“Shemu koju ocrtava Cate Blanchett prepoznat će svi dirigenti i glazbenici s iskustvom skupnog muziciranja”, govori cijenjena dirigentica Jasenka Ostojić. U razgovoru za Kinofilm otkriva i što joj se još svidjelo u filmu Tár, ali i koliko je teško dosegnuti status vrhunskog dirigenta.
Glazbena psihološka drama Tár impresionirala je gledatelje. Vidljivo je to po brojnim nagradama koje je film osvojio u posljednjih nekoliko mjeseci. Većina tih nagrada pripala je glavnoj glumici Cate Blanchett, koja je utjelovila vrhunsku dirigenticu Lydiju Tár.
Da biste razumjeli i osjetili film Tár nije nužno da ste stručnjak za klasičnu glazbu. No, one male finese, sitne dodatke u glumi i pripovjedanju, u slučaju svijeta vrhunske klasične glazbe mogu prepoznati samo oni koji doista i poznaju taj svijet. Jedna od njih je svakako dirigentica Jasenka Ostojić.
Jasenka Ostojić je diplomirala dirigiranje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu gdje je završila i stručno usavršavanje kao stipendistica Fonda Lovro & Lilly Matačić. Kao dirigentica zborova i orkestara osvojila je desetke državnih i međunarodnih nagrada, među kojima su i dva Grand Prixa. Danas je redovita profesorica Muzičke akademije te prorektorica za umjetnost, kulturu i međusveučilišnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu.
Što ste pomislili kada ste izašli s projekcije filma Tár?
U prvi mah sam se zapitala koliko je gledateljima bilo zapravo zanimljivo usko specifično glazbeno područje koje daje vjerodostojnost samoj radnji filma i iz kojeg kasnije ova izvrsna drama crpi svoju snagu? Naime, u nekoliko vrsnih dijaloga s početka filma brusila se ozbiljna tematika na čijim je temeljima izrastala briljantna gluma Cate Blanchett. Postupnim slijedom događaja glazbeni segment ustupa primat onom psihološkom.
Što je po vama glavna vrlina filma?
Fiktivni lik dirigentice prikazan je vrlo uvjerljivo, a njeno utjelovljenje iznimno snažno te stoga ne čude nominacije kao i već osvojene nagrade. Atmosfera filma uspješno se gradi i drugim izražajnim sredstvima, čestom tišinom ili da se bolje izrazim, odsustvom (ugodne) pozadinske glazbe, osim kada je glazba dio radnje, uz klavir ili na probama i radu s orkestrom, te rasvjetom, hladnim tonovima, površinama i sl. Sve navedeno prati glavni lik podcrtavajući njene loše procjene i postupke koje vode priču prema krahu u privatnom i poslovnom pogledu. I to je ta istina: bez obzira koliko sam uspon bio težak, a vjerujem da je glavni lik žena a ne muškarac upravo stoga što je uspjeh u toj domeni time i teži, opstanak među uspješnima nije ničim zagarantiran, dapače, itekako ovisi o tome kakve izbore osoba čini što duboko određuje daljnji tijek događaja na privatnom i poslovnom planu.
Može li Cate Blanchett svojim dirigentskim potezima zavarati stručno oko?
Dojmila me se scena kada glavna junakinja sjedi za stolom, studira partituru i dirigira za sebe s olovkom u ruci: intimno, vrlo uvjerljivo, a shemu koju ocrtava prepoznat će svi dirigenti i glazbenici s iskustvom skupnog muziciranja. To govori o ozbiljnosti s kojom se pristupilo razradi lika i usko specifičnoj dirigentskoj tematici. Dirigentski pokreti koje koristi u scenama na probama s orkestrom utemeljene su na karakteru glazbe no ipak ulaze u sferu glumačke interpretacije i tumačenja, iako držim da je sasvim uredu da je tome tako jer su poslužile krajnjoj svrsi.
Biste li voljeli vidjeti Cate Blanchett kako dirigira – uživo?
Cate Blanchett je natprosječno talentirana glumica i želim ju gledati u onome u čemu je među najboljima u svijetu – u njenoj glumi.
Je li redatelj Todd Field dobro predočio svijet vrhunske klasične glazbe?
Nekoliko snažnih scena i dijaloga s početka filma djeluju potpuno izvorno pa upoznavanjem s glavnim likom ujedno stječemo dojam ulaska u pravi profesionalni milje. No daljnjim spletom događaja koncentracija toliko ide prema interakciji između likova da je ova priča o usponu i padu postaje univerzalna i sasvim moguća u bilo kojoj profesiji.
Koliko je odricanja potrebno da bi se dosegao status vrhunskog dirigenta?
Već je sam studij dirigiranja vrlo kompleksan, područje rada dirigenta često vrlo široko, a repertoar kojeg dirigent treba poznavati zahtjeva stalni rad i konstantno učenje. Ako se osoba želi ostvariti i privatno, imati partnera ili zasnovati obitelj, potrebno je puno mudrosti kako bi se uravnotežile sve želje i potrebe. Osobama koje ostvaruju zavidnu karijeru i pri tome puno putuju održavanje kvalitete odnosa može biti vrlo kompleksno. Svim reproduktivnim umjetnicima zajednička je jedna izuzetno zahtjevna karakteristika njihovog poziva, a to je da u trenutku izlaska na scenu svi sati pripreme i rada trebaju kulminirati konačnim umjetničkim činom – izvedbom. Dirigent pri tome nosi i dodatnu odgovornost za uspjeh cijelog ansambla, pa su time njegova osobna priprema, stabilnost, predanost, talent i umjetnička karizma izuzetno važni.
Film Tár jasno naznačuje kako je pozicija dirigenta nekada bila isključivo muški svijet. Srećom, to se sve više mijenja, ali koliko je bilo teško probiti se u taj krug?
Uz poziciju moći i autoriteta još uvijek se načelno veže muški lik, no prisutnost žena sve je veća u svim sferama, pa tako i u dirigentskoj. Ponekad se vodi briga na čisto statističkoj razini, iako je jasno da je za stvarne promjene potrebno puno konkretnog i kvalitetnog ulaganja. U praksi žene često trebaju biti puno strpljivije u iščekivanju pravih profesionalnih prilika i pažljivije u njihovoj realizaciji. No, uspjeh dirigentica kod nas i u svijetu govori da se stvari ipak kreću u dobrom smjeru.
Uz svijet klasične glazbe, film se osvrće i na „kulturu otkazivanja“. Do koje se mjere može trpjeti nedolično ponašanje pod izlikom genijalnosti?
Nedolično ponašanje više nema prođu, barem ne u civiliziranom svijetu. Demokratizacija društva s jedne strane te borba za ravnopravnost i ljudska prava s druge donijele su neke značajne promjene u odnosima. Odnos prema autoritetu se također promijenio a time i stav prema pozicijama koje su imale zagarantiran autoritet prema naslijeđenoj društvenoj ulozi. To što je netko na nekoj poziciji ne znači da će biti cijenjen, a kako i film pokazuje, ne postoji garancija da će na toj poziciji i opstati. Danas se autoritet svakodnevno iznova brani kvalitetnim postupcima i dobrom komunikacijom. Dirigenti, uz sve svoje osobne kvalitete su i sukreatori izvedbe sa svim glazbenicima u ansamblima i kao takvi trebaju biti lideri koji će na najbolji mogući način okupiti sve raspoložive snage u službi lijepe umjetnosti – glazbe i najljepših mogućih izvedbi.
