“Ovo je moguće samo u zemlji gdje svatko ima dva posla”, šali se islandski redatelj i bivši nogometni vratar Hannes Þór Halldórsson, čiji je film Cop Secret nominiran za najbolju europsku komediju. U razgovoru za Kinofilm otkriva kako je paralelno razvio nogometnu i filmsku karijeru te zašto je uvijek bio prestrašen kada je trebao braniti protiv Vatrenih.
Islanđanin Hannes Þór Halldórsson najbolje zna zafrkantski sam sebe opisati: „Nisam najbolji golman na svijetu, a sigurno nisam ni najbolji filmski redatelj. Ali sam zato jedini koji to radi oboje“.
Uz dobru dozu zafrkancije, tu je i doza skromnosti. Naime, Hannes nije neki bezvezni nogometni vratar. Tijekom karijere branio je u islandskoj, norveškoj, nizozemskoj, danskoj i azerbejdžanskoj prvoj nogometnoj ligi, a najviše je pozornosti privukao kao vratar islandske reprezentacije. Bio je jedan od ključnih igrača u velikom uspjehu Islanda na Europskom prvenstvu 2016., a prije četiri godine branio je i na Svjetskom prvenstvu. Tako je branio i protiv Vatrenih, kada je Hrvatska u posljednjem kolu u skupini nadmašila Island s 2:1. Vrhunac karijere ipak mu je bio dvije utakmice ranije, na prvoj utakmici Svjetskog prvenstva, kada je u remiju s Argentinom obranio jedanaesterac jednom od najboljih igrača svih vremena, Lionelu Messiju.
Najbolji redatelj među golmanima
Hannes također nije neki bezvezni filmaš. U domovini je već niz godina poznat kao provjereni redatelj videospotova i reklama, a prošle je godine snimio debitantski dugometražni igrani film Cop Secret. Komedija o dvojici opakih islandskih policajaca koji tijekom lova na opakog superzločinca otkrivaju ljubav imala je premijeru na prošlogodišnjem Locarno Film Festivalu. Ove je godine, pak, nominirana za najbolju europsku komediju.
Hoće li Cop Secret osvojiti tu titulu bit će poznato 10. prosinca, kada će u Reykjaviku biti održana dodjela Europskih filmskih nagrada. Uz Cop secret u konkurenciji su još i španjolska komedija El buen patrón s Javierom Bardemom u glavnoj ulozi te francuska La fracture.
PROČITAJTE VIŠE: Upoznajte najbolje europske komedije
No, razgovor nismo počeli o filmskim nagradama, već o nogometu. I hrvatskoj reprezentaciji.
“Iskreno, nisam toliko pratio utakmice na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu. Vidio sam dijelove utakmica Hrvatske s Kanadom i Belgijom. U ono što sam siguran je da imate odličnu ekipu. Uvijek ste je imali. Pogledajte samo što ste napravili na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu. S Hrvatskom je uvijek sve moguće. Radujem se vidjeti kako ćete daleko ove godine otići”, kazao je Hannes Þór Halldórsson u razgovoru za Kinofilm.
Čega se najviše sjećate s utakmice protiv Hrvatske na prošlom Svjetskom prvenstvu?
Te se utakmice jasno sjećam. Bilo je to možda i naše najbolje izdanje na turniru. Kako bi prošli skupinu trebala nam je pobjeda protiv Hrvatske. Činilo se da bi to mogli ostvariti, pogotovo jer ste vi već osigurali prolazak, pa ste neke igrače odmarali. Igrali smo doista dobro, bili smo blizu pobjede, ali na kraju je Hrvatska ipak bila jača od nas. Bilo je to golemo razočaranje jer nam je na kraju nedostajao samo jedan gol da se plasiramo u četvrtfinale Svjetskog prvenstva. No, nije to jedina utakmica protiv Hrvatske koje se sjećam. Nikada neću zaboraviti kada smo vas 2017. pobijedili 1:0 u Reykjaviku. Gol smo zabili u 90. minuti. To mi je jedna od najdražih utakmica koje sam ikada odigrao.
Kojeg ste se hrvatskog igrača najviše bojali?
Odgovor je jednostavan – Luke Modrića. Uvijek je igrao protiv nas i uvijek ga je bilo teško kontrolirati. Nezaboravan je i Mario Mandžukić. Pun energije, uvijek spreman za neko iznenađenje. Sjećam se utakmice kada je dobio crveni karton jer je udario mojeg suigrača. Posljednju utakmicu protiv nas nije igrao jer su ga odmarali. Teško je bilo i s Ivanom Perišićem, ali mogao bih tako nabrajati do sutra. Hrvatska je uvijek imala odlične igrače i svaki put kad bi se sastajali s njima bilo je zastrašujuće.
Kakav je bio osjećaj na početku Svjetskog prvenstva obraniti jedanaesterac Lionelu Messiju?
Nevjerojatan. Uvijek je sjajno kada obranite jedanaesterac. No, kada to napravite za nacionalnu reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu i to igraču kao što je Messi, osjećaj je neopisiv. Ta mi je obrana doista promijenila život. Nakon nje su me počeli puno ozbiljnije shvaćati. Nešto što neću nikada zaboraviti.
