Redatelj Mstyslav Chernov nagrađen je Oscarom za film 20 dana u Mariupolju. To je vjeran filmski dokument o ratnim zbivanjima koji je lišen svake vrste uljepšavanja.
Cjelovečernji dokumentarni film 20 dana u Mariupolju (20 Days in Mariupol ) je redateljski prvijenac Mstyslava Chernova, ukrajinskog fotografa, ratnog i foto-video reportera te (od 2014.g.) nezavisni stalni suradnik američke novinske agencije Associated Press. Ovaj dokumentarac premijerno je prikazan prošle godine na Sundance Festivalu a kasnije i na brojnim drugim festivalima dokumentarnog filma i na drugim specijaliziranim projekcijama širom svijeta. Dobitnik je mnogih međunarodno priznatih nagrada a kruna je ovogodišnji Oscar za najbolji dokumentarni film.
Ekipa Associated Press, koju čini skupina ukrajinskih novinara, zatočenih u opkoljenom Mariupolju, bori se kako bi nastavila svoj rad na dokumentiranju strahota ruske invazije. Kao jedini međunarodni izvjestitelji koji su ostali u gradu, snimili su ono što su kasnije postale ključne slika rata: djeca koja umiru, masovne grobnice, bombardiranje rodilišta i još mnogo toga. Film se oslanja na Chernove dnevne vijesti i osobne snimke vlastite zemlje u ratu. Nudi živopisan, potresan prikaz civila zarobljenih u opsadi, kao i uvid u to kako je to izvještavati iz zone sukoba i utjecaj takvog novinarstva širom svijeta.
Borba za preživljavanje
Chernov film započinje snimkom kada se ruski tenkovi s oznakama Z pojavljuju u samom gradu te gledateljima otkriva, mirnim, staloženim i naknadno snimljenim glasom, kako je to prvi put da vidi taj ruski ratni znak. Nakon toga, vraća nas na početak, na 24.02.2022. godine, kada je život u gradu bio normalan te konstatira da je samo pitanje vremena kada će grad i čitava Ukrajina postati meta. Tada i kaže da mu je jedom netko rekao – “Ratovi ne počinju eksplozijama. Oni počinju tišinom.”
Ono u što nam Chernov u 20 dana u Mariuopolju daje uvid je (manje-više) kronološki prikaz događaja kroz koje vidimo kako se to normalno pretvara u mjesto u kojem caruje razaranje i smrt. Ono što je bio normalan život pretvoreno je borbu za preživljavanje. Padaju prve granate, cvili kreću u podrume i skloništa čiji broj nije dostatan. Ubrzo ponestaje ono normalno – voda, hrana, lijekovi, električna energija, mobilne telefoni i internet su bez mreže – a grad se uskoro nađe u potpunom okruženju. Redatelj i ekipa filma također vode svoju borbu jer moraju obavljati svoj posao i slati u svijet sliku onoga što se događa u gradu.
Iznimno potresan dio je prikaz događaja u bolnici, kome je Chernom dao dosta prostora, koja se nalazi pod stalnim materijalnim pritiscima (nedostatak potrebne medicinske opreme i lijekova) ali i onim emocionalnim jer civilnih pacijenata/žrtava je sve više i više (iznimno potresne scene nemoćnih liječnika, roditelja koji su izgubili svoje dijete. Izrazito je jezovit dio filma koji prati tim volontera koji bacaju tijela mrtvih sugrađana u masovne grobnice.
Poruka iz pakla na zemlji
Posebnu pohvalu radu na ovom dokumentarcu treba uputiti montažerki Michelle Mizner. U Chernove zapise s terena povremeno su ubačeni izvještajima globalnih medija. Dojam da je time gledatelj time primio više informacija o svemu što film prikazuje. Dodatno treba napomenuti da je ovaj film montiran iz oko 25 sati materijala. Dodajmo da i ratnu stvarnost slike koju gledamo upotpunjuje i glazba koju potpisuje Jordan Dykstra, koja daje nijansu napetosti.
Chernov je jednom o svom filmu rekao: “Ovo je bolan film za gledanje. Ali mora biti bolno za gledanje.”
S tim se u potpunosti slažemo. 20 dana u Mariuopolju je, bez ikakvog uljepšavanja, istinska poruka iz pakla na zemlji.
