Roman Simpatizer azijsko-američkog pisca Vieta Thanha Nguyena donosi priču o Vijetnamskom ratu kakvu do sada doista nismo imali prilike doživjeti. Za ovo svoje djelo Nguyen je nagrađen Pulitzerovom nagradom. Roman je kao TV seriju ekranizirao južnokorejski redatelj Park Chan-wook a oskarovac Robert Downey Jr. u njoj je maestralno odigrao čak četiri uloge.
Roman Simpatizer (The Sympathizer) je prvijenac azijsko-američkog pisca Vieta Thanha Nguyena, koji je objavljen u travnju 2015. godine u SAD. Riječ je o djelu na kojeg se može gledati kao na imigrantski roman, politički roman, ratni roman ili pak na špijunski roman. Jednako tako, može biti triler ali i crna komedija. No, u jednom nema dvojbe – riječ je o iznimno vješto napisanom književnom djelu koje se bavi Vijetnamskim ratom i njegovim nasljeđem.
U Hrvatskoj je roman objavljen do strane nakladnika Petrine knjigeSimpat a za prijevod se pobrinuo Marin Popović. Kao dodatni mamac za čitanje ovog djela je činjenica da je Nguyen za njega nagrađen Pulitzerovom nagradom 2016. godine. Upravo zbog toga na njega treba gledati kao na još jednu hvalevrijedno književno djelo na našem tržištu.
Novi pogled na ratni sukob
Vrijeme radnje je travanj 1975. godine, Saigon je pod stalnim udarima komunista. Grad uskoro pada u njihove ruke i rat je završen. Glavni junak Simpatizera je bezimeni špijun, dvostruki agenti koji je infiltriran u vojsku Južnog Vijetnama s čijim preostalim članovima, nakon pada grada, odlazi u Ameriku. Njegov zadatak je da izvještava o njihovim naporima da nastave s izgubljenim ratom. Kao pomoćnik Generala koji odbija priznati poraz, promatra borbu vijetnamskih izbjeglica za preživljavanje u melankolijom natopljenom Los Angelesu.
General vjeruje da se i među njima kriju komunistički špijuni, pa se pripovjedačev život, uz pokoju spletku, nastavlja njihovim proganjanjem dok Generalu pomaže u tajnosti organizirati vojsku. A onda će ta vojska imati svoju misiju – da upadne u Vijetnam i ponovno ga osvoji.
Niti Amerika niti vođenje dvostrukog života bezimenom pripovjedaču nisu novost. On je Euroazijac, otac mu je bio francuski svećenik, majka vijetnamska djevojka. Dvostruki agent od najranije mladosti, studentske je godine proveo u Kaliforniji usvojivši ondje američki jezik i kulturu. Njegov je rat psihološki, no kako ubrzo shvaća, mnoge se bitke odvijaju u njegovoj, nutrini čovjeka na razmeđu rasa i kultura. Jer on je čovjek s dva lica… I dva uma.
Pisac Vieta Thanha Nguyena uspio je ovim svojim djelom Vijetnamcima “dati glas” i prisiliti nas da na to/njih obraćamo pozornost. To je jedan drugi pogled na ratni sukob. Jer, Vijetnamski rat bio je “prvi rat u kojem su gubitnici pisali povijest umjesto pobjednika, zahvaljujući najučinkovitijem propagandnom stroju ikada stvorenom – Hollywoodu.” Mora se priznati da priču kakvu nam nudi Nguyen do sada doista nismo imali prilike doživjeti.
