Scorseseov krimi vestern, drama o zapovjedniku Auschwitza, novo remek-djelo turskog redatelja te neobičan film s Natalie Portman i Julianne Moore izdvojili su se u moru dobrih filmova na Festivalu u Cannesu.
Filmski festival u Cannesu odradio je svoj prvi vikend, razdoblje kada na rasporedu uglavnom budu najrazvikaniji filmovi. Tako je bilo i ove godine, kada su u subotu i nedjelju prikazani najiščekivaniji filmovi Indiana Jones i artefakt sudbine Jamesa Mangolda i The Killers of the Flower Moon Martina Scorsesea.
Naravno, oba filma su dobila višeminutne ovacije nakon premijere, ali tako nekako se i očekuje od premijerne publike. Za dugotrajnost filma bitnije su kritike koje su se nakon projekcije pojavile u svjetskim medijima, pa samo malo zavirili u bespuća interneta i pronašli o kojim se filmovima s ovogodišnjeg Cannesa doista najviše priče u filmofilskim krugovima.
Killers of the Flower Moon
Velikan svjetske kinematografije Martin Scorsese očito se ugledao na Woodyja Allena. Naime, kada je Allen prije 10-15 godina shvatio da se više nitko u Hollywoodu ne želi kockati s njegovim filmovima, koji su zahtijevali solidan budžet uz ne preveliku nadu za komercijalni uspjeh u kinima, stari lisac krenuo je na europsku turneju. Tako je snimao u Španjolskoj (Vicky Cristina Barcelona), Francuskoj (Ponoć u Parizu), Londonu (Senzacionalna vijest), Rimu (Rimu s ljubavlju)… I pritom marljivo skupljao priloge europskih produkcijskih kuća i gradova.
Scorsese se ipak još nije spustio na tu razinu produkcijskog turizma, ali je očito da „stari“ Hollywood ne može / ne želi više samostalno pratiti njegove budžetne prohtjeve. Uložiti više od 100 milijuna dolara u originalnu viziju koja ne zahvaća sve marketinške kvadrante, pa bila ona i iz uma genijalca kakav je Scorsese, ipak je preveliki rizik. No, nema problema, zato su tu streaming servisi dubokih džepova. A njima je potreban prestiž kakav donosi oskarovac Scorsese.
Tako je Netflix uložio 159 milijuna dolara u Irca, koji mu ipak nije donio Oscara, ali vrlo brzo je shvatio da za taj novac može snimiti desetak sezona raskošnih zbiljokaza kakav je Too Hot To Handle. Čak i kada se troši više od 16 milijardi na godinu, a toliko je Netflix uložio 2022. u sadržaj, računica se mora znati. Srećom, rat streaming servisa bjesni, pa kada otpadne Netflix, uskoči Apple. Koji je pristao platiti 200 milijuna dolara kako bi Scorsese snimio vestern krimić čija se radnja događa dvadesetih godina prošloga stoljeća.
Killers of the Flower Moon, a o tome filmu pričamo, u Cannes je došao uz veliku pompu. Kako i ne bi kada su uz Scorsesea uz film vezani i Leonardo DiCaprio te Robert DeNiro, pa se puno očekivalo od priče o ubojstvima autohtonih Amerikanaca iz plemena Osage. Prve reakcije na 206 minuta dugačak film su prilično pozitivne, ali ne i jednoglasne.
„Doduše, govorimo o kinematografskoj legendi Martinu Scorseseu. Godinama se borio s direktorima studija koji su mu govorili što da smanji, sukobljavajući se s Harveyjem Weinsteinom na Bandama New Yorka (filmu koji bi vjerojatno bio bolji dulje). Sada je stekao pravo da priča priče kako smatra prikladnim. Problem je što s 206 minuta (i dalje četiri kraće od Irca), Killers of the Flower Moon nisu epski film koliko miniserija. Nema ništa loše u tome, osim što je namijenjen velikom ekranu – gdje se Apple obvezao prikazati ga ove jeseni. Da je bliže trajanju od dva sata, Killers bi napravili ubojstvo, dok će film koji traje dulje od Najduljeg dana većina ljudi čekati da pogleda kod kuće.“ Peter Debruge / Variety
„U prvi plan drame postavlja rasvijetljeni brak laži i zatrovane ljubavi. Odjekuje Scorseseovim ranijim radovima o mafijaškom nasilju, lojalnosti mafije i konačnoj, neizbježnoj izdaji federalnim vlastima, čija se vlastita loša namjera postupno pojavljuje. Ali na kraju, ovaj film govori o onome o čemu govore svi vesterni, a možda i cijela povijest: brutalno otimanje zemlje, resursa i moći.“ Peter Bradshaw / Guardian
The Zone of Interest
Kada je objavljeno da će se Jonathan Glazer natjecati za Zlatnu palmu, znali smo da će drama The Zone of Interest biti jedan od vrhunaca Cannesa. Kako i ne bi kad je riječ o redatelju koji pažljivo bira svoje projekte te se javlja svakih desetak godina s provokativnim djelima koji potiču na razmišljanje.
