Film redatelja Guya Ritchieja The Ministry of Ungentlemanly Warfare djelomično je temeljen na istinitim događajima iz Drugog svjetskog rata. Glavno obilježje ovog akcijskog filma su brutalne i zabavne scene ubijanja nacista, u čemu prednjače Henry Cavill i Alan Ritchson.
Najnoviji film redatelja Guya Ritchieja The Ministry of Ungentlemanly Warfare (2024.) imao je svoju kino premijeru i limitiranu distribuciju sredinom travnja u SAD. Nakon toga, pojavio se u kino distribuciji u nekim državama (azijskim, arapskim pa i nekim europskim). No, nekako od svibnja zaživio je kao streaming naslov. platformama. U tome prednjače, u SAD i Velikoj Britaniji, platforme Amazon Prime Video, iTunes, Google Play.
Glavni protagonisti filma su pripadnici malobrojne vrhunske tajne borbene jedinice, sastavljene od šarolike ekipe skitnica i lopova (da se ne kaže – kriminalaca). Oni kreću u odvažnu misiju protiv nacista koristeći potpuno nekonvencionalne i krajnje “nedžentlmenske” borbene tehnike.
Film temeljen na dokumentima iz Drugog svjetskog rata
Svježe osnovana tajna borbena jedinica mora onesposobiti brod Duchessa D’Aosta, koji služi kao opskrbni brod za nacističke podmornice. Brod je stacioniran na otoku Fernando Po (današnje ime otoka je Bioko) u Gvinejskom zaljevu. Problem za pripadnike ove hrabre jedinice je to što nisu zaštićeni – naime, ako ih Britanci zarobe, trunut će u zatvoru a ako ih se nacisti dočepaju slijedi im bolna i sigurna smrt.
Ovaj film nadahnut je istinitim događajima te je utemeljen na nedavno deklasificiranim dosjeima britanskog ministarstva rata. To je priča o prvoj vojnoj jedinici specijalnih snaga koju su tijekom Drugog svjetskog rata osnovali britanski premijer Winston Churchill i mali skupina vojnih dužnosnika među kojima je bio i Ian Fleming, tvorac Jamesa Bonda najpoznatijeg književnog i filmskog špijuna na svijetu. Hrabrost i učinkovitost pripadnika te jedinice promijenio tijek rata i postavio temelje za britanski SAS i moderno ratovanje Black Ops.
Brutalno i zabavno
Iako temeljen na autentičnim dokumentima iz Drugog svjetskog rata, sasvim je vidljivo da su Ritchieju u realizaciji filma uzori bili filmovi Dvanaest žigosanih (Dirty Dozen, 1967.) redatelja Roberta Aldricha i Nemilosrdni gadovi (Inglourious Basterds, 2009.). Može se reći da je sve dobro iz oba filma preuzeo i ‘udobno smjestio’ u svoj film. Također, svemu je dodao i jedno fino ozračje vesterna (uključujući i muzičku podlogu filma).
Rezultat ovog miksa je ratno akcijski film koji će vas dobro zabaviti u trajanju od 120 minuta. Upravo su akcijske scene, u neku ruku, i njegov zaštitni znak. Scene u kojima se likvidiraju nacistički vojnici izrazito su brutalne ali istovremeno i duhovito zabavne i originalne.
U toj brutalnosti prednjače Henry Cavill, svima poznati Superman od 2013. godine i filmaČovjek od čelika (Man of Steel) te Alan Ritchson, koji se nametnuo kao ‘pravi’ filmski lik Reacher u istoimenoj seriji. Tu i tamo te scene su obogaćene i dovitljivim dijalozima na koje samo smijehom možete reagirati. Tako primjerice jedan Ritchsonov dijalog glasi:”Ne idem odavde dok ne budem imao bure puno nacističkih srca.”
‘Filmska neuvjerljiva privlačnost’
Mora se reći da film općenito sadrže dozu ‘filmske neuvjerljive privlačnosti’. Prije svega, glavni junaci filma djeluju poput kakvih stripovskih junaka. Također, gore opisano likvidiranje nacista u filmu izgleda poput kakve video igrice. Naravno, dojam neuvjerljivosti događanja na ekranu mora vas zapljusnuti no, brzo vas i napušta zbog prisutne duhovitosti. Sasvim je jasno da Ritchie nije baš mario za ‘autentičnost’ nego je time jasno dao do znanja da mu je nakana snimiti zabavan film.
Film ima nekoliko ‘glavnih mana’ a prva je da je priča od svog početka malo prekomplicirana. Poneki njezini detalji mogli bi neke gledatelje i zasmetati. nadalje, Ritchie se nije previše bavio nekom pretjeranom karakterizacijom likova pa su svi u tom pogledu pomalo siromašni. Na to se (jasno vidljivo) nadovezuju i glumačke interpretacije.
Dobre i loše glumačke izvedbe
Glumačka ekipa filma sastavljena je od poznatih imena ali ne može se reći da su sve njihove izvedbe baš sjajne. Henry Cavill ih sve predvodi te nastoji biti šarmantan i duhovit u svojoj izvedbi. U ovom prvom i nije previše uspio a u ovom drugom je. ‘Gromada od čovjeka’ Alan Ritchson ponovno je bljesnuo i pokazao da ima itekako velikog potencijala za akcijske filmove.
Za Eizu González (Godzilla vs. Kong, 2021.) se može reći da je prilično uvjerljiva kao i Babs Olusanmokun (Dina/Dune, 2021., Dina: Drugi dio/Dune: Part Two, 2024.) a solidan je i Hero Fiennes Tiffin (filmski serijal After). One loše predvodi Til Schweiger (Nemilosrdni gadovi/Inglourious Basterds, 2009.) koji je svoj lik opakog naciste pretvorio u karikaturu (krivnja za to djelomično, vjerojatno, leži i u scenariju).
Sve u svemu, ovaj najnoviji film redatelja Guya Ritchieja nije u rangu njegovih najboljih ostvarenja. Razlog za njegovo gledanje leži u tome da u konačnici pruža neopterećujuću filmsku zabavu.
