Film Nešto je u moru pokušava pomiješati neke ozbiljne teme sa zastrašujućom pričom o napadu morskog psa. U tome nije baš uspješan a krvoločna morska zvijer gotovo je nevidljiva. Svjetlucavo plavetnilo, kao i mnogo toga drugoga, već je viđeno mnogo puta. Jedina novina koju film nudi je osvježavajući ženski ugođaj.
Filmovi s morskim psima nakon hit filma Ralje (Jaws, 1975.), redatelja Stevena Spielberga vrlo su česta ljetna tema. Tako na popularnom filmskom webu možete pronaći preko 180 naslova koji e tematski bave morskim psima. Nedavno se i na platformi Netflix pojavio i film Pod Parizom (Sous la Seine; eng. naslov: Under Paris, 2024.), koji pruža sasvim dovoljnu dozu zabave i jezovitosti.
Za film Nešto je u moru (Something in the Water, 2024.) to se baš i ne može reći. Prije svega, riječ je o jednom od onih naslova koji djelomično imaju miješanu kino (često limitiranu) i streaming distribuciju. Svoju premijeru imao je kao streaming naslov krajem travnja (u Indoneziji) a kao kino naslov početkom svibnja ove godine u SAD.
Njegova priča ide ovako: dok se vraćaju kući Meg (Hiftu Quasem) i Kaylu (Natalie Mitson), napadne skupina nasilnika nakon što ih izvrijeđa homofobnim uvredama. Meg biva brutalno pretučena. Godinu dana kasnije, Meg putuje na Karibe gdje se sastaje s prijateljicama Lizzie (Lauren Lyle), Cam (Nicole Rieko Setsuko), Ruth (Ellouise Shakespeare-Hart) ali i Kaylom, kako bi proslavili Lizzieno vjenčanje s Dominicom, bratom od Cam. Na aerodromu je dočekuje baš Kayla ali susret je prilično hladan jer su se razišle nakon traumatičnog događaja.
Dan prije vjenčanja, Cam unajmljuje čamac da se odveze do osamljenog otoka udaljenog nekoliko milja od njihovog odmarališta. Nedugo zatim, jednu od djevojaka u moru za nogu ugrize morski pas te ona počne obilno krvariti. Djevojke se moraju hitno vratiti u odmaralište. Kormilo broda preuzima Lizzie ali je neoprezna i brod udara u greben. Nakon toga polako počne tonuti a djevojke su prepuštene same sebi. Uskoro se pojavljuje krvoločni morski pas te se djevojke moraju boriti da spase svoje živote….
Ovo je redateljski prvijenac Hayley Easton Street, koja je r radila kao jedna od vodećih svjetskih umjetničkih direktora za vizualne efekte. Tako je sudjelovala u radu na stvaranju nekih od najvećih blockbustera kao što su Ratovi zvijezda: Sila se budi (Star Wars: The Force Awaken, 2015.), Čudesne zvijeri i gdje ih naći (Fantastic Beasts and Where to Find Them, 2016.), Thor: Svijet tame (Thor: The Dark World, 2013.) te X-Men: Prva generacija (X-Men: First Class, 2014.).
Da li je nešto u moru?
Scenaristica filma je ne baš iskusna Cat Clarke, koja iza sebe ima rad na po jednoj epizodi dvije TV serije. Dakle, sve u svemu, ovaj film ima ne pretjerano iskusni autorski tim. A, sve to itekako je vidljivo.
Svojom pričom film se pokušava baviti ozbiljnim temama kao što su homofobija, trauma (i preživljavanje traume), ljubavlju ali sve to spaja sa zastrašujućom pričom o napadu morskog psa. Ove ozbiljne teme dijaloški su loše napisane tako da postaju prilično naporne.
Priča o napadu morskog psa i nije neka nauka. No, nauka je prikazati to u zastrašujućem obliku. S obzirom na reputaciju redateljice Street za očekivati je da bi taj dio vizualno trebao biti impresivan. No, ispalo je sasvim suprotno što je totalno razočaravajuće. Možda nije razočaravajuće što prvu peraju morskog psa vidimo tek oko neke 20 minute filma jer filmu ipak treba neki uvod (koji traje nepunih sat i pol).
No, ako u čitavom filmu vidite tek nekoliko puta njegovu siluetu i njegove ‘ralje i možda dva-tri puta njegov(e) ‘krvoločne’ napade, onda je to poražavaujuće. Ovaj film nudi puno pričanja (zamornog) i tek nekoliko, donekle tenzičnih scena. Kad to vidite jednostavno se morate zapitati ‘da li je nešto u moru?’.
Osvježavajući ženski ugođaj
I u svojim ostalim elementima film ne nudi neku pretjeranu originalnost. Sve ‘nevolje’ na moru koje se pokazuju viđene su već mnogo puta, pa i svjetlucavo plavetnilo koje je vrlo često u redateljičinom kadru. Često poseže na snimkama iz zraka (‘ptičja perspektiva’), koje sadrže prirodnu ljepotu, međutim ne donose ama baš ništa što bi išlo u prilog filmu. Prve dva takva kadra su i atraktivna, no ostali samo popunjavaju minutažu bez da registrirate njihovu atraktivnost.
Sve te mane odraz su i vrlo malog budžeta koji je, po nekim podacima, iznosio svega 500 000 dolara. Neke lokacije (kratkotrajno) prikazane u filmu doista su atraktivne. To ne čudi jer je film sniman na lokacijama u Dominikanskoj Republici, koja je i malo potpomogla film radi svog turizma.
Glumački je film osrednje izveden. No, kako su glavni likovi svi odreda ženski, taj ‘ženski ugođaj’ je osvježavajući. Neke situacije u filmu doista djeluju vrlo realno (sigurni smo da bi svaka ženska osoba tako postupala) što je vrlo dopadljivo.
Film Nešto je moru ostao je u raskoraku s temama kojima se bavi te mu nedostaje tenzičnosti. Kao kino film ne ostavlja jaki utisak. Kao streming naslov vjerojatno će proći puno, puno bolje.
