Ulaskom u snimanje čak četiri dijela filmske priče Horizon: Američka saga, Kevin Costner preuzeo je možda i najveći rizik u životu, ali i pokazao zašto je najveći hollywoodski zaljubljenik u vesterne.
Kroz povijest filma, imali smo niz filmaša – redatelja i glumaca – koji su (primarno) voljeli samo jedan žanr. Poslijeratni Hollywood obilježili su vesterni, tako da nije neobično da je John Ford obožavao taj žanr, ili da je John Wayne najpoznatiji po ulogama u vesternima. Međutim, postoji jedan suvremeni filmaš koji jako voli taj isti žanr, čak i kada je on prilično staromodan i nepopularan. Taj je filmaš Kevin Costner, a ovo je tekst o njegovoj ljubavi prema vesternima.
Ako vas zanima zašto Kevin Costner, čovjek rođen u Kaliforniji i glumac koji se proslavio s ulogama u sasvim drugim žanrovima, toliko voli vesterne, sam glumac je objasnio da je to zbog Johna Waynea. Klišej od razloga, ali valjan kao i svaki drugi. U jednom intervjuu rekao je da je njegov otac jako volio Johna Waynea i da mu je rekao da i on može tako, što je Costnera zainteresiralo za taj žanr i sada mu se, čini se, vraća kada god stigne, a to je… pa… stalno.
Kevin Costner je, kao što ćete vjerojatno znati, vrlo plodan glumac. Pamtimo filmove kao što su JFK, Nedodirljivi ili Tjelohranitelj, ne-vesterne u kojima je Costner odigrao maestralne uloge i koji su postali apsolutni klasici, ali čini se da je u njegovom slučaju to bilo samo sredstvo za dolazak do određenog cilja, a to su bili vesterni. Kao da je cijelu karijeru podredio samo da uspije snimiti savršeni film o Divljem zapadu.
Od Silverada do Horizonta
Kada je to počelo? Pa dosta rano, zapravo. Iako pamtimo njegove novije vestern uratke, Costner se vrlo rano okušao u tom žanru, isprva nešto sramežljivije nego dans, ali sve je počelo 1985. godine, kada je glumio u vesternu Silverado Lawrencea Kasdana, koji je prošao prilično dobro među kritičarima, iako nikada nije postao mainstream naslov. Je li ovaj film Costneru potvrdio ono što je već znao ili ga je doista zainteresirao za ovaj žanr ne znamo, ali od 1985. pa do dana, broj vesterna u kojima je glumio i koje je režirao postupno je rastao.
Uslijedio je epski spektakl Ples s vukovima 1990. godine, koji je Costner i režirao i producirao. Taj je film postao neočekivani uspjeh, a Costnera je etablirao kao izrazito sposobnog redatelja; film je osvojio čak sedam Oscara, među kojima su bili oni za najbolji film i najbolju režiju. Ako Silverado već nije formirao njegovu ljubav prema vesternima, onda Ples s vukovima definitivno jest, jer ne samo da je film bio uspješan, nego je Costner dobio prilično jasno zeleno svjetlo za dalje.
Međutim, ispostavilo se da je Ples s vukovima bio iznimka, a ne pravilo. Uslijedio je niz neuspjeha za Costnera. Prvo je podbacio Wyatt Earp 1993. godine, film koji je Costner producirao i u koji je polagao puno nade. Iako nije bio vestern, Vodeni svijet iz 1995. godine također je bio pucanj u nogu, a isto se dogodilo i s postapokaliptičnim Poštarom 1997. godine, koji bi se žanrovski čak mogao i svrstati među vesterne, mada uvjetno.
Costner se vratio 2003. godine s filmom Divlja prostranstva, vesternom koji je režirao i producirao, a iako nije postao klasik kao i Ples s vukovima, film je polučio solidan uspjeh te je zaradio nešto novca na blagajnama i dobio pozitivne ocjene kritičarima. Costnerova karijera u vestern žanru tako se revitalizirala, međutim Costner je u tom trenutku odlučio biti razborit i ne ponoviti pogrešku nakon Plesa s vukovima. Posvetio se glumi, mahom u drugim žanrovima, te je – vjerujemo – planirao povratak vesternu.
Povratak s TV serijom Yellowstone
On se dogodio 2012. godine, mada na mala vrata, kada je producirao miniseriju Hatfields & McCoys, temeljenu na istinitoj priči, međutim to je bio samo uvod za seriju Yellowstone, u kojoj je imao glavnu ulogu od 2018. godine i koju ćemo pamtiti kao njegovo najbolje novije ostvarenje. Iako su seriju osmislili kreatori Taylor Sheridan i John Linson, upravo je Costner bio kamen temeljac oko kojega se sve gradilo. Glumeći glavu obitelji Dutton, bio je najprepoznatljivije lice serije, što mu je itekako odgovaralo jer je Yellowstone i njemu bio “passion project”. Yellowstone je doista bio dobro osmišljen i kvalitetno realiziran projekt s vrhunskom glumom i, što je možda najvažnije, pravim žanrovskim osjećajem.
Međutim, dok je Costner u ovoj seriji uspio pronaći ono što mu je u mnogim filmovima nakon Plesa s vukovima nedostajalo, također je uspio učiniti seriju modernom i pristupačnom suvremenom gledatelju, tako da ju nisu gledali samo starci i ljudi koji pate za mačo junacima na konjima, već i mnogi drugi koji su primijetili šarm koji serija ima.
Costner je napustio Yellowstone 2023. godine, godinu dana prije nego što će serija i službeno doći kraju, a sve kako bi se posvetio novoj strasti – epskom projektu Horizont: Američka saga. Zamišljen kao velika priča u 4 filma, Horizont govori o širenju Sjedinjenih Država na Zapad (ili kolonizaciji indijanskih teritorija, kako vam je draže).
Prvi dio trenutno igra u kinima, drugi je trebao stići sljedeći mjesec, ali je ipak pomaknut malo više prema Božiću, a Costner planira još dva epska filma, što će sagu vjerojatno dogurati do cca. 15-ak sati materijala ukupno.
Odan klasičnom vesternu
Koliko je Horizont dobar… pa, kritičari nisu oduševljeni; dapače, prvi je film popljuvan u Cannesu i Costner teško da će vratiti uloženi novac, kamoli zaraditi, ali i to je nekakav passion project i nešto po čemu Costner želi da ga se pamti.
Hoće li? Vjerojatno ne, ali i ovi filmovi, zajedno sa svim ostalim njegovim radovima, doista daju odgovor na to zašto su Costnerovi vesterni – berem neki od njih – bili tako dobri, iako on sam nije bio fah-filmaš koji se izgradio u tom žanru. Naime, onda kada je bio na svom vrhuncu kada su u pitanju vesterni, onda kada je radio doista dobre i kvalitetne filmove, Costner je imao taj specifičan osjećaj za vrijednost klasičnih vesterna.
U eri kada je žanr prolazio kroz niz promjena i pogotovo danas, kada je skroz redefiniran kao žanr (sjetimo se koliko su Čovjkek zvan Hrabrost ili Balada o Busteru Scruggsu, izvrsni vesterni braće Coen, ili pak Šape pasje Jane Campion, drugačiji od klasičnih vesterna), Kevin Costner je uspio pronaći i sačuvati duh klasičnih vesterna te ga prezentirati suvremenoj publici na njoj prihvatljiv način.
Svi su njegovi vesterni takvi – čak i oni neuspješni – tako da je to stvar osjećaja koji Costner ima za žanr kao takav, ali i njegove velike ljubavi prema vesternima, koja se više ili manje uspješno pretače na ekran.
