Kako je dobiti ponudu za ulogu u filmu i raditi s jednim od najboljih redatelja današnjice, Christopherom Nolanom, opisali su zvijezde filma Matt Damon i Emily Blunt.
Epski biografski triler Christophera Nolana Oppenheimer kako osvaja svjetska kina, tako i hrvatska gdje je već tjednima pri vrhu gledanosti. Poznato je da je Nolanov način pristupu snimanja filma više nalik ‘staroj gardi’ filmaša, ali očito da je takav kad je u pitanju i ponuda uloga odabranim glumcima, barem ako je suditi prema riječima Emily Blunt i Matta Damona.
U Oppenheimeru, Emily Blunt glumi Katherine ‘Kitty’ Oppenheimer, biologinju i botaničarku koja je ujedno i supruga Roberta J. Oppenheimera, dok je Matt Damon u ulozi generala Leslieja Groves Jr.-a, direktora Projekta Manhattan. Način na koji im je redatelj Christopher Nolan prišao s ponudom za uloge i kako uspijeva ostati nevidljiv iako je krupan tip, pročitajte u intervjuu.
Kako je bilo saznati da ste dobili ulogu u novom projektu Christophera Nolana, u Oppenheimeru?
Blunt: Saznali smo jer je Matt došao družiti se s mojim mužem odmah nakon što ga je Chris Nolan posjetio i dao Mattu scenarij da pročita. Dakle, znala sam da se Matt sastaje s njim. I, mislim, bilo kakva šansa da bi bilo tko od nas mogao raditi s njim sve nas pomalo čini uzbuđenima…
Damon: Ono što je bilo pomalo smiješno je to što – budući da živimo u istoj stambenoj zgradi – kad je došao k meni, znao je da ide ponuditi ulogu i Emily, ali nije želio da se čini da je to sve usputna postaja. Zatim je naletio na Johna u dizalu ili u predvorju i razgovarali su pola sata, kao redatelj s redateljem. Chris je kasnije priznao da je znao da će Emily ponuditi ulogu; ali je čekao pet dana ili tako nešto, znajući da će ona biti u LA-u, a onda je došla do njegove kuće i pročitala scenarij.
Blunt: Pretpostavljam da nije želio čuti glasine poput: “Tko je još sve u vašoj zgradi?”
Što po vašem mišljenju čini Nolana tako jedinstvenim redateljem?
Damon: On jednostavno obraća pozornost na detalje kao što je to činio, na primjer, Stanley Kubrick, gdje nijedan detalj nije premalen. A tu je i njegova količina znanja, njegovo istraživanje i njegovo razumijevanje dinamike u igri između svih tih različitih likova, poznavanje načina na koji te ideje sažeto predstaviti i uklopiti ih u film. Mislim, knjiga prema kojoj je ovo adaptirano je golema knjiga, puna sitnih slova. Sjećam se da su mi trebale naočale čak i za čitanje knjige! Bilo je vrlo temeljito istraženo, ali Chris je nekako uspio sve to unijeti u ovaj film, a to znači da je svaki kadar potpuno ispunjen i pun informacija. Mogli biste pogledati ovaj film 10 puta i svaki put dobiti nešto drugo jer je tako bogat i bujan.
Kakav je on kao redatelj?
Blunt: Jednostavno osjetite njegovu vladavinu izvrsnosti, koja je golema; tako da svatko mora biti na njegovoj razini. I ne smatram Chrisa zahtjevnim, kao što su neki ljudi rekli. Smatram da je jako znatiželjan i zainteresiran za ono što biste mogli doprinijeti ili učiniti, dajući vam do znanja da vas je izabrao s razlogom. On vam to daje do znanja i onda želi vidjeti kakva krila imate – što volim kod njega.
Damon: Mislim da je zahtjevan oko nekih detalja…
Blunt: Da, poput malih stvari. I želim raditi s redateljima koji su zahtjevni oko malih stvari jer vide sve.
Damon: Ali što se tiče izvedbe, s Chrisom ste potpuno slobodni. On stvarno želi vidjeti što ćete učiniti.
Blunt: On je takav autoritet na setu. Čini se da je vrlo smiren, ali sigurna sam da se u njemu odvija oluja informacija, iako je sve zaogrnuto ovom vrstom spokojne vanjštine. Chris je stvarno fascinantan, a većina ljudi ne zna koliko je i smiješan. Jednostavno ga volim.
Dakle, kakva je onda energija na setu Chrisa Nolana?
Damon: Vibra na snimanju je takva da se svi osjećaju sretnim što su tamo, čak i ako to ne kažu naglas. Jednostavno dobijete takvo raspoloženje iz svakog odjela gdje svatko radi sve najbolje što može. I radiš dok nisi mrtav umoran jer želiš dati sve od sebe i jer on to radi, budući da je vrlo zahtjevan prema sebi. Dakle, bez potrebe da išta kažete, vidite to i na neki način kad dođete na red, radite na sličan način.
Blunt: Iako je krupan tip i prilično impozantan kao figura, ne znam kako uspijeva ostati nevidljiv. Nisam primijetila da stoji kraj kamere i bulji u mene. Nekako može nestati, što je super.
Damon: On je poput onih redatelja prije nego što su došli redateljski monitori (Video Village). Mislim, to mi je Coppola rekao prije tri desetljeća. Rekao je da ga je Antonioni naučio sjediti tik do kamere kako bi golim okom vidio i razumio ljudsko ponašanje jer tako ga možeš osjetiti. Zatim se okrenete operateru – koji jedini gleda kroz objektiv – kako biste provjerili jesu li vidjeli ono što ste vi vidjeli, a oni će vam malo kimnuti kako bi potvrdili da je. Tako su se snimali filmovi sve dok se nisu pojavili monitori.
Blunt: S Nolanom imate osjećaj da njegova odluka o tome kada je zadovoljan snimkom nije vođena vizualnim prikazom, već osjećajem koji ima. On je takav Englez, što znači da neće biti pohvala u superlativu. Bit će kao: “Dobro. Da. Sretan. U redu. Idemo dalje.” A vi kažete: “U redu, to je to.” Isto tako je i s mojom obitelji. Ne želim mu to reći, ali izgleda poput mog ujaka – što je smiješno…
A kakvo je bilo iskustvo gledanja Oppenheimera u kinu?
Blunt: Pogledala sam ga s Johnom, Robertom i njegovom ženom (Susan), i bilo je vrlo emotivno. Osjećala sam se kao da sam unutar njega, kao da je film ispružio ruke, obavile su me i povukle ravno u njega. Bilo je to jezivo i snažno iskustvo. Svidjelo mi se.
Damon: Da, i meni. Oppenheimer je sjajan i neodoljiv. Gledanje je bilo kao iskustvo koje sam imao čitajući scenarij, iako je taj osjećaj bio pojačan filmom. Napisano je u prvom licu, što nikad prije nisam vidio. Dakle, jednostavno vas uvukao i doživjeli ste to subjektivno iskustvo koje je bilo neodoljivo.
Blunt: Gledajući ga osjećate se kao da ste u vlaku bez kočnica. Toliko je uzbudljivo!
Oppenheimer možete doživjeti već danas u kinima diljem Hrvatske, i to u najprestižnijim filmskim formatima.