Tijekom cijelog života ste paralelno branili i snimali. Što je prije došlo, ljubav prema filmu ili nogometu?
Na početku je bio nogomet. Počeo sam trenirati sa šest godina i u tim godinama nogomet je bio moja najveća strast. Da sam mogao, igrao bih 24 sata na dan nogomet s prijateljima. Tek kasnije, negdje kada sam imao 12 godina, zainteresirao sam se za snimanje filmova. Isprva je to bila zafrkancija s prijateljima. U srednjoj školi sam se upisao u filmsku sekciju, pa smo tamo radili malo ozbiljnije filmove, ali i dalje je to bila samo zabava. U ranom dijelu nogometne karijere nisam imao previše uspjeha, a i često sam bio ozlijeđen, pa sam imao više vremena za film. Uglavnom su to bili spotovi i reklame. Razmišljao sam o dugometražnom filmu, ali tada mi je krenula nogometna karijera, pa sam ipak više energije usmjerio na zeleni teren.
Koji su bili vaši filmski uzori?
Kada sam kao tinejdžer razvijao svoj filmski ukus, na Islandu su bili dostupni samo hollywoodski blockbusteri. Odrastao sam uživajući u filmova Stevena Spielberga, Quentina Tarantina, Roberta Zemeckisa… Svih tih majstora akcijskih spektakala. Kasnije me oduševio Christopher Nolan, ali i Edgar Wright, redatelj sjajnih filmova Noć glupih mrtvaca i Eksplozivni murjaci.
Kada ste shvatili da se režijom filmova mogli baviti profesionalno?
Kada sam imao 20 godina. Tada sam dobio posao u najstarijoj islandskoj produkcijskoj kući Sagafilm. Nije to bilo ništa posebno. Bio sam mali potrčko, koji je donosio kavu i radio sve što mu se kaže. Ali sam pažljivo gledao i učio. Ubrzo sam počeo snimati glazbene spotove za islandske izvođače. I tako se sve zakotrljalo. Ljudima su se svidjeli moji spotovi, pa su mi ponudili da radim reklame s manjim budžetom. Sve su me više tražili jer bih uvijek snimio spot ili reklamu koji su izgledali skuplje nego što mi je bio odobren budžet. Od tada neprestano radim.
Zašto ste odabrali Cop Secret za debitantski film?
Znao sam da će mi to biti dobra polazna točka jer to stil filma koji jako dobro poznajem. Ujedno, činilo mi se da ću se dobro zabavljati na snimanju. Cop Secret je komedija koja samu sebe ne shvaća pretjerano ozbiljno, a u takvoj situaciji dopušteno vam je i pogriješiti.
Ako neki kadar nije savršen, ako statist udari u zid ili glumac pogrešno izgovori neku rečenicu, nije smak svijeta. Znao sam da je to film za mene, ali nisam znao da će mi trebati toliko vremena da ga snimim. Naime, scenarij smo počeli pisati još prije 10 godina. Bili smo i blizu da krenemo s produkcijom, no onda je moja nogometna karijera doživjela uzlet i morao sam film malo staviti sa strane.
Plan je bio da Cop Secret snimim nakon što prestanem braniti. Ali, planovi se mijenjaju. Dok sam 2019. još branio u islandskoj ligi i za reprezentaciju, došli su mi producenti s viješću da Islandski filmski centar u svojem godišnjem budžetu ima stavku baš za film poput našeg. Bilo je – ili ćemo sada snimati ili ne znamo hoćemo li uopće snimiti film. Snimati svoj debitantski film za vrijeme trajanja nogometne sezone, dok još igram s reprezentacijom? Znao sam da je to luda odluka. No, duboko sam udahnuo, kratko razmislio i rekao: Jebi ga, idemo.
Jeste li bili nervozniji na dan premijere ili svoje prve utakmice na Svjetskom prvenstvu?
Ima tu puno sličnosti. I za film i za nogometnu utakmicu pripremate se godinama. Puno je tu truda, žrtvovanja i neizvjesnosti. A na kraju se sve svede na devedesetak minuta kada morate pokazati što znate i umijete. No, utakmica na Svjetskom prvenstvu je ipak veća od premijere filma. Više je tu nervoze, ali i oduševljenja kada na kraju sve prođe savršeno. Uostalom, već sam više puta rekao da mi od nogometne karijere jedino nedostaje taj osjećaj pobjede. Kada sudac odsvira zadnji zvižduk i znate da ste pobijedili, obuzme vas taj nevjerojatan osjećaj, ekstaza kakvu je teško opisati i kakvu je nemoguće igdje drugdje doživjeti.
Je li snimati Cop Secret bilo doista toliko zabavno kao što ste mislili da će biti?
