Redatelji su veliki kreativci te nije rijetkost da stvaraju do “posljednjeg daha”. Podsjećamo na zadnje filmove 10 legendarnih redatelja koji su najbolji mogući način zaključili njihove karijere.
Što je zajedničko filmovima Ferrari, Ubojice cvjetnog mjeseca (Killers of the Flower Moon) i Napoleon? Osim što su objavljeni iste godine (2023.), filmovi redovom govore o stvarnim osobama i(li) događajima, a zajednički nazivnik možemo pronaći i činjenici da su ih režirala tri (slavna) redatelja koja su već duboko zašla u treću životnu dob. Naime, riječ je o 81-godišnjem Michaelu Mannu, njegovom vršnjaku Martinu Scorseseu te 85-godišnjem Ridleyju Scottu.
Kako su sva tri filma izazvala veliku pažnju i publike i kritike, jasno je da su ovim redateljima godine samo broj, a isto bi se moglo reći i za neke njihove kolege. Primjerice, 88-godišnji Woody Allen prošle je godine objavio film na francuskom jeziku, Udar sreće (Coup de chance), a iako zreli za mirovnu, redatelji ne miruju. Tako Ridley Scott već naveliko snima Gladijatora 2, a osim nastavka njegovog, ali i jednog od najuspješnijih filmova svih vremena, Gladijatora iz 2000., sljedeće godine očekujemo i Megalopolis 85-godišnjeg Francisa Forda Coppole, zatim Juror No. 2 u režiji 94-godišnjeg Clinta Eastwooda, ali i triler Sweet Vengeance, 83-godišnjeg Briana De Palme.
S obzirom na njihovu kreativnu energiju i općenito vitalnost, malo tko na njih gledao kao na vremešne osobe pri kraju svojih života, a osim toga nebrojeno se puta pokazalo da smrt nema nužno veze s godinama.
Ovom prilikom podsjećamo na redatelje čiji je doprinos kinematografiji nemjerljiv, a čiji zadnji filmovi predstavljaju “točku na i” njihovih uspješnih karijera…
Sidney Lumet
Dok vrag ne sazna da si mrtav
(Before the Devil Knows You’re Dead, 2007.)
Sidney Lumet, koji je imao 82 godine kada je snimao Dok vrag ne sazna da si mrtav, bio je poznat po svojim filmovima koji se bave moralnim dilemama i društvenim problemima. Njegovi raniji filmovi, poput 12 ljutih muškaraca (12 Angry Men, 1957.) i Pasjeg poslijepodneva (Dog Day Afternoon, 1975.) također su se bavili kompleksnim karakterima i napetim situacijama, a zadnji njegov film zadržava brojne karakteristike ranijih radova.
Tako i ovdje imamo upečatljive glumačke izvedbe i mračnu, napetu atmosferu. Međutim, film se ističe po svojoj brutalnosti i emocionalnoj intenzivnosti. Dok su njegovi raniji filmovi često istraživali šire društvene teme, ovaj film se usredotočuje na osobnu tragediju i obiteljsku dinamiku.
Naime, film prati braću Andyja (Philip Seymour Hoffman) i Hanka (Ethan Hawke) koji planiraju pljačku draguljarnice svojih roditelja, što rezultira katastrofalnim posljedicama. Glumačka postava uključuje i Marisu Tomei kao Ginu Hanson te Alberta Finneyja kao Charlesa Hansona.
Ted Demme
Bijeli prah
(Blow, 2001.)
Ted Demme redatelj je poznat po svojim dinamičnim i karakterno bogatim filmovima, a takav je i njegov zadnji film, Bijeli prah, koji je snimio u dobi od tek 37 godina. Naime, redatelj poznat i po filmovima Opasni taoci (The Ref, 1994.) te Lijepe djevojke (Beautiful Girls, 1996.) iznenada je preminuo tijekom košarkaške utakmice slavnih osoba, a srčani udar vjerojatno je imao veze s kokainom koji se, pokazala je obdukcija, u trenutku smrti nalazila u njegovoj krvi.