Nepomirenje Istoka i Zapada
U razgovoru za SunStruck Magazine Pisac Viet Thanh Nguyen je o tome rekao:”Mislim da je samo nazivanje rata Vijetnamskim ratom problematično za mnoge Vijetnamce jer se time naziv zemlje pretvara u naziv rata.Mnogo manje je vijetnamsko nastojanje da se prošlosti prisjećaju kao tvrdnje: “Vijetnam je zemlja, a ne rat”, što je upravo suprotno od načina na koji su ga se Amerikanci odlučili sjećati. Dio problematičnog aspekta ovog rata za Amerikance je to što se ne mogu odlučiti je li to bio dobar ili loš rat.“
Svemu je dodao i sljedeće:”Teren sjećanja kada su u pitanju američke percepcije rata još uvijek je vrlo napet. Kad se sjetimo da će prošlost odrediti kako ćemo se ponašati u sadašnjosti, Amerikancima postaje važno da sjećanje na loš rat pretvore u sjećanje na dobar rat kako bi mogli nastaviti voditi suvremene ratove i intervencije danas.“
Već u drugoj rečenici romana glavni junak sebe opisuje kao “čovjeka s dva uma”. Tu “postavku” svog junaka objasnio je riječima:”Izabrao sam da on bude čovjek s dva lica i dva uma djelomično zato što se to uklapa u generičku priču o špijunu koji mora živjeti dvostrukim životom. Kao narativni okvir, također mi je omogućio da se nosim sa svim vrstama binarnosti i opozicija. Najklasičnija je, u tom smislu,ideja Rudyarda Kiplinga da je “Istok istok, a zapad zapad i da se to dvoje nikada neće sresti.” Ta ideja postaje stvarno dominantna s našim narativima 21. stoljeća o ljudima koji su uhvaćeni između Istoka i Zapada, bilo zato što su ljudi miješane rase, poput mog pripovjedača koji je polu-Francuz, a polu-Vijetnamac, ili zato što su migranti ili izbjeglice ili transnacionalci neke vrste koji se nađu uhvaćeni između svjetova.“.
O tom naglašenom nepomirenju između Istoka i Zapada u kontekstu svog lika dodatno je rekao:”Naravno, stereotip je da se radi o tragičnoj okolnosti. Nikada nećete moći pomiriti ovu golemu razliku između Istoka i Zapada, Orijenta i Zapada. Na neki način, to je ono što se događa mom pripovjedaču. On je tragična figura jer ne može pomiriti te suprotnosti – političke, duhovne, rasne, kulturne i tako dalje.“
Po vlastitim riječima Nguyen si nije postavio neka posebna pravila prilikom pisanja romana. Dapače, imao je određena pravila ili pretpostavke kojima se protivio. No, zato je svom liku dao veliku slobodu:”Mislim da postoje određene vrste pravila i pretpostavki kojih se pridržava takozvana književna fikcija. Možda je broj 1. “Pokaži ne reci.” Ali u ovom romanu ima toliko toga što zapravo govori. Pripovjedač se osjeća slobodnim reći ljudima s kojima razgovara točno ono što misli.”
Kritika Hollywooda
Na sve se nadovezao i riječima: “U mnogim kontekstima to ne bi bilo prihvatljivo književno sredstvo, jer biste trebali dramatično uprizoriti stvari. Mislim da roman dramatično prikazuje stvari, ali to čini na način koji našem pripovjedaču omogućuje da bude didaktičan.Time se krši pravilo za koje mislim da je potencijalno ograničavajuće u američkoj fikciji.Mislim da je jedan od razloga zašto mi većina suvremene američke fikcije nije zanimljiva taj što je apolitična, a apolitična je jer se boji ljudima reći stvari.Samo želi pokazati stvari. Ali ponekad da biste prenijeli političku poantu, morate biti vrlo eksplicitni.“
Posebno je naglasio i sljedeće:”Morao sam smisliti dramatičan način na koji bih mogao imati nekoga tko bi govorio vrlo eksplicitne stvari ili govorio ljudima vrlo eksplicitne stvari, a opet imati to djelo kao roman koji se ne bi čitao samo kao niz dijatriba ili predavanja.“
Kada je svom agentu predao rani rukopis na uvid ovaj mu je rekao da mu se njegov glavni lik uopće ne dopada. No, on kao pisac imao je drugačije mišljenje o svom liku te o problemu “dopadljivosti” koji je tu iskrsnuo. On, kao pisac, suosjećao se sa svojim likom. O samoj “dopadljivosti” rekao je da je ona “vrlo subjektivna” te rekao:” Htio sam zanemariti svaku ideju da bi dopadljivost bila presudna u tome i da bi dopadljivost mogli definirati na određeni način.“Na sve to stavio je dodatni naglasak riječima: “Mislim da je velik dio takozvane objektivnosti u načinu na koji se književna fikcija raspravlja ili poučava zapravo duboko subjektivan.“
Kao što je već rečeno Nguyen je dao i kritiku na račun Hollywooda i propagande vezana za Vijetnamski rat. Svoje motive za to objasnio je riječima:”Htio sam se baviti Hollywoodom kao onim što u svojoj kritičkoj knjizi nazivam “kinematografskim industrijskim kompleksom”, koji je u osnovi propagandni ogranak Pentagona i misaona verzija američke tvrde moći. Roman je osmišljen da ovaj sustav prikazivanja učini očiglednim, da ga kritizira i također ponudi nešto izvan tog sustava prikazivanja u vlastitom obliku kao roman ispričan s vrlo dosljedne vijetnamske točke gledišta.“
Izazovi za kreatora serije Park Chan-wooka
Roman Simpatizer ekraniziran je kao istoimena TV serija. Jedan od njezinih kreatora te redatelj prve tri epizode je južnokorejski redatelj Park Chan-wook, koji je međunarodnu slavu stekao tzv. ‘trilogijom osvete’. Ovu trilogiju sačinjavaju filmovi Simpatija za gospodina Osvetu (Boksuneun naui geot/eng. naslov Sympathy for Mr. Vengeance, 2002.), Oldboy (Oldeuboi/eng. naslov Oldboy, 2003.) i Simpatija za gđu. Osvetu (Chinjeolhan geumjassi/eng. naslov Lady Vengeance , 2005.).
