Američka spisateljica Joyce Carol Oates za svoj roman Plavuša bila je nominirana za Nacionalnu književnu nagradu te Pulitzerovu nagradu. Za njegovu filmsku i pomalo kontroverznu adaptaciju pobrinuo se redatelj Andrew Dominik.
Roman Plavuša (Blonde) objavljen je 2000. godine i odmah je postao bestseler. Jedna od najcjenjenijih američkih spisateljica današnjice, Joyce Carol Oates, u ovom je romanu hrabro osmislila jednu od najdugovječnijih američkih ikona koju je svijet upoznao kao Marilyn Monroe.
Još i danas je priznata kao najpoznatija slavna osoba svih vremena. Njezin jedinstveni spoj ljepote, talenta, intelekta i humora nadahnuo je generacije. Često oponašana, ali nikada duplicirana, njezina legenda nastavlja uzbuđivati i osvajati obožavatelje diljem svijeta. Tako je, primjerice, nadahnula i vodeće ljude tvrtke Soul Machines, koja je pionir u stvaranju digitalnih ljudi (Digital People), koji su je ‘oživjeli’ u svom projektu Digitalna Marilyn (Digital Marilyn).
Fotografija kao inspiracija za roman
Dramatična, provokativna i uznemirujuće sugestivna, Plavuša je jednako bombastična kao i njezina legendarna protagonistica. Emotivno vrlo snažnim, iznenađujuće intimnim i bogatim glasom, Oates u ovom romanu donosi upečatljiv i dirljiv portret mitske zvijezde i društva koje ju je stvorilo i iznevjerilo.
U jednom razgovoru za The New York Times izjavila je: “Zapravo, nikada nisam željela pisati o Marilyn Monroe. To je nešto što mi se dogodilo, način na koji se njezin život desio Normi Jean. Za mene, ona je oduvijek bila Norma Jean.”
Inspiraciju za ovaj roman spisateljica je dobila kada je vidjela jednu njezinu fotografiju iz 1944. godine. “U projekt me privuklo to što sam vidjela fotografiju Norme Jean Baker snimljenu 1944. godine, kada je imala 17 godina.”, o tome je rekla za CNN Book Chat te nastavila: “Vidjela sam u njoj tipičnu američku djevojku, koja nimalo ne liči na “Marilyn Monroe”, koja dolazi, sa svojom platinasto plavom, sintetičkom kosom i pretjeranim glamurom. Zanimala me isključivo Norma Jean, koja je imala smeđu, kovrčavu kosu do ramena i vrlo slatko, lijepo lice koje nije bilo lijepo, ali vrlo privlačno.“
Organiziran u dijelove koji odgovaraju fazama njezina života, roman dočarava tužne okolnosti odrastanja Norme Jeane Baker, štetu koju je nanijela nestabilna majka i odsustvo nepoznatog oca, mučne godine u sirotištu i izdaju u udomiteljskoj obitelji. Opisuje njezin trnoviti put do slave, prenosi srž njezina tri braka i vjerodostojno utvrđuje njezinu nezasitnu potrebu za sigurnošću i ljubavlju.
Emocionalno teška knjiga za pisanje
U svom vjerojatno najambicioznijem djelu, Oates je prikazala kulturu hipnotiziranu vlastitim mitovima i razorne učinke tih mitova na najveću zvijezdu Hollywooda. Hrabro konstruira unutarnji, poetski život Norme Jeane, te inspirirana stvarnošću, koristi književne tradicije bajke i gotičkog romana kako bi dočarala njezinu složenu osobnost i sudbinu nakon što postane Marilyn Monroe.
Spisateljica Joyce Carol Oates pisala je ovaj roman pune dvije godine. Prvotno je napisala 1400 stranica a na kraju ga uredila u ‘hrpu’ od 1000 stranica. Dio materijala, onaj koji je maknut iz knjige, objavljen je zasebno u formi kratkih priče.
O samom pisanju romana, u smislu emotivnog, autorica je rekla da je on bio izuzetno težak na mnogo načina. O tome je rekla: “Ovo je bilo posebno teško iskustvo jer je, naravno, subjekt stvarno živio. Uvijek sam bila svjesna vjerojatnosti da je stvarna Norma Jean Baker imala teži život nego što sam to mogao opisati.” Svemu je dodala:” Također, imala sam osjećaj da sam, pišući o Normi Jean, davala glas za osobu koja nam nikada nije govorila vlastitim glasom, osim u mnogobrojnim intervjuima.”
Film o značenju Marilyn Monroe
Roman Plavuša dobio je i svoju ekranizaciju 2022. godine. Scenarij i režiju filma potpisuje Andrew Dominik (Ubij ih nježno/Killing Them Softly, 2012, Chooper, 2000). Glavnu ulogu dodijelio je glumici Ani de Armas, koja je briljantno odradila svoj zadatak te je bila nominirana za nagradu Oscar.