A kokain je i tema njegovog zadnjeg filma, biografske kriminalističke drame, koja prati uspon i pad Georgea Junga (Johnny Depp), jednog od najznačajnijih dilera kokaina u Americi tijekom ’70-ih godina prošlog stoljeća. Film prikazuje njegovu transformaciju iz sitnog dilera marihuane u ključnu osobu u međunarodnoj trgovini kokainom.
I u ovom filmu Demme je usredotočen na emocionalne i moralne dileme likova, a za razliku od prijašnjih (u kojima se bavio međuljudskim odnosima u svakodnevnim situacijama), u Bijelom prahu pruža uvid u odnose u svijetu kriminala i posljedice izbora koje glavni likovi čine.
U filmu glume Johnny Depp, Penélope Cruz, Franka Potente, Ray Liotta, Rachel Griffiths i Paul Reubens.
Nora Ephron
Julie i Julia
(Julie & Julia, 2009.)
“Kraljica romantičnih komedija”, Nora Ephron, svoj je zadnji film snimila u dobi od 68 godina. Njezinu filmografiju čine brojni filmski hitovi ovog žanra, poput Kad je Harry sreo Sally… (When Harry Met Sally…, 1989.), Romansa u Seattleu (Sleepless in Seattle, 1993.), Imaš poruku (You’ve Got Mail, 1998.)…
Julie & Julia je pak biografska dramedija koja paralelno prati živote dviju žena: Julije Child (Meryl Streep), poznate kuharice koja je popularizirala francusku kuhinju u Americi, i Julie Powell (Amy Adams), mlade žene koja odlučuje u godini dana pripremiti svih 524 recepta iz Childine kuharice te o tome pisati blog.
I ovaj film zadržava Ephronin prepoznatljiv stil koji karakteriziraju složeni, ali topli međuljudski odnosi, humor te životni izazovi. Kao i u svojim ranijim filmovima, Ephron koristi hranu kao važan motiv, simbolizirajući ljubav, strast i kreativnost.
Film je poseban po tome što spaja dvije stvarne priče koje se odvijaju u različitim razdobljima, ali su povezane ljubavlju prema kuhanju i pisanju.
Akira Kurosawa
Madadayo (1993.)
Legendarni japanski redatelj svoj je 31., ujedno i zadnji film snimio u dobi od 83 godine, a umro je pet godina kasnije. Akira Kurosawa je poznat po svojim klasičnim filmovima kao što su Rašomon (Rashomon, 1950.), Sedam samuraja (Seven Samurai, 1954.) i Kaos (Ran, 1985.), koji su imali ogroman utjecaj na svjetsku kinematografiju.
U Madadayju je riječ o umirovljenom profesoru, Hyakkenu Uchidiju (Tatsuo Matsumura), koji se povukao iz akademskog života, ali ostaje u kontaktu sa svojim bivšim učenicima. U filmu su prikazane njegove godišnje proslave rođendana, na kojima učenici postavljaju pitanje “Mada kai?” (“Još ne?”), a on odgovara “Madadayo!” (“Još ne!”). Film je meditacija o starenju, prijateljstvu i prolaznosti vremena.
Dok su njegovi raniji filmovi često bili epski po opsegu i temama, Madadayo je intimnija i reflektivna priča. Posebnost ovog filma očituje se u njegovoj jednostavnosti i toplini. Kurosawa koristi humor i sentimentalnost kako bi prikazao život starog učitelja, stvarajući dirljivu i nostalgičnu atmosferu. Zbog svega toga, Madadayo predstavlja dostojanstven i emotivan završetak jedne od najvažnijih karijera u povijesti filma.
Stanley Kubrick
Oči širom zatvorene
(Eyes Wide Shut, 1999.)
Stanley Kubrick, jedan od najvažnijih i najutjecajnijih redatelja u povijesti filma, snimio je Oči širom zatvorene u dobi od 70 godina, neposredno prije svoje smrti. Kubrick je bio poznat po inovativnim i često kontroverznim filmovima, među kojima su i 2001: Odiseja u svemiru (2001:A Space Odyssey, 1968), Paklena naranča (A Clockwork Orange, 1971.) te Isijavanje (The Shining, 1980.).
