Cate Blanchett uskoro ćemo na velikom platnu gledati u ulozi Lydie Tár. Film, nazvan TÁR po prezimenu glavne junakinje, doživio je svoju premijeru na ovogodišnjem Venecijanskom filmskom festivalu. Redatelj Todd Field ovim se filmom vraća stvaralaštvu nakon 16 godina.
Kako je i sam rekao novinarima, ovu ulogu napisao je upravo za Blanchett a njih dvoje zajedno su smislili ulogu Nine Hoss, partnerice Lydie Tár. Sudeći po ovacijama koje je Cate dobila nakon premijere i nakon osvojene nagrade za najbolju glavnu glumicu, redatelj nije pogriješio.
Lydia Tár prva je ženska dirigentica velikog njemačkog orkestra koja se na svom vrhuncu bori s genijalnošću, padanjem u ponor i dankom koji uzima one koji su joj najbliži. Blanchett je o svom liku rekla: “Od prvog sloga scenarija znala sam da je stvarno složen i nisam ga baš razumjela. To je procesni film, tako da je iskustvo njegovog snimanja bio proces koji se razvijao i mijenjao. Ali nešto što se vjerojatno nije promijenilo na što sam se stalno vraćala jest da je ona bila netko tko je bio otuđen od same sebe… Ona je niz kontradikcija.” “Definitivno ju proganja netko, nešto, njezina prošlost, ona sama, prošla djela. Gledate nekoga tko je svoju prošlost definitivno stavio u kutiju i tko je kroz svoj golemi talent pokušao ponovno otkriti samu sebe i biti spašen, promijenjen glazbom. Ali nju nešto proganja.”
Na pitanje o važnosti prikazivanja LGBTQ likova u današnjem svijetu, Blanchett je odgovorila: “Homogenost u bilo kojem obliku umjetnosti je smrt, zar ne? Ali jako sam oprezna s naglašavanjem riječi važnost sa riječi umjetnost jer ne smatram da je umjetnički proces obrazovni alat.” Cate je nastavila: “Nakon što je film gotov, može se politizirati, rasprostranjivati, raspravljati, ljudi mogu biti zgroženi time, uvrijeđeni zbog toga, inspirirani time. Ali to je izvan naše kontrole. Bili smo primorani snimiti ovako nešto. Činilo se hitno i neporecivo, ali uopće nisam razmišljala o spolu niti o njezinoj seksualnosti.”
I to je ono što voli o filmu, rekla je Blanchett. “To je jedan vrlo ljudski portret i mislim da smo možda dovoljno sazreli kao vrsta da možemo gledati ovakav film i da to ne bude glavna tema. To je jednostavno tako, i smatram da je to stvarno uzbudljivo.” Spomenula je da u Táru postoji “mnogo aktualnih tema”, ali je neglasila da to nije film s porukom: “Ne namjeravam se baviti propagandom.”
