Godzilla Minus Jedan, koji je režirao Takashi Yamazaki, prava je epska drama s pričom koja je snažna, kompaktna i metaforična te simbolizira patnju japanskog naroda nakon stradavanja u Drugom svjetskom ratu. Ovo je ‘veliki’ film koji je snimljen za ‘male’ novce. Stoga je njegova ovogodišnja nagrada Oscar za vizualne efekte svojevrsni šamar velikim hollywoodskim blockbusterima.
Film Godzilla Minus Jedan (Gojira -1.0; eng. naslov: Godzilla Minus One, 2023.) pojavio se na streaming platformi Netflix. I, nije trebalo dugo da postane najgledaniji film te platforme u Hrvatskoj. Za razliku od lošijih filmova koji su bili u toj poziciji (primjerice, Atlas), ovaj film to u potpunosti zaslužuje. Ova 2024. godina je i posebna za Godzillu.
Naime, 3. studenog 1954. godine redatelj Ishirô Honda predstavio je japanskoj publici (a kasnije i svjetskoj) Godzillu.Dakle, bližimo se i službenom datumu 70. filmskog rođendana ovog poznatog japanskog čudovišta. Do danas je snimljeno ukupno čak 38 filmova s ovim filmskim čudovištem koje svijet obožava.
‘Veliki’ film za ‘male’ novce
Glavni junak priče je mladi japanski pilot – kamikaza Koichi (Ryunosuke Kamiki), na zadnji dan Drugog svjetskog rata odbija izvršiti zadatak. Pod izlikom neispravnog aviona ‘prisiljen’ je sletjeti na osamljeni otočić usred japanskog arhipelaga, koji služi kao improvizirana vojna baza. Tijekom noći, bazu napadne čudovište Godzilla. Vojnici u bazi su avionski mehaničari te je Koichi jedini ‘pravi’ vojnik. U tom kaosunapada dobiva priliku ubiti Godzillu ali zbog straha ostaje nepomičan. Koichi i zapovjednik baze Tachibana (Munetaka Aoki) jedini prežive napad.
Koichi se vraća u razrušeni Tokio, s teškim emocionalnim teretom uništenja koje nosi u sebi. Po dolasku saznaje da su u roditelji poginuli. U tom poratnom kaosu susreće se s mladom ženom Noriko (Minami Hamabe) s djetetom koje nije njeno. Dvoje potpunih stranaca prisilno postaju obitelj kako bi mogli preživjeti. Slijedi vrijeme obnove Japana ali i liječenja ratnih rana. Tako Koichi prihvaća posao razminiravanja morskog teritorija Japana. No, Koichija i dalje proganja krivnja zbog toga što je pobjegao od svoje vojničke dužnosti ali i događaja s Godzillom. Jer, biti pilot-kamikaza znak je poštovanja i moralna obaveza prema obrani svoje zemlje koju je izbjegao zbog straha. A taj strah bio je i glavni razlog zašto nije pucao u Godzillu. Koichi shvaća da njegov rat još uvijek traje.
Vidimo i prikaz pokusa s nuklearnim oružjem, poznat pod imenom ‘Operacija Crossroads’, na atolu Bikini. No, tijekom tih pokusa, u morskim dubinama, bila je i Godzilla. Neman, sada moćnija i opasnija, kreće prema Japanu, koji mora u borbu protiv opakog monstruma koji sije smrt i uništenje. Za Koichija Godzilla je i osobni demon kojeg mora poraziti te se priključuje dobrovoljcima spremnih na sve samo da se zvijer uništi.
Ovaj najnoviji naslov svojevrsna je adaptacija ali i velika počast i posveta originalnom Hondinom filmu. Njega je režirao japanski redatelj Takashi Yamazaki (Povratnik/Ritânâ/eng. naslov: Returner, 2002., Eien no 0/ eng. naslov: The Fighter Pilot, 2013.). Svoj posao odradio je odlično a posebno treba naglasiti da je ovo film koji je, s obzirom na tematiku, snimljen za ‘malo’ novaca – budžet mu je iznosio ‘svega’ 15 milijuna dolara. A, doista se ima što i pohvaliti i nahvaliti. Ono od čega ćemo odmah krenuti su izgled Godzille i vizualni efekti koji su izvanredni.