Uz njega, sukreator ove serije je i Don McKellar. On je u filmskom svijetu poznat kao glumac, scenarist i redatelj a među njegove značajnije radove ubrajaju se filmovi Last Night (1998.; scenarist i redatelj), Crvena violina (The Red Violin, 1998.; scenarist) te Sljepoća (Blidness, 2008.; scenarist).
Već na samom početku rada na seriji, redatelj Park suočio se s određenim sumnjama i kritikama da li je on dovoljno kvalificiran da se bavi tom serijom jer nije ni Vijetnamac niti Amerikanac. No,kritičarima je tada mirno odgovorio:” Ne mislim da bi [pisci] trebali brinuti o tome jesu li kvalificirani baviti se poviješću strane zemlje kao temom, niti mislim da moraju pripadati toj specifičnoj zajednici da bi bili kvalificirani. Kad bi njemački redatelj htio raditi priču o korejskoj povijesti, ne bih ga omalovažavao. Zanimalo bi me što ta osoba misli i kako doživljava korejsko društvo.“
Što se tiče praktičnog dijela produkcije najveći problem bio je izbor glumaca. Zašto je to tako bilo objasnio je riječima:”Ne samo da smo tražili drugu generaciju Vijetnamaca i vijetnamskih glumaca koji žive u inozemstvu u Australiji, Kanadi, Engleskoj i Aziji, nego smo također upozorili one u vijetnamskoj zajednici koji nisu glumci. Prošli smo bezbrojne audicije i vidio sam tisuće videa.“
Park je na kraju složio sasvim solidnu glumačku ekipu koja je sastavljena od filmskih glumaca, glumaca malih kazališta i onih tek na početku svoje karijere te pojedinaca drugih profesija. I svi oni odradili su doista jedan odličan posao. No, ipak jedno ime postalo je svojevrsni zaštitni znak ove serije – oskarovac Robert Downey Jr. (Oppenheimer, 2023).
Nadrealno iskustvo za Roberta Downey Jr.
On je ovu seriju obilježio jer pojavljuje u čak četiri uloge. I taj zadatak odradio je gotovo maestralno. Vidljivo je da je bio ‘glumački raspoložen’ te da se odlično zabavljao dok je portretirao svaki od tih likova. No, bio je to i zahtjevan zadatak jer je svaki lik nosio sa sobom masku. Za taj dio posla pobrinuo se profesionalac Vincent Van Dyke, koji je u svom filmskom životopisu ima i radove na serijama poput Fallout (2024.), Perry Mason (2023.) Start Trek: Picard (2020.-2022.), Ray Donovan (2017.-2019.) a tu su i filmovi Ubojice cvjetnog mjeseca (Killers of the Flower Moon, 2023.), Noć vještica: Kraj (Halloween Ends, 2022.), Nikako (Nope, 2022.) i dr..
O svojim ulogama Robert Downey Jr. je za Hollywood Reporter rekao:”Ući u Vincentov studio po prvi put i vidjeti te glinene glave likova bilo je vrlo nadrealno iskustvo. Ne oblačite samo kostim; ulaziš u tuđu kožu. Rad s redateljem Parkom, oblikovanje i podešavanje gline, bio je praktičan na način koji nemate s CGI-jem. Bilo je to kao da se vraćamo na starinski način stvaranja likova izvana prema unutra.”