Apsolutno. Nije bilo uvijek lagano, ali uživao sam u svakom danu snimanja. Zato je bilo važno da je Cop Secret komedija, jer u nijednom drugom žanru ne bi mogli napraviti ovo što smo napravili. Znate zašto dosad niste vidjeli nijedan islandski akcijski film? Zato što ga je nemoguće snimiti u zemlji gdje policajci ne nose oružje, a zemlja je premala da bi uopće interesirala nekog super zločinca. Mi smo se zato mogli zezati. Snimili smo jurnjavu po jedinom trgovačkom centru u Reykjaviku. Višestruko smo iskoristili vizuru jedina dva nebodera na otoku. U komediji su takve scene zabavne, dok bi u svakom drugom žanru bile ridikulozne.
Koju vam je scenu bilo najteže snimiti?
Sve su bile teške. Jedini lagani dan je bio posljednji dan snimanja. Kada bih ipak trebao odabrati jednu to bi bila scena jurnjave automobilima. Ne samo zato što, zapravo, imamo samo jednu lokaciju u Reykjaviku gdje to može biti efektno ili zato što smo snimali na cesti koja nije bila u potpunosti zatvorena. Ne, najveća je poteškoća bila u tome što smo počeli snimati u 7 ujutro, a ja sam u 11 sati imao važan trening koji nisam smio propustiti.
Nemojte zaboraviti da sam film snimao dok sam još igrao nogomet. Ne samo da sam igrao, već sam bio jedan od najplaćenijih igrača u ligi. Nisam sada mogao izigravati primadonu koja izbjegava treninge zbog nekog svojeg „hobija“. Uostalom, ni trener to ne bi dopustio. Da sam propustio trening bez problema bi me stavio na klupu. A za nekoliko dana smo igrali odlučujuću utakmicu protiv Rumunjske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo.
Nadodajte tome i kišu koja je lagano počela padati. Pravi recept za katastrofu. Nisam imao pravo na nijednu pogrešku. Pogotovo jer nismo imali budžet da sve ponovimo neki drugi dan. Srećom, sve je prošlo savršeno. Uspjeli smo snimiti sve kadrove koje smo htjeli, a na trening me je u posljednji tren odvezao kaskader koji je vozio auto na snimanju. Neću ni reći kroz koliko smo crvenih prošli.
Kako je bilo snimiti ljubavnu scenu između dva policajca?
Meni lagano, glumcima malo teže. Auðunn i Egill su dobri prijatelji, ali ove su se scene itekako pribojavali. Jedan od njih dvojice je popio dosta vina prije nego što smo krenuli snimati. Na kraju je sve bilo odrađeno profesionalno. Iskreno, znao sam da je ovo ključna scena za film. Cop Secret je komedija, no ljubav između dva glavna lika mora biti stvarna. Zato nismo htjeli snimiti ljubavnu scenu u kojoj ih ismijavamo. Ili, s druge strane, snimiti scenu koja bi svojom seksualnom eksplicitnošću zasjenila sve ostalo. Kratko i jasno, to je bio cilj. Nadam se da smo ga ostvarili.
Zašto je nogomet ostao jedno od posljednjih mjesta gdje se o nerado govori o homoseksualizmu?
Čini mi se da nogometaši i junaci u akcijskim filmovima, kao što je dijelom i Cop Secret, imaju dosta toga zajedničkog. Od njih se i dalje očekuju da se ponašaju na određeni način. Ako se ne uklapate u to, onda se bojite pokazati svoju pravu stranu kako ne biste izgubili svoj status u tom društvu. U većini ostalih društvenih slojeva, barem u zapadnom svijetu, više nije nikakav tabu biti gay. U nogometu je to još uvijek neobično. Zapravo, neobično je u muškom nogometu. Ženski nogomet je puno otvoreniji prema istospolnim ljubavima. Stvari se mijenjaju, idu u dobrom pravcu, ali trebat će još vremena.
Kako islandska filmska zajednica gleda na vas? Smatra li vas svojim članom ili samo nogometašem koji se gura u njihov društvo?
Iskreno, mislim da me nisu shvaćali ozbiljno sve dok nisam snimio Cop Secret. Sada su mi sva vrata otvorena. Ali, isto tako, da je Cop Secret propao sumnjam da bih dobio drugu priliku. Komedije i inače nisu nešto što Islandski filmski centar podupire, pa je zato ovaj uspjeh još značajniji. Od komedije se očekuje da bude popularna kod kuće, dok drame obilaze svjetske festivale. Mi smo napravili oboje. Cop Secret je bio hit u islandskim kinima, ali je i bio u konkurenciji na prestižnom filmskom festivalu kao što je Locarno.
Koliko vas je iznenadila nominacija za najbolju europsku komediju?
Ne mogu ni opisati koliko. Dok smo snimali nismo ni razmišljali o uspjehu izvan Islanda. Bilo nam je bitno jedino da lokalna publika prihvati film. Cop Secret mi je donio niz iznenađenja, a nominacija za Europsku filmsku nagradu je najveće.
Očekujete li na dodjeli Europskih filmskih nagrada, koja će biti održana 10. prosinca u Reykjaviku, pobjedu na domaćem terenu?
Neće biti lagano. U konkurenciji su još dva sjajna filma. Mislim da nismo favoriti, ali se ipak nadam da će sudac barem malo navlačiti za domaćina. Nakon toga sve je moguće. (smijeh)
