Redateljica Arkasha Stevenson odradila je izvrstan posao filmom Prvo pretkazanje. Već sada se može reći da je najbolji horor ove godine a kao prequel i dostojna posveta kultnom originalu.
Horor filmovi su se oduvijek bavili tematikom obožavatelja demona (sotone), zlokobnom Katoličkom crkvom i raznim demonskim sektama. Film Pretkazanje (The Omen, 1976.), redatelja Richard Donner (Superman, 1978., filmski serijal Smrtonosno oružje/Lethal Weapon), tematski pripada upravo tom redu filmova.
Ipak, ne radi se tek o pukom hororcu. Film je stekao je kultni status a smatra se, uz naslove Exorcist (The Egzorcist, 1973.) i Rosemaryna Beba (Rosemary’s Baby, 1968), jednim od najboljih filmova koji je bave ‘demonskom’ tematikom.
Redateljica koja obećava
Nakon njega snimljeno je još četiri ne tako uspješna filma (3 direktna nastavka i jedan remake originalnog filma) ali franšiza je opstala. Nakon odgledanog filma Prvo pretkazanje (The First Omen) dojma smo da su se vrata za nastavak ove franšize, i to na kvalitetan način, širom otvorila.
Za tako nešto najzaslužnija je redateljica (debitantica) Arkashe Stevenson koja je perfektno iskoristila scenarij koji je zajednički napisala s Timom Smithom (Brand New Cherry Flavor, 2021.) i Keithom Thomasom (Firestarter, 2022.) prema priči Bena Jacobyja (Bleed, 2016.).
Priča filma smještena je u 1971.i prati Margaret Daino (Nell Tiger Free) koja dolazi u Rim, na poziv kardinala Lawrencea (Bill Nighy), kako bi se zaredila. Vrijeme u koje dolazi Rim nije baš idealno – posvuda vladaju politički nemiri i ljudi (pogotovo mladi) okreću leđa crkvi. Prije nego što se zaredi, Margaret će raditi u lokalnom sirotištu u sklopu. No, primjećuje da u se u sirotištu odvijaju čudne stvari. Glavna sestra Silvia (Sonia Braga) drži problematičnu djevojku Carlitu (Nicole Sorace) zatvorenu u izoliranoj ‘lošoj sobi’. Margaret se poistovjećuje s njom jer je i sama bila obilježena kao ‘problematično dijete’.
U sirotištu se sprijateljuje s Luz (Maria Caballero), koja isto čeka da se zaredi. No, prije samog zaređenja, Luz iskorištava svaki trenutak ‘noćnog života’ i ‘razotkrivanja svoga tijela’ prije nego što će ga ‘zauvijek pokriti’. Jednom prilikom Margaret ode u provod s njom. No, budi se uznemirena jer se ne sjeća što se dogodilo prethodne noći.
U cijelu priču upetlja se otac Brennan (Ralph Ineson) koji traži od nje pomoć. On pretpostavlja da je Carlita zapravo Sciana te da je u ozbiljnoj opasnosti od strane Crkve, odnosno, osoba iz sirotišta. Margaret ga isprva odbija ali slijed događaja natjera ju da mu pomogne. Ono što se otkrije pretvara se u pravu, istinsku noćnu moru za nju.
Ovu priču, kao što smo naveli, redateljica Stevenson znalački je prenijela na film. Prije svega, briljantno je vizualno kreiran (odlično dočarano vrijeme zbivanja filma) a itekako je vidljivo da je dobro izučila spomenuto ‘sveto trojstvo’ filmova ‘demonske tematike’ te znalački koristi kadriranja kako bi stvorila prizvuk napetosti (jedna scena filma – kada Margaret ide ocu Brennanu, prigušeno osvijetljenom ulicom u zidnom uličnom lampom u kadrom – neodoljivo podsjeća na Egzorcista).
Cilj redateljice nije snimiti i režirati neki slasher horor, već ‘znalački’, onaj koji u sebi nosi duh originalnog filma (s dodanim i vrlo primjetnim utjecajem već spomenutog naslova Rosemaryna Beba). Takav pristup za svaku je pohvalu.
Provociranje
Na pravi način poigrava se gledateljima kreirajući scene strave koje ga zaskaču. Na neki način, mnogo tih scena i sugerira da će se nešto desiti, na prvi pogleda djeluju da su očekivane, ali u konačnici u svom čitavom obujmu uspijevaju zaskočiti gledatelja.
Nadalje, priča u sebi nosi i dozu provokacije usmjerene prema Crkvi kao instituciji. Jer, i Crkva i Antikrist tu su na istoj strani a glavni motiv je straha Antikrist je tu da posije strah među vjernicima (ali i nevjernicima) a Crkva je tu da putem tog straha vrati ljude Bogu. Stevenson bez ikakve zadrške provocira i podsjeća što se sve u ime Boga kroz povijest radilo (a mnogo toga nikako nije bilo kršćansko).
Ipak, mala mana filma je dio filma koji se odnosi na dolazak Margaret u Rim i sirotište. Taj dio je pomalo bezidejan (uz pokoji bljesak važan za daljnji razvoj priče) i film na trenutak gubi na tempu. Šteta što se na tom dijelu nije malo bolje poradilo jer bi se film izvrsno nastavio na, inače, perfektnih uvodnih 6 minuta.
Poveznica na original
Što se glumačke ekipe tiče, treba pohvaliti Nell Tiger Free (film Broken, 2012., serije Servant, 2019-2023., Igra prijestolja/Game of Thrones, 2015-2016) u koja je doista odlična u ulozi Margaret. Također, mlada Nicole Sorcare malo je otkriće filma.
Ipak, najdojmljiviji je Ralph Ineson (Zeleni vitez/The Green Knight, 2021., Kreator/The Creator,2023) u ulozi oca Brennana. Njegov nastup je briljantan a fizički se čini kao brat blizanac (pokojnom) Patricku Troughtonu koji je glumio tu ulogu u originalnom filmu.
Kraj filma je izvrstan jer nudi direktnu poveznicu na originalni Donnerov film. Nakon toga, jednostavno vas obuzme želja da ga (ponovno) pogledate. To je detalj koji je potvrdio svu redateljsku talentiranost redateljice Arkashe Stevenson (ali i izvrsnog scenarističkog tima filma). Dodatno, izvanredan potez kojim odaje dostojnu posvetu kultnom originalu.
Prvo pretkazanje odličan je horor, do sada najbolji ove godine. Nema sumnje da će taj status zadržati i do kraja godine. Kao prequel nije razočarao niti u jednom segmentu a donio je i neke nove stvari.