The Zone of Interest svakako spada u tu skupinu. Drama o Rudolfu Hössu, nacističkom zapovjedniku zloglasnog logora Auschwitz, i njegovoj supruzi Hedwigi, koji nastoje izgraditi život iz snova za svoju obitelj u kući i vrtu pokraj logora, možda je i film koji je dosad izazvao najviše reakcija u Cannesu. Sandra Hüller i Christian Friedel imaju glavne uloge, a kritičari su oduševljeni.
„Postoje filmovi koji potvrđuju vaše mjesto u svijetu, djela koja vam daju do znanja da ste na pravom putu, sposobni riješiti svaku zagonetku koja se postavi pred vas. A tu su i oni zbog kojih se osjećate kao najmanja mrvica u svemiru, osjećajno, ali nesigurno biće čije je učenje tek počelo. Zadivljujući film Jonathana Glazera The Zone of Interest—koji igra u konkurenciji ovdje na Filmskom festivalu u Cannesu—iz ove je druge kategorije.“ Stephanie Zacharek / Time
„Glazer nije onaj koji se bavi jeftinim političkim alegorijama, ali relevantnost njegova filma je jasna. Dok se fašističkim impulsima sve više popušta i podržava diljem svijeta, a ignoriraju ih oni koji im se nominalno protive, koliko su naši suvremenici daleko od vrta Hössesovih?“ Richard Lawson / Vanity Fair
Kuru Otlar Üstüne
Dok anglosaksonski mediji uglavnom trube o američkim i engleskim naslovima, šapati iz Cannesa govore da je turski filmaš Nuri Bilge Ceylan snimio još jedan sjajan film. Kuru Otlar Üstüne (O suhim travama) drama je o provincijskom profesoru iz Ceylanu omiljene Anatolije, čiji se snovi o odlasku u veliki grad raspnu kada ga optuže za neprimjereno ponašanje prema 12-godišnjakinji.
„Ceylanov je film onoga što se vidi, kao i onoga što jedan od likova s pravom naziva “s one strane vidljivog”, kada raspravlja o svojim mislima o sjećanju i religiji. Vaši izbori mogu varirati, Kuru Otlar Üstüne je među najbriljantnijim radovima koji su prikazani u Cannesu posljednjih godina, s toliko trulom sržju da svaki nagovještaj vrline ili čak normalnosti u perifernom vidu kamere postaje tragedija za sebe, jednostavno time što je ignorirana.“ Siddhant Adlakha / IndieWire
„Ovo je Ceylan u svom najsloženijem i najnestašnijem obliku, filmsko stvaralaštvo koje pokazuje velikodušnost i znatiželju koje opovrgavaju scenarističku obranu individualističkog, čak izolacionističkog života, bez obzira na cijenu vlastite sreće.“ Guy Lodge / Variety (https://variety.com/2023/film/reviews/about-dry-grasses-review-1235618831/)
May December
Na većini velikih festivala strukovni časopis Screen ima svoj žiri filmskih kritičara iz cijeloga svijeta koji ocjenama iz dana u dan određuju puls festivala. Zasad je miljenik toga žirija May December s ocjenom 3 (u rasponu od 0 do 4). Romantična drama Todda Haynesa s Natalie Portman i Julianne Moore o bračnom paru čiji se život počne raspadati kada u njega uđe hollywoodska glumica, koja se sprema za ulogu u filmu o njihovoj zabranjenoj ljubavi. Naime, dvadeset godina ranije bili su prava medijska senzacija kada se saznalo da tridesetogodišnjakinja ljubi – 13.godišnjaka.
„Haynes je ovdje napravio nešto očaravajuće: opojan, odrastao i predan osvježavajućoj dozi moralne dvosmislenosti (…) Cijenit ćete svaki zalogaj ove složene višeslojne torte koja će otkriti svoje kaleidoskopske boje čim je otvorite.“ Tomris Laffly / The Wrap (https://www.thewrap.com/may-december-review-todd-haynes/)
„Snimljen prema scenariju debitantice Samyja Burcha, film nudi lukavu stilsku igru, zajedno sa sjajnim uparivanjem dviju glumica u sjajnoj formi – Natalie Portman i dugogodišnje Haynesove miljenice Julianne Moore, angažirane u živahnoj zrcalnoj igri.“ Jonathan Romney / Screen
