Kinima trenutačno “hara” Sakupljač duša, a mi podsjećamo filmove koji su postavili standarde za prikaz serijskih ubojica na velikom ekranu…
Neprepoznatljiv Nicolas Cage i odlična Maika Monroe glavne su zvijezde trenutačnog kinohita, psihološkog horor-trilera Sakupljač duša (Longlegs, 2024.) u kojem nadarena FBI agentica Lee Harker istražuje slučaj serijskog ubojice poznatog kao Dugonogi. Kako istraga odmiče, Harker otkriva niz okultnih tragova koji povezuju ubojicu s nizom ritualnih ubojstava koja su ostala neriješena desetljećima, a s vremenom otkriva i osobnu povezanost s ubojicom, što dodatno komplicira njezinu potragu za pravdom.
Nova je to priča kojoj, baš poput brojnih filmova prije ovog, ne možemo odoljeti jer preispituje granice ljudske sposobnosti za zlo, a istovremeno nas napetom radnjom i psihološki zahtjevnim likovima “lijepi” za ekran. Iako je filmova s ovim karakteristikama čitav niz, svaki se razlikuje svojom pričom, glumačkim izvedbama i redateljskim “potpisom”. Neki od njih ostvarili su velike uspjehe na kinoblagajnama, neki nisu, no svejedno su postigli kultni status. Kako bilo, teško je reći koja je filmska priča o serijskim ubojicama najbolja, no donosimo 10 filmova koje bi, kad je o ovoj temi riječ, svakako trebalo pogledati…
Glasovi (The Voices, 2014.)
I ozbiljnim temama može se pristupiti na zabavan način. Potvrđuje to i ovaj film čiji glavni (anti)junak, Jerry Hickfang, nije klasični serijski ubojica, ali njegovi postupci i mentalno stanje pružaju uvid u mračne aspekte ljudske psihe, što je česta tema u filmovima o serijskim ubojicama. Film, dakle, pokazuje kako mentalna bolest može utjecati na ponašanje neke osobe, što ju čini relevantnom za širi kontekst serijskih ubojica u kinematografiji.
Naime, Glasovi su crna komedija s elementima horora koja prati život Jerryja Hickfanga, simpatičnog, ali mentalno poremećenog radnika u tvornici koji počinje čuti glasove svojih kućnih ljubimaca. Kada slučajno ubije kolegicu, njegov svijet se pretvara u kaos ispunjen nasiljem i halucinacijama. Film istražuje granicu između stvarnosti i Jerryjevih psihotičnih epizoda.
Film je režirala Marjane Satrapi, poznata po filmu Persepolis (2007.), koji je osvojio brojne nagrade i bio nominiran za Oscara, a Jerryja Hickfanga glumi Ryan Reynolds koji glas posudio i Jerryjevim kućnim ljubimcima. Ostatak glumačke postave čine Gemma Arterton, Anna Kendrick i Jacki Weaver.
Manhunter (1986.)
Za razliku od prethodnog filma, kriminalistički triler temeljen na romanu “Red Dragon” Thomasa Harrisa, priča je o FBI agentu Willu Grahamu koji prekida mirovinu kako bi pomogao u hvatanju serijskog ubojice Francisa Dollarhydea, poznatog kao Zubić vila. Graham nastoji (ući” u ubojičin um, razumjeti ga, no to ga dovodi do zastrašujućih otkrića.
Film je režirao Michael Mann, a u filmu glume William Petersen (Will Graham), Tom Noonan (ubojica Francis Dollarhyde), Brian Cox (Dr. Hannibal Lecktor), Kim Greist (Molly Graham) i Dennis Farina (Jack Crawford).
Dakle, Brian Cox je prvi glumac koji je utjelovio Dr. Hannibala Lecktora (u filmu je prezime Lecter promijenjeno u Lecktor), pet godina prije nego što je Anthony Hopkins postao poznat po toj ulozi u filmu Kad jaganjci utihnu (The Silence of the Lambs, 1991.).
Manhunter je kasnije ponovo adaptiran kao Crveni zmaj (Red Dragon, 2002.) s Edwardom Nortonom i Ralphom Fiennesom u glavnim ulogama te u režiji Bretta Ratnera.
Imitator (Copycat, 1955.)
Po mišljenju kritike, riječ je o najboljem trileru 1995. godine. Napeta je to priča o potjeri za masovnim ubojicom koji kopira serijske ubojice iz nedavne prošlosti.
Kriminalistička psihologinja, dr. Helen Hudson (Sigourney Weaver) vrhunska je stručnjakinja za serijska ubojstva, no pati od agorafobije. Strah od otvorenog prostora pojavio joj se nakon bliskog susreta s ubojicom Daryllom Leejem Cullumom (Harry Connick Jr.). Iako je Daryll u zatvoru, ona se boji izaći iz stana. No, detektivi, među kojima je i ambiciozna istražiteljica Odjela za ubojstva San Francisca, M. J. Monahan (Holly Hunter), uključuju ju u slučaj nakon sumnje da je novi niz bizarnih ubojstava djelo serijskog ubojice. Zajedno slažu mozaik zločina i sve su bliže spoznaji tko je ubojica, no čini se da je on uvijek korak ispred njih…
Redatelj filma je Jon Amiel, a osim dvije oskarovke, u filmu glume i Dermot Mulroney te William McNamara.
