Redatelj i scenarist Bryce McQuire okrtiva zašto je bilo potrebno gotovo desetljeće da kratki film pretoči u dugometražni, ali i tko je, (ili što) peti glavni lik u filmu.
Od danas kupanje u bazenu više neće biti isto! Naime, u kina je došao film Zaroni, preživi! (Night Swim) redatelja i scenarista Brycea McQuirea te slavnog producentskog dvojca (posebno kad su horori u pitanju) – Jasona Bluma i Jamesa Wana.
Film se temelji na istoimenom kratkom filmu što su ga 2014. godine snimili Bryce McGuire i Rod Blackhurst, zašto je bilo potrebno gotovo deset godina da film iz kratke, pređe u dugometražnu formu te tko (odnosno što) još osim četvero glumaca ima glavnu ulogu u filmu otkriva glavni “krivac”, scenarist i redatelj Bryce McGuire.
Od kuda inspiraciju za ovu priču?
Bryce McQuire: U samom početku želio sam tek provjeriti ima li strah od bazena koji obično osjećamo u dječjoj, utjecaja i u našoj odrasloj dobi, ili to jednostavno prerastemo. To me je razmišljanje dovelo do zaključka da smo i kao odrasli ljudi još uvijek na neki način povezani s tim strahom, unatoč očekivanju da sa zrelijom dobi do izražaja dolazi i racionalnost. Shvatio sam da još uvijek postoji nešto zbog čega se prisjećamo osjećaja koje smo imali u djetinjstvu, kad nam je mašta najbujnija. Bez obzira na devetomjesečni period koji prethodi našem rođenju, ljudi nisu stvoreni za vodu, ona jednostavno nije naš dom.
Voda može biti istovremeno i ugodna i strašna, zar ne?
Bryce McQuire: Da, voda ima tu dualnost – privlači nas, ljeti, primjerice, uživamo u vodi ili moru, ali koliko god ta mjesta bila ugodna i privlačna, to su istovremeno i mjesta na kojima možemo umrijeti. Da ne budemo previše morbidni, recimo samo da ljudi s vodom imaju taj dualistički i paradoksalni odnos. Njega je pak sjajno opisao Herman Melville u svom romanu “Moby Dick” iz 1851. godine. On je cijelo jedno poglavlje knjige posvetio tome da je voda oduvijek privlačila ljude, no da ipak postoji kit koji ih želi ubiti. U ovom filmu bazen predstavlja upravo tu dualnost – privlačnost i opasnost.
Ideja “dozrijevala” gotovo deset godina
Film se temelji na kratkom, petominutnom filmu snimljenom prije desetak godina. Kako je došlo do nadogradnje te kratke priče?
Bryce McQuire: U početku je to bio tek pokušaj da bazen učinimo zastrašujućim. A onda su me ljudi stalno zapitkivali postoji li iza tog kratkog filma kakva veća priča ili dugometražni film. Nakon nekoliko takvih pitanja i sam sam si postavio isto pitanje.
Pune tri godine odgovor je bio: “Ne!”. No, onda su me neke životne situacije navele da istražim obitelj. Dakle, igrani film donosi priču o obitelji Wallers koja traži prekretnicu u životu: Ray, otac i bivši profesionalni igrač bejzbola suočen je s multiplom sklerozom koja je prekinula njegovu karijeru. Trenutak je to u životu kad se cijela obitelj mora zapitati: Tko smo?, Što želimo? te Kako pronaći sreću?
Na neki način, bazen svakom članu obitelji ispunjava dio onoga što kao obitelj žele – zdravlje, stabilnost i opstojnost. Dakle, ključan trenutak u kojem sam shvatio da kratki film ipak može “narasti” i postati dugometražni jest kad sam shvatio da im bazen, uz puno toga lošega, može donijeti i puno toga dobroga.
Kako biste Vi opisali Rayja Wallera?
Bryce McQuire: U trenutku u kojem ga upoznajemo, Ray ječovjek koji pokušava prihvatiti život bez bejzbola, krenuti dalje i nastojati biti što bolji otac i suprug. To je još u bolnici rekao svojoj supruzi Evi i želio sam da lik to zaista iskreno i misli. Dakle, Ray nije poput Jacka Torrancea u Isijavanju (The Shining, 1980.), Stanleyja Kubricka, koji je na neki način psihopat od samog početka filma. Htio sam da Ray na početku priče bude potpuno “normalan”, da uistinu misli ono što kaže. Ne želim sad previše otkriti, no mogu samo reći da će se ta njegova osobina naći na testu…
Rayja glumi Wyatt Russell. Je li on na neki način doprinio razvoju lika?
Bryce McQuire: O, da!Wyatt Russell puno je osobnoga unio u ulogu. Prije svega, on je profesionalni sportaš, hokejaš koji je igrao u Kanadi i u inozemstvu. Osim toga, ozljeda ga je primorala da se, nakon velikih žrtvi koje svaki sportaš prolazi na svom putu, povuče iz profesionalnog sporta te jako dobro zna što takva odluka znači i kako se čovjek osjeća kad ju donese. Razumije tu unutarnju borbu da napokon otpusti adrenalin koji mu je sport pružao i jednostavno – ode. Dakle, savršeno je razumio ulogu i donio je autentično životno iskustvo.
