Od trkačkih staza do hrvačkih ringova i regatnih polja – podsjećamo na filmove koji bude olimpijski duh i donose priče o hrabrosti i upornosti.
San svakog sportaša su Olimpijske igre, a on se 26. srpnja počeo ostvarivati za 10.500 sportaša iz cijeloga svijeta. Naime, upravo ih toliko sudjeluje na ovogodišnjoj Olimpijadi u gradu koji je najveći sportski događaj ugostio već treći put – Parizu.
Spektakularnom ceremonijom otvaranja u francuskoj prijestolnici, prvi put u povijesti igara održanoj izvan stadiona, već je ispisana povijest, a vjerujemo da će se do 11. kolovoza naći još povijesnih trenutaka i inspirativnih priča. Nadamo se i da će izostati krvoprolića te političke zakulisne igre jer upravo su sve ove navedene teme ono što najčešće imamo prilike vidjeti kad je riječ o Olimpijskim igrama u filmovima.
Filmovi o Olimpijskim igrama
Dakle, bez obzira na to volite li više sport ili film, sad je idealna prilika prisjetiti se nekih od najvažnijih ili najupečatljivijih trenutaka iz povijesti Olimpijskih igara. Uglavnom je riječ o biografskim, odnosno filmovima snimljenima po istinitim događajima, no ima tu i fikcije jer olimpijski moto “Brže, više, jače”, kad je sedma umjetnost u pitanju, dobiva novu dimenziju.
Podsjećamo na samo neke od brojnih filmova inspiriranih Ljetnim olimpijskim igrama…
Asterix na Olimpijskim igrama (Astérix aux Jeux Olympiques, 2008.)
Pregled filmova s temom Olimpijskih igara najbolje je početi u opuštenom tonu pa stoga svakako treba spomenuti francusku fantastičnu komediju koja prati pustolovine legendarnih Gala – Asterixa i njegovog prijatelja Obelixa. Radnja se odvija u antičkoj Grčkoj gdje se Asterix i Obelix odlučuju natjecati na Olimpijskim igrama kako bi pomogli svom prijatelju Alafolixu osvojiti ruku grčke princeze Irine. Međutim, moraju se suočiti s mnogim izazovima, uključujući i prepredenog Bruta, sina Julija Cezara, koji koristi sve moguće trikove kako bi pobijedio.
Film su režirali Frédéric Forestier i Thomas Langmann, a u njemu glume Clovis Cornillac kao Asterix, Gérard Depardieu kao Obelix, i Alain Delon kao Julije Cezar, dok se u ostalim ulogama pojavljuju Benoît Poelvoorde, Vanessa Hessler i Santiago Segura.
Film je dobio podijeljene kritike – jedni su hvalili vizualne efekte i humor, drugi su kritizirali scenarij, no publika ga je prihvatila sa simpatijama, posebno u Europi gdje stripovi o dvojici Gala imaju svoje vjerne fanove.
Zahvaljujući ovom filmu, imali smo priliku vidjeti Alaina Delona u jednoj od njegovih rijetkih komičnih uloga.
Personal Best (1982.)
Riječ je o sportskoj drami koja prati dvije atletičarke – njihov sportski, ali i emocionalni put. Dakle, priča se vrti oko Chris Cahill i Tory Skinner koje se pripremaju za Ljetne olimpijske igre, a osim priče o njihovim intenzivnim treninzima, film donosi i onu o njihovom odnosu koji iz prijateljstva prerasta u romantičnu vezu što pak pred njih stavlja brojne izazove u osobnom, ali i sportskom životu.
Personal Best je redateljski debi Roberta Townea, Oscarom nagrađenog scenarista za kriminalistički triler Romana Polanskog, Kineska četvrt (Chinatown, 1974.). Glavne uloge u filmu tumače Mariel Hemingway i Patrice Donnelly od kojih je potonja bivša atletičarka, što je svakako doprinijelo autentičnosti filma. Upravo je realističnost ono što su mnogi isticali kao najbolje u filmu, dok mu se uglavnom zamjeralo previše introspektivnosti.
Ovo je jedan od prvih filmova koji je otvoreno prikazivao lezbijsku vezu između glavnih likova, što je u to vrijeme bilo prilično kontroverzno, no film također dobro prikazuje konkurenciju i pritisak u svijetu vrhunskog sporta.