Film prikazuje složenost procesa hvatanja serijskog ubojice koji oponaša zločine drugih ubojica, što dodaje dodatni sloj napetosti i intrige. Snažne izvedbe Sigourney Weaver i Holly Hunter, u kombinaciji s napetom režijom Jona Amiela, čine Imitatora važnim filmom u žanru.
Lijek (Cure, 1997.)
Ovaj japanski psihološki horor-triler prati detektiva Kenichija Tabake (Koji Yakusho) dok istražuje niz brutalnih ubojstava koja je počinilo nekoliko osoba koje se zločina – ne sjećaju. Svaki zločin obilježen je rezom u obliku slova “X” na vratu žrtve, a međusobno su povezani tajanstvenim čovjekom Kuniom Mamiyom (Masato Hagiwara), koji pati od amnezije i ima sposobnost hipnotičke sugestije, zahvaljujući čemu može ubojicama upravljati kao lutkama na koncu.
Osim dva spomenuta glumca, glumačku ekipu čine i Tsuyoshi Ujiki te Anna Nakagawa, a film je, baš kao i svi prethodni, fikcija, iako je inspiriran psihološkim istraživanjima i stvarnim fenomenom hipnotičke sugestije. Film također reflektira društvene i kulturne tenzije u Japanu krajem 20. stoljeća.
Sam redatelj redao je film inspiriran američkim horor filmovima koje je gledao dok je odrastao, a njegov je pak Lijek utjecao na kasnije japanske, ali i horore općenito.
Američki psiho (American Psycho, 2000.)
Najbolji Batman u ovom je filmu Patrick Bateman – psihopat koji je danju bogat i uspješan investicijski bankar, a noću brutalni serijski ubojica koji pomno bira sredstva za ubijanje, od motorne pile do skupocjenih noževa. Dakle, Christian Bale tumači naslovni lik, a za petama mu je Willem Dafoe koji tumači detektiva Donalda Kimballa. Osim njih, u ovom napetom filmu redateljice Mary Harron glume i Jared Leto, Chloë Sevigny te Reese Witherspoon.
Film je adaptacija istoimenog romana Breta Eastona Ellisa iz 1991. koji zapravo predstavlja oštar komentar društva ’80-ih godina 20. stoljeća i mentalnih poremećaja, a dotiče se i tema konzumerizma, površnosti i moralne dekadencije. Osim toga, Američki psiho nudi jedinstven pogled na um serijskog ubojice, balansirajući između horora i satire, te ističući odličnu glumu Christiana Balea i režiju Mary Harron.
Sjećanja na ubojstvo (Memories of Murder, 2003.)
Ovaj južnokorejski kriminalistički triler temeljen je na stvarnim događajima, a radnja se odvija u ruralnom okrugu Hwaseong između 1986. i 1991., gdje serijski ubojica napada i ubija deset žena. Film prati dvojicu detektiva, Parka Doo-mana (Song Kang-ho) i Seoa Tae-yoona (Kim Sang-kyung), koji koriste različite metode i pristupe kako bi uhvatili prvog korejskog serijskog ubojicu.
On je na kraju uhvaćen tek 2019., kad je slučaj ponovno otvoren i riješen DNK dokazima.
Film je režirao Bong Joon-ho, poznat po svom kasnijem hitu Parazit (Parasite, 2019.), koji je osvojio četiri Oscara, uključujući one za najbolji film i najbolju režiju.
Kao najbolji dijelovi filma najčešće se spominju napetost, realistično prikazanih istražiteljskih metoda te psihološka karakterizacija likova. Bong Joon-ho je za ovaj film dobio inspiraciju iz stvarnih policijskih izvještaja i intervjua s detektivima koji su radili na slučaju, a koji su priznali da su osjećali golemu frustraciju i stres dok pokušavaju uhvatiti nemilosrdnog ubojicu.
Čudovište (Monster, 2003.)
Charlize Theron je Aileen Wuornos u ovom filmu, američka serijska ubojica koja je između 1989. i 1990. ubila sedam muškaraca. Film prati njezin život od mladosti do trenutka kada postaje prostitutka i počinje ubijati svoje klijente. Wuornos je prikazana kao kompleksna osoba čije nasilje proizlazi iz teškog života i zlostavljanja koje je pretrpjela. Film također prikazuje njezin odnos s Tyrijom Moore, u filmu nazvanom Selby Wall (Christina Ricci), koja je bila Wuornosova ljubavnica. Wuornos je uhićena 1991. godine i osuđena na smrt, a pogubljena je 2002. godine.