Erotska psihološka drama Oči širom zatvorene prati dr. Billa Harforda (Tom Cruise) koji kreće na noćno putovanje nakon što mu supruga Alice (Nicole Kidman) prizna da je razmišljala o nevjeri. To ga noćno putovanje vodi kroz svijet seksualnih i moralnih iskušenja, uključujući i tajni seksualni kult. Kubrickovi filmovi često istražuju teme poput moći, seksualnosti, i ljudske psihologije, pa ni njegov zadnji film nije iznimka.
Film je također poznat po svojoj detaljnoj (i dugoj) produkciji te kontroverzama, među kojima su otvoreni prikazi seksualnosti i složena naracija, što ga čini nezaboravnim završetkom Kubrickove izvanredne karijere.
Ako je suditi po glasinama, upravo je ovaj film označio početak kraja tada supružnika Toma Cruisea i Nicole Kidman, da je film “uklet” mnogi potkrjepljuju činjenicom da je Kubrick preminuo samo nekoliko dana nakon što je sa svojom obitelji i glumačkom postavom pogledao finalnu verziju filma.
Slavnog redatelja smrt je prekinula u radu na filmu Umjetna inteligencija (Artifical Inteligence: AI), koji je 2001. realizirao Steven Spielberg.
Sergio Leone
Bilo jednom u Americi
(Once Upon a Time in America, 1984.)
Baš kao i Stanley Kubrick, i Sergio Leone imao je 13-godišnju pauzu između svog predzadnjeg i zadnjeg filma. Naime, filmom Za šaku dinamita (Giu la Testa, 1971.), legendarni talijanski redatelj završio je niz vesterna te snimio jedan od najinventivnijih filmova u cijeloj kinematografiji. Taj njegov gotovo četverosatni ep kao da sažima sve što je Leone ikada mislio o životu i kinematografiji i zapravo daje monumentalni završetak Leoneove karijere.
Redatelj ga je snimio u dobi od 55 godina, a što prvo upada u uži je složena naracija koja “skače” kroz različita razdoblja. I u ovom filmu do izražaja dolazi redateljeva posvećenost detaljima te izvanredna sposobnost stvaranja atmosfere, a za film bismo mogli reći da je istovremeni i romantičan i brutalan i djetinjast.
Dakle, ova epska kriminalistička drama prati životnu priču Davida “Noodlesa” Aaronsona (Robert De Niro) i njegovih prijatelja od njihovog djetinjstva u njujorškom židovskom getu do njihovih odraslih godina kao mafijaša. Film se bavi temama prijateljstva, izdaje i protokom vremena te nas – nakon niza špageti vesterna u čijem su fokusu bili divlji zapad i moralne dvojbe – vodi u svijet organiziranog kriminala u urbanom okruženju.
Uz De Nira, glumačku postavu čine i James Woods, Elizabeth McGovern, Joe Pesci, Burt Young te Tuesday Weld.
Robert Altman
Najluđi radio show
(A Prairie Home Companion, 2006.)
Robert Altman, koji slovi za jednog od najutjecajnijih američkih redatelja, svoj je zadnji film snimio kao 81-godišnjak, a poznat je, između ostalog, po antiratnoj satiri M.A.S.H. (M*A*S*H, 1970.) i satiričnoj glazbenoj dramediji Nashville (1975.).
Najluđi radio show još je jedan njegov film u kojem je spojio komediju i dramu, a radnja se odvija iza kulisa izmišljenog radijskog showa i prati posljednju emisiju dugogodišnjeg radijskog programa, prikazujući živote izvođača i članova ekipe koji se suočavaju s promjenama, nostalgijom i neočekivanim događajima.
Upravo su ležerna i nostalgična atmosfera te humor osobitosti ovog filma, a nije izostao ni suptilan komentar na promjene u američkoj kulturi i medijima. Nema sumnje, Altman je uspješno uhvatio esenciju radijskog showa i života izvođača te napravio emotivan i topao oproštajni film.
Glumačku postavu Najluđeg radio showa čine Meryl Streep, Woody Harrelson, Lily Tomlin, Kevin Kline, John C. Reilly i Tommy Lee Jones.
Ingmar Bergman
Saraband (2003.)