Utrka (Race, 2016.)
Atletska staza mjesto je radnje i Utrke, filma snimljenog po stvarnom događaju, a koji donosi priču o legendarnom sprinteru Jesseju Owensu, koji je osvojio četiri zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu. Film prikazuje njegovu borbu protiv rasne diskriminacije u SAD-u, kao i izazove s kojima se suočavao na putu do Olimpijade pod nacističkim režimom. Poseban fokus je stavljen na njegov odnos s trenerom Larryjem Snyderom i njegovu odluku da se natječe unatoč pritiscima da bojkotira Igre.
Stephan James dobio je same pohvale za ulogu glavnog lika, za koju se mjesecima naporno pripremao kako bi što bolje prikazao njegovu fizičku snagu i stil trčanja, a u filmu redatelja Stephena Hopkinsa glume i oskarovci Jeremy Irons te William Hurt.
Film je sniman na stvarnim lokacijama, uključujući i legendarni olimpijski stadion u Berlinu, a u filmu je riječ i o odnosu između Jesseja Owensa i njemačke filmašice Leni Riefenstahl, koja je snimala dokumentarac o Olimpijadi koju je Adolf Hitler namjeravao iskoristiti za promociju nacističkog režima i demonstraciju “arijevske superiornosti” nad ostatkom svijeta.
Naime, američki tamnoputi atletičar na toj je Olimpijadi osvajio četiri zlatne medalje – na 100 metara, u skoku u dalj, na 200 metara te u štafeti (Jesse Owens, Ralph Metcalfe, Foy Draper i Frank Wykoff). Taj je podvig ostao nenadmašen 48 godina, sve do Olimpijskih igara u Los Angelesu kad ga je ponovio Carl Lewis.
Bhaag Milkha Bhaag (2013.)
Ovaj indijski biografski film inspirativna je priča o jednom od najvećih indijskih sportaša, Milkhi Singhu. Odličnim glumačkim izvedbama, posebno Farhana Akhtara, i emotivnom pričom, film uspijeva prenijeti važnost odlučnosti, napornog rada i hrabrosti u ostvarivanju sportskog uspjeha.
Dakle, Bhaag Milkha Bhaag, prati život Milkha Singha, poznatog kao “Leteći Sikh” te prikazuje njegove rane godine, posebno traumu koju je doživio tijekom podjele Indije, te njegovu izvanrednu sportsku karijeru koja je kulminirala natjecanjem na Olimpijskim igrama 1960. u Rimu, a nastupio je i na Olimpijskim igrama 1964. u Tokiju. Prikazan je njegov put od izbjeglice do nacionalnog heroja te istaknuta njegova nevjerojatna posvećenost i odlučnost.
Film je režirao Rakeysh Omprakash Mehra, i osvojio je srca indijske, ali i međunarodne publike te dobio i niz nagrada. Niz pohvala dobio je glavni glumac Farhan Akhtar koji je 18 mjeseci rigorozno trenirao kako bi se pripremio za ulogu, što je značilo svakodnevne treninge trčanja i teretanu.
Film je temeljen na autobiografiji Milkha Singha, a naslov “Bhaag Milkha Bhaag” (Trči, Milkha, trči) odnosi se na posljednje riječi koje mu je otac na samrti uputio tijekom nasilja koje je uslijedilo nakon podjele Indije. Legendarni sportaš surađivao je s filmskom ekipom kako bi film što vjernije prenio njegovu sportsku priču koja, unatoč tome što nije osvojio olimpijsku medalju, itekako motivira. Naime, Singh je u utrci na 400 metara u Rimu, nakon fotofiniša, bio četvrti, a zlatno odličje osvojio je na Azijskim i Igrama Commonwealtha.
Prefontaine (1997.) i Bez granica (Without Limits, 1998.)
