Redatelj Lee Tamahori svojim najnovijim filmom Tajna Maora ponovno se okrenuo temi života Maora. Bez ikakvog okolišanja prikazuje netrpeljivost došljaka prema domoradočkom stanovništvu te izražava poštovanje prema maorskoj kulturi. U glavnoj ulozi je Guy Pearce, koji bez greške gradi osobnost svog lika.
Novozelandski redatelj Lee Tamahori doista je posebna figura u među filmskim redateljima. Tijekom 70-ih počeo je raditi na filmu (i to sve i svašta) i tako sve do 1994. godine kada je snimio Bili jednom ratnici (Once Were Warriors). Film je postigao veliki uspjeh i osvojio podosta filmskih nagrada. Kako to obično i biva, Tamahori se uputio u Hollywood gdje bez većih problema dolazi do filmova.
Tamo najprije snima zapaženi Mulholland Falls (1996.) a već iduće godine snima Na rubu divljine (The Edge). Tu je i zanimljiv naslov Paukova zavjera (Along Came Spider, 2001.). Njegov najveći holivudski redateljski vrhunac svakako je film iz James Bond serijala Umri drugi dan (Die Another Day) iz 2002. godine. To je posljednji film Piercea Brosnana u ulozi tajnog agenta 007.
Povratak temi svog podrijetla
Iza ovog filma snimio je osrednji Stanje pripravnosti (XxX 2: State of the Union, 2005.) te dva solidna naslova Pogled u budućnost (Next, 2007.) i Đavolji dvojnik (The Devil’s Double, 2011.). Nakon toga uslijedili su mali problemi sa zakonom (zbog njegove sklonosti da nosi žensku odjeću). Nakon tih peripetija vraća se na Novi Zeland gdje 2016. godine snima film Poglavar (Mahana; engleski naslov: The Patriarch).
Redatelj Lee Tamahori svojim najnovijim filmom Tajna Maora (The Convert, 2023.) ponovno se, nakon naslova Bili jednom ratnici i Poglavar, okrenuo temi života Maora. To možda i ne treba čuditi jer je i sam, s očeve strane, podrijetlom Maor. Priča filma smještena je u 1830. godinu i prati laičkog britanskog svećenika, nekadašnjeg vojnika, Thomasa Munroa (Guy Pearce).
On putuje s britanskim trgovcima putuje na jedrenjaku prema Epworth, britanskom naselju na Novom Zelandu. Brod prolazi oluju nedaleko od naselja te pristaje uz obalu kako bi uzeli stablo radi popravka oštećenog jarbola. Do obale Munro stiže jašući svog voljenog bijelog konja.
Uskoro dolazi do sukoba dva Maorska plemena u koji se umiješa. Pripadnici plemena poglavice Akatarewa (Lawrence Makoare) su brutalni i nemaju milosti ni za koga. Poglavice Akatarew uzima Munroovog konja u zamjenu za život mlade žene, Rangimai (Tioreore Ngatai-Melbourn) a njezin muž biva brutalno ubijen.
Munro i ranjena Rangimai stižu u Epworth. No, za razliku od njega, ona nije pretjerano dobrodošla s obzirom da je domorotkinja. Iako je ranjena, lokalni liječnik joj ne želi pomoći. Ipak, Munro dolazi do Charlotte (Jacqueline McKenzie), irske udovice koja joj pomogne. Nedugo zatim, do naselja stiže Rangimain otac, poglavica Mainaiu (Antonio Te Maioha), sa svojim ratnicima. Ostavlja Pahirua (Duane Evans Jr.), jednog od svojih ratnika, kako bi pazio na Rangimai.
Poštovanje prema maorskoj kulturi
Uskoro Pahiru biva ubijen jer je javno pokazao simpatije prema jednoj do djevojaka Epwortha. Munro od lokalnih “uglednika” traži istragu i pronalaženje ubojice. Za Pahiruovo ubojstvo oni pak lažno optuže prodavača namirnica koji im je konkurencija. Munro, Rangimai i Charlotte kreću na put kako bi tijelo Pahirua odnijeli njegovom plemenu.
