je i opisana sasvim realno kao priča bez smisla i pameti, ali suludo zabavna.