U nepune dvije godine objavljene su dvije priče o američkom dugoprugašu Steveu Prefontaineu, koji je postao legenda zbog svoje karizme i stila trčanja. Biografski film iz 1997. prikazuje njegove sportske uspjehe, borbu s američkim atletskim savezom, te njegovu tragičnu smrt u automobilskoj nesreći 1975. Radnja se fokusira na Prefontaineovu odlučnost i strast prema trčanju, kao i njegovu povezanost s trenerom Billom Bowermanom. Naslovnu ulogu tumači Jared Leto koji je, dakako, morao puno trenirati za ulogu, nerijetko s Prefontaineovim kolegama i trenerima. Za ulogu je na kraju dobio brojne pohvale, baš kao i R. Lee Ermey koji glumi slavnog atletskog trenera Sveučilišta Oregon. Film Prefontaine je režirao Steve James, a samo 18 mjeseci kasnije objavljen je i film Bez granica, redatelja Roberta Townea koji je režirao i prije spomenuti film Personal Best.
U ovom filmu, slavnog trkača glumi Billy Crudup, koji je također trenirao s pravim atletičarima kako bi što vjernije utjelovio Stevea Prefontainea, a legendarnog trenera tumači Donald Sutherland. Producent filma (uz Paulu Wagner) je Tom Cruise, koji je veliki obožavatelj Stevea Prefontainea i želio je pomoći u realizaciji ovog projekta.
Slučaj Richarda Jewella (Richard Jewell, 2019.)
Biografska drama redatelja i producenta Clinta Eastwooda vodi nas na Olimpijske igre u Atlanti, održane 1996., no ne na sportsko borilište, nego u važan dio organizacije. Naime, u filmu je riječ o zaštitaru Richardu Jewelu koji je pronašao bombu te obavijestio policiju, čime je spriječio veliku tragediju. Iako je u početku bio hvaljen kao heroj, on ubrzo postaje glavni osumnjičeni te se suočava s javnim linčem i pravnim postupcima. Film prikazuje njegovu borbu za pravdu i očajnički pokušaj da skine ljagu sa svoga imena. Naslovnu ulogu tumači Paul Walter Hauser, a ostatak glumačke ekipe čine Sam Rockwell, Kathy Bates, Jon Hamm i Olivia Wilde.
Komercijalno, film nije postigao veliki uspjeh, ali je ostavio snažan dojam na publiku i kritičare. Paul Walter Hauser je odabran za ulogu Richarda Jewella zbog svoje fizičke sličnosti s pravim Jewellom, no ostavio je odličan dojam i glumačkom izvedbom, a Kathy Bates je za ulogu Jewellove majke dobila nominaciju za Oscara za najbolju sporednu glumicu.
Foxcatcher (2014.)
Nominacije za čak pet Oscara imala je ova biografska drama koja prati tragičnu priču o odnosu između bogatog nasljednika Johna du Ponta i dva brata hrvača, Marka i Davea Schultza. John du Pont, opsjednut hrvanjem i željan priznanja, osniva tim Foxcatcher i poziva Marka Schultza da trenira na njegovom luksuznom imanju. Dok se njihova suradnja razvija, du Pontova sve veća nestabilnost i paranoja dovode do tragičnih posljedica, odnosno ubojstva Davea Schultza.
Film je režirao Bennett Miller, a Johna du Ponta glumi Steve Carell, dok Channinga Tatuma gledamo kao Marka Schultza, a Marka Ruffala kao Davea Schultza. Iz glumačke postave još svakako treba spomenuti oskarovku Vanessu Redgrave kao majku Johna du Ponta te glumicu i manekenku Siennu Miller kao Nancy Schultz, Daveovu suprugu.
Steve Carell, poznat po svojim komičnim ulogama, drastično je promijenio svoj izgled i način glume kako bi utjelovio mračnog Johna du Ponta te je mnoge šokirao svojom transformacijom.
Film je temeljen na stvarnim događajima i knjizi “Foxcatcher: The True Story of My Brother’s Murder, John du Pont’s Madness, and the Quest for Olympic Gold” koju je napisao Mark Schultz, a film je imao pet nominacija za Oscara – u kategorijama najboljeg redatelja (Bennett Miller), najboljeg glumca (Steve Carell), najboljeg sporednog glumca (Mark Ruffalo), najboljeg originalnog scenarija (E. Max Frye i Dan Futterman) te najbolje maske (Bill Corso i Dennis Liddiard). Film je također osvojio nekoliko nagrada na filmskim festivalima, među kojima i onu za najboljeg redatelja na filmskom festivalu u Cannesu.
München (Munich, 2005.)
