Sedam desetljeća od prvog prikazivanja filma Nazovi M radi ubojstva više je nego dobar razlog da se prisjetimo Hitchcockovog klasika, zapravo remek-djela koje definira žanr trilera i ostavlja neizbrisiv trag u povijesti filma.
Njega se smatra filmskim “majstorom napetosti”, a njegovi filmovi redom su klasici koji i dandanas fasciniraju i publiku i filmaše. On je Alfred Hitchcock (1899. – 1980.), a jedan od njegovih vječnih klasika – Nazovi M radi ubojstva (Dial M for Murder, 1954.) – danas slavi svoj 70. “rođendan”. Naime, film je upravo 29. svibnja 1954. i službeno počeo s prikazivanjem u američkim kinima i to u 2D obliku iako je snimljen u 3D tehnici. Upravo je Nazovi M radi ubojstva jedini je Hitchcockov film trodimenzionalni film koji se zbog publike, već site nove, ali za prikazivanje komplicirane tehnologije, uglavnom prikazivao u 2D obliku. No, nije tehnika ono po čemu treba pamtiti film.
Riječ je zapravo o adaptaciji istoimenog kazališnog komada Fredericka Knotta (koji je napisao scenarij i za film), originalno prikazanog kao TV-drama na BBC-u 1952. godine. Osim toga, jedan je od filmova slavnog britanskog redatelja koji najbolje ilustrira njegov jedinstveni stil i viziju.
Intriga i napetost
A u njemu je riječ o Tonyju Wendiceu (Ray Milland), bivšem tenisaču koji smišlja savršen plan kako bi ubio svoju bogatu suprugu Margot (Grace Kelly).
Tony je, naime, otkrio da ga Margot vara s njihovim prijateljem Markom Hallidayjem (Robert Cummings), piscem krimića, no boji se da će nakon razvoda ostati bez novca. Stoga on unajmljuje profesionalnog kriminalca Charlesa Swanna (Anthony Dawson) da ju ubije, a sebi osigurava alibi. Plan se izjalovi kada Margot u samoobrani ubije napadača te se napetoj priči pridružuje i inspektor Hubbard (John Williams).
Nazovi M radi ubojstva klasičan je primjer Hitchcockove genijalnosti u kreiranju napetih i složenih priča koje u potpunosti zaokupljaju pažnju gledatelja. Primjerice, u ovom filmu Hitchcock koristi ograničeni prostor i vrijeme kako bi pojačao napetost. Gotovo cijeli film se odvija u jednom stanu, čime postiže klaustrofobičan osjećaj i napetost.
Ovaj film ima i tzv. MacGuffin. Riječ je o pojmu koji je popularizirao upravo Hitchcock iako on nije prvi koji ga je koristio. Riječ je o objektu ili cilju koji pokreće radnju, ali sam po sebi nije važan za priču. U ovom slučaju je to ključ koji na kraju “otključava” istinu.
“Sivi” likovi
Film istražuje teme nevjere, pohlepe i moralne dvosmislenosti. Likovi nisu crno-bijeli pa je tako Tony manipulativan i zloban, ali istovremeno i vrlo šarmantan, dok je Margot prikazana kao nevjerna, ali istovremeno i kao žrtva.
Nema sumnje, i nakon 70 godina, Nazovi M radi ubojstva ostaje nezaobilazan naslov za sve ljubitelje filma i one koje zanima povijest kinematografije, a u kojoj je Alfred Hitchcock ostavio neizbrisiv trag. Između ostalog, upravo je on imao važnu ulogu u definiranju žanra trilera i psihološkog horora. Od ostalih njegovih filmova treba svakako spomenuti Psiho (Psycho, 1960.) – jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih horora svih vremena – ali i Vrtoglavicu (Vertigo, 1958.), Prozor u dvorište (Rear Window, 1954.), Ptice (The Birds, 1963.)…
Osim toga, Hitchcock je inspirirao generacije redatelja, uključujući velikane kao što su Steven Spielberg, Martin Scorsese, Brian De Palma i mnogi drugi, a njegove tehnike i stilovi i dalje se proučavaju pa i u primjenjuju u modernoj kinematografiji.