Knjigu Plavuša pročitao je 2002. godine ali o njezinoj adaptaciji tada nije razmišljao. No, bilo je nešto što ga je privuklo te je u jednom razgovoru za BFI objasnio: “Postojala je priča koju sam htio ispričati, a govori o tome kako drama iz djetinjstva oblikuje percepciju svijeta kod odraslih, a to sam na neki način mogao vidjeti u Plavuši. Nisam ni siguran jesam li to svjesno znao.“
Po vlastitim riječima pročitao je sve što se može pročitati o Marilyn Monroe i upoznao ljude koji su je poznavali. napravio je gomilu istraživanja ali na kraju se sve svodilo na knjigu. O tome je rekao: “Adaptacija knjige zapravo je prilagođavanje osjećaja koje mi je knjiga dala. Vidio sam film, na neki način, kao viziju Marilyn spisateljice Joyce, koja je također zapravo Joyce. Stoga mislim da je ovo film o značenju Marilyn Monroe. Ili značenje. Ona je bila simbol nečega. Bila je Afrodita 20. stoljeća, američka božica ljubavi. I ubila se. Pa što to znači?“
Ovaj film, i prije nego što je prikazan, dobio je epitet ‘kontroverznog’. Sadrži nekoliko šokantnih scena zbog koje je dobio oznaku NC-17, odnosno, da je “samo za punoljetne”. Redatelj je posebno bi napadan zbog prikaza (izmišljene) scene silovanja.
Producentska kompanija Netflix, prije konačne verzije filma, zbog svega je inzistirala da se čak dovede i nova montažerka koja bi izbacila “viškove” iz filma. No, na kraju su pristali na sve redateljeve uvjete koji je pohvalio kompaniju i rekao da oznaka NC-17 oznakom jasno pokazuje da njegov film ne pristaje na kompromise.
Roman s prestižnim nominacijama
Svoje mišljenje o filmu dala je i Joyce Carol Oates koja je na društvenoj mreži X napisala: ” Mislim da je to bilo/jest briljantno djelo filmske umjetnosti, koje očito nije za svakoga. Iznenađujuće je da se u #MeToo eri oštro razotkrivanje seksualnog predatorstva u Hollywoodu tumači kao “iskorištavanje”. Bez sumnje, Andrew Dominik želio je iskreno ispričati priču o Normi Jeane.“
Roman Plavuša u Hrvatskoj je objavljen od strane nakladnika Vorto Palabra. Riječ je o gotovo epskom romanu od preko 800 stranica koji nećete ispuštati iz ruku. O njegovoj kvaliteti govori i činjenica da je bio nominirana za prestižnu Pulitzerovu nagradu (Pulitzer Prize) te Nacionalnu književnu nagradu (National Book Award – godišnja književna nagrada u SAD; jedna od najvažnijih književnih nagrada općenito).
Neka vas na njegovo čitanje potaknu i riječi spisateljica Joyce Carol Oates, koja je o svom romanu rekla: “Za mene, kao romanopisca, bilo je jedinstveno iskustvo uroniti u unutarnji život Norme Jean Baker. Osjetila sam, na mističan način, da Norma Jean – ili ono što ona simbolizira u smislu Američkog idealizma – postoji u svima nama.“
O autorici Joyce Carol Oates
Joyce Carol Oates rođena je 1938. godine u Lockportu, New York (SAD). U dobi od 14 godina, baka joj je darovala pisaću mašinu te se tako počela se pripremati za buduću karijeru. Kao odlična učenica, surađivala je sa svojim srednjoškolskim novinama i dobila stipendiju za pohađanje Sveučilišta Syracuse, gdje je diplomirala engleski jezik. Sa samo 19 godina pobijedila je na natječaju za najbolju kratku priču na koledžu, koji je sponzorirao časopis Mademoiselle.
Njezin prvi roman, With Shuddering Fall, objavljen 1964. nagrađen je nagradom Nacionalnu književnu nagradu (National Book Award ). Predavala je engleski na Sveučilištu u Detroitu i na Sveučilištu Windsor u Ontariju, kao i na Sveučilištu Princeton.
Ubraja se među najznačajnije suvremene američke autore. Okušala se u mnogim formama – od drame, romana, kratkih priča i eseja. Za njih je primila mnoge nominacije i nagrade. Do danas je napisala čak 58 romana.
Godine 2010. nagrađena je Medaljom za umjetnost i Nacionalnom medaljom za humanističke znanosti (National Medal of Arts and National Humanities Medal). Službeni citat ovog priznanja glasi: “Joyce Carol Oates za njezin doprinos američkoj literaturi. Autorica više od pedeset romana, kao i kratkih priča, poezije i publicistike, Oates je nagrađena Nacionalnom nagradom za knjigu (National Book Award) i Nagradom PEN/Malamud za životno djelo za kratku priču (PEN/Malamud Award for Lifetime Achievement in the Short Story).“
Navedeno priznanje osobno joj je uručio tadašnji američki predsjednik Barack Obama.