Pisaca Nguyen nije krio oduševljenje što je njegov roman ekraniziran. Za The Financial Times je o tome rekao:” Nikad, nikad ne bih zamislio da će jedna od mojih knjiga biti adaptirana u televizijsku seriju, a još manje u onu koja košta kao ova, s nekim talentom koji je u nju uključen, od redatelja Park Chan-wooka do zvijezde poput Roberta Downeya Jr. i Sandre Oh, ali i vijetnamske zvijezde koje su poznate među Vijetnamcima poput Kieu Chinha i Ky Duyena. Ovi ljudi su legendarni u vijetnamskoj zajednici. Dakle, bilo je to nevjerojatno iskustvo. A ja samo pokušavam uživati u vožnji u ovom trenutku.“
Jedan od najvećih romana o ratu u Vijetnamu
On je u seriji jedan od izvršnih producenata a sam rad na ekranizaciji njegovog romana počeo je još 2016. godine:” Ja sam izvršni producent, što može biti mnogo različitih stvari, ali u mom slučaju, ono što je značilo je da sam bio jako uključen u stvaranje serije, jer smo počeli razgovarati o adaptaciji ovoga u TV serijuu 2016.“, pojasnio je te dodao:”Dakle, ovo je bilo osam godina rada samo da se stvar napravi, ali zapravo oko pet godina ili tako nešto, mnogo sastanaka i razgovora i pronalaženje pravih suradnika prije nego što smo mogli sastaviti cijeli paket koji je HBO-u omogućio da pronađei dati zeleno svjetlo ovom projektu.“
Sama serija imala je sasvim solidan pijem i kod publike i kod kritike. Vjerojatno zahvaljujući tom sve su glasnija šaputanja da će serija doživjeti i nove nastavke. No, sve to je još prilično neslužbeno i daleko. Osim toga, već u startu bila je okarakterizirana kao “limitirana” serija.
Na kraju samo možemo ponoviti da je roman Simpatizer dosita iznimno književno djelo. Poznata spisateljica Joyce Carol Oates o njemu je rekla:”Senzacionalan u svojoj virtuoznosti koliko i u majstorskom istraživanju žanra špijunskog trilera, “Simpatizer” je osvojio Pulitzerovu nagradu i ušao u krug najvećih romana o ratu u Vijetnamu. Bezimeni se pripovjedač čitatelju obraća smjelim, postmodernističkim glasom u kojem ne odzvanjaju samo Nabokov i Ellison nego i “Zapisi iz podzemlja” F. M. Dostojevskog.”
Na kraju možemo samo ponoviti da je roman Simpatizer pisca Vieta Thanha Nguyena književno djelo koje ne bi smjeli nikako zaobići.
O Vietu Thanhu Nguyenu
(1971.), azijsko-američki sveučilišni profesor, publicist i književnik rođen u Ban Mê Thuộtu, danas Buôn Mê Thuộtu, u Južnom Vijetnamu. Nakon pada Saigona 1975., s obitelji seli u Sjedinjene Američke Države i prvo vrijeme borave u Fort Indiantown Gapu, jednom od četiriju američkih kampova za osobe izbjegle iz Vijetnama da bi se potom preselili u Kaliforniju gdje su, u gradiću San Joseu, njegovi roditelji vodili jedan od prvih vijetnamskih dućana.
Na Sveučilištu Berkeley diplomirao je engleski jezik i etničke studije, a na istom je sveučilištu 1997. stekao doktorat iz engleskog jezika. Stalni je suradnik mnogih važnih medija poput The New York Times, The Guardian, The Atlantic i Time. Bavljenje pitanjima rase, etniciteta i otvaranja vijetnamske perspektive na rat u Vijetnamu započeto još 2002. prvom publicističkom knjigom Race and Resistance: Literature and Politics in Asian America, nastavlja kratkim pričama objavljenim na različitim platformama, a 2015. objavljuje debitantski roman Simpatizer (The Sympathizer, 2015.), ovjenčan Pulitzerovu nagradu za književno djelo 2016., nagradom Edgar za najbolji debitantski roman i drugim priznanjima. Potom objavljuje i Nothing ever dies: Vietnam and the Memory of War (2016.), A Man of Two Faces: A Memoir, A History, A Memorial (2023.) te, 2021., nastavak Simpatizera, roman The Commited.
Predstojnik je Katedre za engleski jezik na Sveučilištu Južne Kalifornije, na kojem, uz engleski, predaje američke studije s etnicitetom i komparativnu književnost. Član je Američke akademije umjetnosti i znanosti te, od 2020., prvi azijsko-američki član odbora za dodjelu Pulitzerove nagrade u njezinoj više od stoljeća dugoj povijesti.
Živi i radi u Los Angelesu.
