Nagrađivana redateljica Nanette Burstein donosi nam vrlo vrijedni dokumentarni film Elizabeth Taylor: Izgubljene snimke. Temelj njezinog filma su novootkriveni intervjui s Elizabeth Taylor, koji nam daju pogled iznutra na zvijezdu koja je očarala svijet. Ovo je fascinantan prikaz žene koja nije uvijek bila zadovoljna svojim životom, ljubavima i karijerom.
Dokumentarni film Elizabeth Taylor: Izgubljene snimke (Elizabeth Taylor: The Lost Tapes, 2024.) premijerno je prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu a odnedavno je dostupan na platformi Max. Film se temelji se na “izgubljenim snimkama” , koje su istaknute i u naslovu. Radi se o više od 40 sati snimljenog materijala, o intervjuima koje je holivudska ikona Elizabeth Taylor dala novinaru Richardu Merymanu jer su planirali objaviti knjigu o njoj.
Meryman je preminuo 2015. godine a taj materijal pronašla je nedavno njegova udovica na tavanu. Taj materijal – zajedno s njezinom privatnom arhivom, osobnim fotografijama, videima, zapisima i dr. – dobila je nagrađivana redateljica Nanette Burstein (On the Ropes, 1999.). Svi ti razgovori vođeni su 1964. godine, kada su glumici bile 32, postali su temelj autobiografije Elizabeth Taylor by Elizabeth Taylor, izdane godinu kasnije a kojoj je u stvarnosti ‘pisac iz sjene’ bio upravo Meryman.
Uživancija za filmofile
Najvredniji element ovog dokumentarca je to što pratimo život i karijeru slavne glumice kroz njezin vlastiti glas. Na taj način svjedočimo razotkrivanju ne samo nekadašnje velike zvijezde Hollywooda i njegovog ‘zlatnog doba’ nego i vrlo kompleksne žene, koja se samo 10. godina prvi puta pojavila na filmu (Rođen svake minute/There’s One Born Every Minute,1942.), a samo godinu dana kasnije glumila je svom prvom studijskom filmu (Lassie se vraća kući/Lassie Come Home, 1943.).
Uz Elizabeth Taylor, dokumentarac uključuje glumce Roddyja McDowalla, Debbie Reynolds, Richarda Burtona, Georgea Hamiltona, producenta Sama Marxa, agenata Marion Rosenberg i Johna Heymana, dugogodišnjeg pomoćnika i povjerenika Tima Mendelsona kao i prijatelje Liz Smith i Doris Brynner.
Dokumentarac koje pratimo pravo je blago i istinski užitak za filmofile (i ne samo za njih!). Pruža doista mnogo zanimljivosti o kojima se do sada apsolutno ništa nije znalo. Između ostalog, Taylor otkriva kako se James Dean, dok su snimalifilm Div (Giant, 1956.), igrao s njezinim osjećajima. On joj je, naime, pričao o tuzi i nesreći u svom životu te nekim svojim ljubavima i tragedijama. No, već idućeg dana bilo je kao da ju jedva prepoznaje. Nadalje, Taylor otkriva da se na dan njegove pogibije (30. rujna 1955.) vozila s njim po studiju u njegovom Porscheu te navodi:”Bio je tako živ, bio je tako vitalan. Nisam mogla vjerovati da je mrtav.“
Jedna “druga” Elizabeth
U dokumentarcu nisu izostavljen ni njezine ljubavi i brakovi. Tako Elizabeth Taylor otkriva da joj je američki producent Mike Todd bio ljubav njezina života (poginuo u avionskoj nesreći 13. mjeseci nakon što su se vjenčali) … Sve do Richarda Burtona (s kojim se dva puta vjenčavala i razvodila). Svi ostali supružnici (njih pet) nisu se mogli mjeriti s tom dvojicom.
Vrijednost ovog dokumentarca je i da u filmu doznajemo i neke druge, ne-filmske činjenice o životu Elizabeth Taylor. Ona se bila posvetila humanitarnom radu a posebice borbi protiva AIDS-a. Taj dio daje jednu novu sliku nje, onu koju su sustigle godine i koja kao takva (jasno) osjeća težinu “starosti”. Tu se može dodati da je slava dugo vremena bila njezin uteg koji ju je vukao prema dolje, sve dok nije shvatila da može biti i njezina moć koju može iskoristiti, između ostalog, baš za filantropiju do koje joj je bilo jako stalo.
Ovaj film tehnički na najvišem nivou – zahvaljujući današnjoj tehnologiji, tonski zapisi su očišćeni i zvuče kao da su jučer snimljeni u kakvom profesionalnom tonskom studiju. Vizualno, redateljica Burstein znalački koristi filmske isječke, filmske žurnale, intervjue i sve što joj je bilo dano na raspolaganje. Ona se prema svemu odnosila s punim poštovanjem a ovaj njezin film bez ikakvog okolišanja možemo nazvati “velikim i vrijednim”.
Dokumentarac Elizabeth Taylor: Izgubljene snimke fascinantan je prikaz žene koja nije uvijek bila zadovoljna svojim životom, ljubavima i karijerom. Njegova posebnost nije samo u novim “otkrićima” koje nudi, već i u osjećaju intimnosti koji je prisutan. A tako nešto rijetko se viđa (i osjeća).