Jedan od najutjecajnijih filmskih redatelja, Ingmar Bergman, svoj je posljednji film snimio u dobi od 85 godina. Švedski redatelj je bio poznat po introspektivnim i često psihološki kompleksnim filmovima kao što su Sedmi pečat (The Seventh Seal, 1957.) i Persona (1966.).
Njegov zadnji film nastavak je psihološke drame Scenes from a Marriage (1973.) koji prati priču bivših supružnika Marianne (Liv Ullmann) i Johana (Erland Josephson) trideset godina nakon njihovog razvoda. Film govori o napetim odnosima unutar obitelji, uključujući Johana, njegovog sina Henrika (Börje Ahlstedt), i unuke Karin (Julia Dufvenius).
Za razliku od Bergmanovih prethodnih filmova koji su se često bavili egzistencijalnim i teološkim temama, Saraband se fokusira na međuljudske odnose i emocionalne sukobe unutar obitelji.
Film se ističe minimalističkim pristupom, s ograničenim brojem likova i jednostavnim setovima, što potpuno fokus stavlja na emocionalna stanja likova i njihove karaktere.
Saraband je snimljen za švedsku televiziju, ali je postigao međunarodni uspjeh i smatra se dostojnim završetkom Bergmanove briljantne karijere.
Film je 2021. adaptiran u seriju Prizori iz bračnog života.
Lynn Shelton
Sword of Trust (2019.)
Redateljica Lynn Shelton poznata je po radu na indie filmovima i televizijskim serijama, a svoj zadnji film snimila je u dobi od 54 godine. Najpoznatiji filmovi ove “majstorice improvizacije” i tipične predstavnice mumblecorea su Divlji amateri (Humpday, 2009.) i Sestra tvoje sestre (Your Sister’s Sister, 2011.).
Sword of Trust priča je o paru koji čine Mary (Michaela Watkins) i Cynthia (Jillian Bell). Cynthia od djeda nasljeđuje mač koji dolazi s popratnim pismom u kojem djed objašnjava njegovu povijest. Njihov pokušaj prodaje mača dovodi ih do ekscentričnog vlasnika zalagaonice Mela (Marc Maron) i njegovog pomoćnika Nathaniela (Jon Bass), te se oni zajedno upuštaju u komičnu avanturu.
U filmu glumi i sama redateljica, Lynn Shelton, a sukladno mumblecore stilu, film karakterizira improvizacijski dijalozi i fokus na međuljudske odnose. Iako humorističan, film istražuje ozbiljne teme kao što su povjerenje i potraga za istinom. Sheltonina sposobnost da iz glumaca izvuče autentične izvedbe i njeno suosjećanje prema likovima prisutni su i u ovom filmu.
Agnès Varda
Varda by Agnès (2019.)
Jedna od najvažnijih figura francuskog novog vala, Agnès Varda, snimila je svoj zadnji film u dobi od 90 godina. Varda je poznata po filmovima kao što su Cléo od 5 do 7 (Cléo from 5 to 7, 1962.) te Sakupljači i ja (The Gleaners and I, 2000.).
Baš kao i Sakupljači i ja, i Varda by Agnès je dokumentarni film. U njemu je redateljica ponudila retrospektivu svoje bogate karijere. Kroz razgovore i isječke iz svojih filmova, otkriva kako teče njezin kreativni proces, ali i otkuda crpi inspiraciju te koja je njezina životna filozofija.
Dakle, Varda by Agnès predstavlja njezinu osobnu refleksiju na vlastitu karijeru te opravdava epitete koji su česte vezali uz njezino ime – inovativna i eksperimentalna. Dok su njezini raniji radovi često istraživali teme poput identiteta, društvenih promjena i osobne introspekcije, ovaj film služi kao zbirka njenih misli i pogleda na umjetnost i život.
Film je poseban i po strukturi. Naime, predstavlja kombinaciju predavanja, filmskih isječaka i osobnih anegdota te pruža jedinstven uvid u um jedne od najvažnijih filmskih autorica. Film je svjetsku premijeru imao na Berlinalu gdje je Vardi uručena i nagrada za životno djelo.