Cijeli je svijet 1972. vidio ubojstva 11 izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Münchenu, a slavni redatelj Steven Spielberg u ovom je filmu progovorio o onome što se dogodilo poslije tog nemilog događaja. Film prati Avnera Kaufmana, agenta Mossada, kojeg izraelska vlada angažira da vodi tajnu misiju odmazde protiv terorista odgovornim za napad. Avner i njegov tim putuju po Europi kako bi pronašli i eliminirali članove skupine “Crni rujan”, suočavajući se s moralnim dilemama, opasnostima i posljedicama svojih djela. U filmu glume Eric Bana, Daniel Craig, Ciarán Hinds, Carl Mathieu Kassovitz i Geoffrey Rush.
Film je bio predmet brojnih rasprava zbog kontroverzne teme i prikaza moralnih dilema vezanih uz osvetu i terorizam. Komercijalno je bio uspješan, a bio je nominiran i za pet Oscara – u kategorijama najboljeg filma, najboljeg redatelja (Steven Spielberg), najboljeg adaptiranog scenarija (Tony Kushner i Eric Roth), najbolje montaže (Michael Kahn) te najbolje originalne glazbe (John Williams).
Produkcija filma podrazumijevala je Spielbergovu suradnju s bivšim izraelskim agentima i stručnjacima za terorizam kako bi postigao autentičnost u prikazu događaja i likova.
The Boys in the Boat (2023.)
Jedan o posljednjih objavljenih filmova s temom Ljetnih olimpijskih igara je biografska drama Georgea Clooneyja iz 2023., Boys in the Boat. Film se temelji na istoimenoj knjizi Daniela Jamesa Browna, a prati nevjerojatnu priču veslačkog tima Sveučilišta Washington koji je na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu osvojio zlatnu medalju. Usred Velike depresije, ovi mladići iz skromnih sredina suočavaju se s brojnim izazovima i preprekama, ali uz pomoć trenera Ala Ulbricka (Joel Edgerton) i skipera Joea Rantza (Callum Turner), uspijevaju ostvariti nevjerojatan podvig.
Osim što je režirao film, Clooney je bio i jedan od producenata te je naglasio važnost vjernog prikaza povijesnih događaja. To je, osim višemjesečnog intenzivnog treniranja veslanja za glumce, značilo i snimanje na autentičnim lokacijama, prije svega na Sveučilištu Washington te područja u blizini Berlina. Film je bio nominiran za nekoliko nagrada te je osvojio nekoliko značajnih priznanja na međunarodnim filmskim festivalima. Posebno su istaknute nominacije za najboljeg redatelja (George Clooney) i najbolje glumačke izvedbe (Callum Turner i Joel Edgerton).
Vatrene kočije (Chariots of Fire, 1981.)
I za kraj još jedan film o – trčanju. U ovom slučaju riječ je o dva britanska atletičara, dva različita motiva, no istoj strasti i odlučnosti. Naime, Vatrene kočije su biografska drama o Ericu Liddellu i Haroldu Abrahamsu, koji se natjecali na Olimpijskim igrama 1924. godine u Parizu. Eric Liddell je pobožni kršćanin koji trči za slavu Božju, dok je Harold Abrahams Židov koji trči kako bi prevladao predrasude i dokazao svoju vrijednost. Film prati njihove različite motive, borbu s osobnim izazovima i trijumfe na putu do Olimpijade. Film je režirao Hugh Hudson, a u njemu glume Ben Cross kao Harold Abrahams i Ian Charleson kao Eric Liddell te Nigel Havers, Cheryl Campbell i Ian Holm.
Osim zbog inspirativne priče i odlične glumačke izvedbe, film je hvaljen i zbog nezaboravne glazbe grčkog skladatelja Vangelisa, a koja se, i više od 40 godina nakon što je film objavljen, često koristi kao glazbena pozadina za sportska događanjima.
Vatrene kočije osvojile su četiri Oscara i to u kategorijama najboljeg filma, najboljeg originalnog scenarija (Colin Welland), najbolje originalne glazbe (Vangelis) i najbolje kostimografije (Milena Canonero), ali i Zlatni globus za najbolji strani film.
Film je ponovno izdan 2012. godine povodom Olimpijskih igara u Londonu, što je dodatno obnovilo interes za ovu klasičnu priču.