Majka i supruga Eve “stup” obitelji
No, i Kerry Condon je odlična u ulozi Rayjove supruge Eve. U teškoj situaciji za cijelu obitelj, ona predstavlja čvrsti oslonac i suprugu i njihovoj djeci…
Bryce McQuire: Kerry je u tu ulogu unijela jako puno ljudskosti i realizma. Teško je objasniti što to ona radi svaki put kad se kamera uključi, no čak i ako u sceni tek gleda svoju kćer kako spava, jasno je da ima onaj “x-faktor”. Jako sam sretan što je bila dio glumačke ekipe.
Ona je ključna osoba u obitelji jer ju drži na okupu tijekom Rayjove karijere, ali i onda kad je njegova karijera naglo prekinuta. Ona jednostavno mora biti jaka i upravo je to ono što se Kerry najviše sviđalo.
Njihovu kćer, tinejdžericu Izzy, glumi Amélie Hoerferle…
Bryce McQuire: Jako sam ponosan na Amélie. Ovo je njezina prva glavna uloga u velikom filmu. Ima jedna odlična scena u koju je snimila s Kerry Condon, ali i jednu zahtjevna, horor scena s Wyattom u kojoj ga je oduševila i nakon koje su je svi tretirali kao vršnjakinju. Sve u svemu, Amélie je napravila sjajan posao glumeći Izzy.
A što reći o Gavinu Warrenu koji glumi najmlađeg člana obitelji, Elliota?
Bryce McQuire: Gavin je izvrstan kao Elliot jer utjelovljuje lik koji je, kao i on sam, kasno “procvjetao”. Elliot shvaća da nije sportaš poput svog oca, više je zatvoren i promišljen, a upravo je to Gavin donio u ulogu. Osim toga, Gavin je i odličan plivač tako da je suradnja s njim tekla “glatko”.
Ravnopravan član glumačke ekipe
Uz same članova obitelji Wallers, glavni lik u filmu je i – bazen?
Bryce McQuire: Da, to je točno!Svaki put kad se pojavi u filmu, bazen ima neku “jungovsku” vrijednost. Budi neki čudan osjećaj i nadam se i da će i kod publike izazvati emocionalnu reakciju. Za mene osobno, bazen simbolizira američki san i naše osobne snove, koji imaju cijenu jer zahtijevaju žrtve i na kraju nas mogu čak i izdati.
Kako ste uspjeli bazen učiniti istovremeno i privlačnim i zastrašujućim?
Bryce McQuire: Tako što smo obje te kvalitete koristili kao zasebne jezike. Dakle, danju je više poput plavog neba, a onda noću poprima drugu boju i poseban identitet. Igrali smo se sjenama i okolinom pa bazen gotovo postaje otok svjetla okružen mrakom. Igrali smo se i s veličinom i dimenzijama, snimajući jednim objektivom iznad vode, a zatim – koristeći vodenu liniju kao prijelaz – prebacujući se na širi objektiv pod vodom. Na ovaj način, dimenzije iznad vode ne odgovaraju onima ispod.
Koliko Vam je, kao redatelju, bilo važno da možete snimiti film u pravom bazenu?
Bryce McQuire: Naravno, da je bilo važno, to jednostavno nije bilo moguće “odglumiti”. Kad smo ga pronašli, bilo je to kao da smo pronašli odgovarajućeg glumca jer sam mogao vidjeti sve njegove prednosti. Puno sam hodao oko njega, stajao na dasci za skokove u vodu i plivao u bazenu kako bih prihvatio sve u vezi s njim. Na isti način redatelj radi s glumcima kako bi iskoristio sve njihove potencijale.
Osim svijetla i sjene koje ste spomenuli, važnu ulogu i filmu ima glazba…
Bryce McQuire: Glazba i zvuk imaju veliku ulogu u filmu! Glazbu je skladao Mark Korven, baš kao i u filmovima Vještica (The Witch, 2015.), Svjetionik (The Lighthouse, 2019.) i Crni telefon (The Black Phone, 2021.). Oduševljava me njegov način na koji se poigrava zvukom i partiturom pa ne možete odrediti odakle zvukovi dolaze.
U ovom ste filmom blisko surađivali s dvojicom “stručnjaka” za horore – Jasonom Blumom i Jamesom Wanom. Kako je bilo imati takve producente uz sebe?
Bryce McQuire: Bilo je apsolutno nevjerojatno imati Jasona Bluma i Jamesa Wana na ovom projektu! Ne mogu zamisliti snimanje filma bez njih! Svaki od njih dvojice je imao različite uloge, a istovremeno su bili neizostavni “kotačić” u mehanizmu kojim je film stvaran. James Wan vrlo je praktičan i često se uključivao u sam kreativni proces. Donio bih scenarij kod njega doma i razmjenjivali bismo ideje o pojedinim njegovim dijelovima. Bila je to prilika da vidim kako funkcionira mozak vrhunskog redatelja horor filmova, do te mjere da sam shvatio da dobivam pet godina filmske škole u samo jednom filmu. Dakle, on je tijekom snimanja bio uz mene jer je on onaj tip osobe koji samo želi pomoći da napravite najbolji mogući film. Naravno, u filmu ima i malo njegovih “prstiju”.
Isto mogu reći i za Jasona, jer ako imate problem i osjećate da se između njega i rješenja ispriječila planina, on je može pomaknuti! Zaroni, preživi! Ne bi postao bez podrške Jasona Bluma.