Ovaj film temelji se na priči Michaela Bennetta i romanu Hamisha Claytona Wulf. Scenarij potpisuju Tamahori i Shane Danielsen (Svijet doveden u red/The World Made Straight, 2015.). Scenaristički film bez dlake na jeziku prikazuje netrpeljivost (čisti rasizam) došljaka prema domorodačkom stanovništvu. To je, zasigurno, i jedna od njegovih najvećih vrijednosti. Već sam početak filma, kada Pearce jaše bijelog konja, odmah izaziva kolonijalističke i rasističke asocijacije (koje i vidimo nešto kasnije u filmu).
Tamahori i u ovom filmu pruža vizualno izvanrednu priču. različite prirodne lokacije (što treba posebno naglasiti) daju jednu posebnost ovom filmu. Sama početna špica vizualno je impresivna i pravi je (znalački) uvod u njega (velika pohvala. Tamahori se prema Maorskoj kulturi odnosi s velikim poštovanjem i u tom ‘opisu’ često i naglašava neke detalje njihovih običaja (npr. značenje tetovaža koje se nekoliko puta ponavlja, tradicionalno oružje, domorodačke pjesme i ples…).
U svemu tome kamera Gina Loanea (surađivao s Tamhorijem na filmu Poglavar) snažna je redateljeva alatka u dočaravanju atmosfere filma. Na to treba nadodati i scenografiju koja nas vjerno vodi u vremensko razdoblje u kojem se film odvija. Sve to Loaneov objektiv znalački je usnimio i jednostavno oplemenio film.
Malo razočaranje je finalna borba dva plemena. Ona je, naime, dosta “brzinski” odrađena. Koreografski se tu nema što prigovoriti ali sve djeluje kao “po nekoj traci” i gotovo bez neke poveće napetosti. To je stvarno razočaravajuće jer Tamahori je po tom pitanju, znajući njegovu filmografiju, itekako iskusan znalac.
Vrhunske glumačke izvedbe
Njegov film je sporog ritma i dramski prilično snažan. Dijaloški također na visokom nivou. Scenaristički se nije išlo u dubinu pojedinih likova (prije svega, to se odnosi na “uglednu gospodu u Epworthu”) ali to općenito ne kvari dobar dojam koji film ostavlja.
Glumački je film vrlo dobro odrađen. Guy Pearce bez greške gradi osobnost svog lika koji je prilično kompleksan. Iza vanjske odvažnosti i hrabrosti krije se prilično lomljiva i traumatizirana osoba koja želi svojevrsno iskupljenje. Uz njega tu je Tioreore Ngatai-Melbourn naprosto osvaja svojom iskrenošću i emotivnošću te odlučnošću.
Lawrence Makoare je dao zastrašujuć prikaz vođe plemena koji je brutalan i čiji potezi i ponašanje plešu na granici s ludilom. S druge pak strane, u svemu tome pokazuje i potpunu svijesnost svega što radi (izvanredni dijalog u samoj završnici filma). Njemu nasuprot je Antonio Te Maioha, koji je sasvim suprotnog karaktera, mudar, spontan i hrabar.
Na kraju treba reći da je pomalo nejasan hrvatski prijevod filma. Originalni naslov filma je The Convert na hrvatski bi se, bez ikakve zadrške, mogao prevesti kao “Preobraćenik”. Takav prijevod savršeno sadržajno ide uz priču filma. Rasprave o nekim “tajnama Maora” u naslovu filma prepustit ćemo nekome drugome.
Bilo kako bilo, filmTajne Maora svojom tematikom naprosto osvaja gledatelja i ne pušta ga do samoga kraja. Svemu treba dodati i da je zbog svoje kvalitete jedan od najboljih Tamahorijevih filmova.