Za sam izgled Godzille može se reći da je u ‘retro’ stilu. Ima kratke ruke, izrazito zdepaste i masivne noge. Izgleda poput kakvog samohodnog oklopnog borbenog vozila koje polako i sigurno ruši sve pred sobom. Dodatno treba naglasiti da je Godzilla prikazan vrlo zastrašujuće. Razlog tomu je Yamazakijeva režija koja se poprilično fokusirala na ljude i njihove emocionalne reakcije, koje su vrlo realne i uvjerljive. Sve je to nadopunjeno i vizualnim efektima koji su za svaku pohvalu.
Snažna poruka redatelja Yamazakija
Gledajući film i znajući njegov budžet, gotovo je nevjerojatno koliko su ti efekti spektakularni. Na Godzilli ima podosta detalja (npr. prikaz kada se čudovište sprema baciti svoju ‘zraku smrti’ ili pak prikaz njenog regeneriranja), animacija pokreta je odrađena savršeno. Vrlo efektno i uvjerljivo odrađene su snimke rušenja gradskih zgrada i okoline. Kada se sve ovo vidi postaje sasvim jasno zašto je ovaj film dobio ovogodišnju nagradu Oscar za najbolje vizualne efekte. Svaki komentar je suvišan a zaključak da je opalio pravu Godzillovsku šamarčinu velikim hollywoodskim blockbusterima je neupitan.
Scenarij filma vrlo je dobar i vrlo ‘dubinski’. Prije svega, svi važni likovi u filmu napisani su s velikom pažnjom (lik Koichija naročito dobro). To gledateljima omogućuje da se bez ikakvog problema s njima i poistovjete jer su izrazito realni u svojim razmišljanjima, postupcima i emocijama. Yamazaki je svojim likovima dao ‘puno prostora’ a to mu je omogućilo da se rubno, ali vrlo snažno pozabavi i temom Japana nakon Drugog svjetskog rata. Čudovište Godzilla tu služi za još nešto, ono je snažna metafora koja predstavlja patnju (i to kolektivnu) japanskog naroda nakon zastrašujućih razaranja koja su iza sebe ostavile dvije bačene atomske bombe.
Redatelj Yamazaki vješto je iskoristio priliku i jasno pokazuje da su ratovi razarajući i da je korištenje atomskog (nuklearnog) oružja samo put do samouništenja ljudske vrste. Jer, atomsko oružje je poput kakve razorne sile prirode, koja je nemilosrdna i ekstremno razarajuća poput Godzille. Kroz međusobne odnose svojih likova, na neki način, provukao je i svoju viziju kakav bi svijet zapravo trebao biti. Ta njegova vizija tu je ‘poslana’ kao snažna poruka težnje i nadanje. S obzirom na svijet u kojem živimo, ta njegova poruka je itekako dobrodošla.
Film ima nekoliko sitnih mana i one se odnose na neke detalje priče i njezine protagoniste. Naime, tu i tamo film poprimi oblik melodrame a pojedini glumci djelovat će kao da afektiraju i preglumljuju ili pak previše naglašavaju neke ključne stvari svojih dijaloga (no, tu ne treba biti previše ‘oštar’ jer japanska glumačka škola malo je drugačija od zapadnih).
Godzilla Minus Jedan zaslužuje, po svemu viđenom, ocjenu ‘plus pet’. To je vrhunski akcijski blockbuster, vrlo dobrih glumačkih izvedbi (prije svega, Ryunosuke Kamikija i Minami Hamabe), iskrene i emotivne priče sa snažnom porukom koji se gleda u jednom dahu.