Riječ je, dakle, o biografskom filmu koji je režirala Patty Jenkins, koja je kasnije postala poznata po filmovima Wonder Woman (2017.) i Wonder Woman 1984 (2020.). Osim spomenute dvije glumice, u glavnu ulogu i filmu ima i Bruce Dern.
Charlize Theron je za ulogu Aileen Wuornos osvojila Oscara za najbolju glumicu. Kako bi bila fizički što sličnija stvarnoj osobi, Theron se morala udebljati te nositi protetiku, film je osvojio i Zlatni globus.
Film istražuje psihološke i emocionalne faktore koji su doveli do Wuornosovih zločina, nudeći gledateljima složenu i tragičnu priču koja nadilazi jednostavne prikaze zločina, a Theronina izvedba i Jenkinsova režija čine ovaj film ključnim za razumijevanje unutarnjih borbi serijskih ubojica.
Sedam (Se7en, 1995.)
U središtu priče ovog mračnog kriminalističkog trilera je detektivski dvojac kojeg čine iskusni William Somerset (Morgan Freeman) i mladi David Mills (Brad Pitt), a koji istražuju niz stravičnih ubojstava povezanih sa sedam smrtnih grijeha: požuda, proždrljivost, pohlepa, lijenost, gnjev, zavist i oholost. Ubojica, poznat kao John Doe (Kevin Spacey), koristi grijehe kao motiv za svoja jeziva i simbolična ubojstva, što detektive vodi kroz grad pun korupcije i nasilja, dok pokušavaju razumjeti njegov izopačeni um.
Film je režirao David Fincher, poznat po svojim mračnim trilerima poput Kluba boraca (Fight Club, 1999.) i Zodijaka (Zodiac, 2007.), a osim trojice spomenutih glumaca, od glumačke postave treba svakako spomenuti i Gwyneth Paltrow.
Film je postao veliki komercijalni uspjeh, zaradivši preko 327 milijuna dolara širom svijeta, a ključnim za uspjeh pokazalo se redateljevo inzistiranje da zadrži originalni kraj filma koji je studio htio ublažiti. Film je fikcija, no scenarist Andrew Kevin Walker otkrio je da je napisao inspiriran njegovim iskustvima života u New Yorku tijekom razdoblja visoke stope kriminala.
Kad jaganjci utihnu (The Silence of the Lambs, 1991.)
Jedan od najznačajnijih filmova u žanru psiholoških trilera svakako je Kad jaganjci utihnu, koji prati mladu i ambicioznu FBI agenticu Clarice Starling (Jodie Foster). Ona dobiva zadatak intervjuirati osuđenog kanibalističkog serijskog ubojicu, dr. Hannibala Lectera (Anthony Hopkins), kako bi dobila informacije koje bi joj mogle pomoći u hvatanju drugog serijskog ubojice, poznatog kao Buffalo Bill (Ted Levine). Buffalo Bill otima i ubija žene, a zatim skida njihovu kožu.
Film je režirao Jonathan Demme, a scenarij je adaptirao Ted Tally prema istoimenom romanu Thomasa Harrisa iz 1988. godine.
Iako film nije izravno temeljen na istinitom događaju, likovi dr. Hannibala Lectera i Buffalo Billa inspirirani su stvarnim serijskim ubojicama: Lecterov lik ima elemenata nekoliko poznatih serijskih ubojica, dok je Buffalo Bill inspiriran ubojicama poput Eda Geina i Teda Bundyja.
Film je osvojio pet glavnih Oscara: za najbolji film, najbolju režiju (Jonathan Demme), najboljeg glumca (Anthony Hopkins), najbolju glumicu (Jodie Foster) i najbolji adaptirani scenarij (Ted Tally), čime je postao treći film u povijesti koji je pobijedio u glavnim kategorijama.
Zodijak (Zodiac, 2007.)
Za razliku od prethodnog filma, ovaj je kriminalistički triler temeljen na stvarnim događajima o ubojici, koji je terorizirao područje San Francisca kasnih ’60-ih i ranih ’70-ih godina prošlog stoljeća. Film prati istraživanja vezana za ovaj slučaj kroz oči triju glavnih protagonista: novinara Paula Averyja (Robert Downey Jr.), crtača Roberta Graysmitha (Jake Gyllenhaal) i detektiva Davea Toschija (Mark Ruffalo). Radnja obuhvaća njihovu opsesiju rješavanjem zagonetnih ubojstava i dešifriranjem pisama koje je ubojica slao medijima i policiji.
Film je režirao David Fincher, a glume još i Anthony Edwards, Chloë Sevigny i John Carroll Lynch. Scenarij je napisao James Vanderbilt i to prema knjizi Roberta Graysmitha, koji je bio uključen u istraživanje ubojstava te je napisao detaljan prikaz slučaja.
Iako film nije postigao veliki komercijalni uspjeh, stekao je kultni status i hvaljen je zbog svoje napetosti, režije, glumačkih izvedbi te autentičnosti o čemu najbolje govori podatak da je redatelj inzistirao na donošenja stabala helikopterom kako bi mjesto zločina kako bi izgledalo kao što je izgledalo 1969.
