“Nisam imao osjećaj da ćemo dobiti nagradu, pa sam se iznenadio kad su prozvali moje ime”, kazao je zagrebački redatelj Nebojša Slijepčević, nakon osvajanja titule najboljeg europskog kratkometražnog filma na dodjeli Europskih filmskih nagrada.
Nebojša Slijepčević trenutačno izgleda nezaustavljivo. Nakon što je u svibnju osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, zagrebački redatelj ovoga je vikenda pokorio i Europu s kratkometražnim filmom Čovjek koji nije mogao šutjeti. U vrlo jakoj konkurenciji, koja je okupila najbolje od onoga što je Europa ponudila u 2024., Slijepčević je uspio trijumfirati u kategoriji Najboljeg europskog kratkometražnog filma.
Film je to o Tomi Buzovu, oficiru JNA iz Kaštela, koji se jedini usudio 1993. usprotiviti bosansko-srpskim vojnicima što su zaustavili vlak od Beograda do Bara, te iz njega izveli i kasnije pobili sve muslimanske putnike. Vješto prezentirana potresna priča očito je jasna ne samo gledateljima s područja bivše Jugoslavije, već i iz cijeloga svijeta, gdje se također događaju takve tragedije. A Slijepčević ju je snimio na efektan način, jasno podcrtavši tragediju cijeloga slučaja.
Može li hrvatski film do Oscara?
Nakon Zlatne palme i Europske filmske nagrade, porasla su očekivanja da bi Čovjek koji nije mogao šutjeti doći i do oskarovske nominacije. Neće to biti lagano, posljednji dobitnik EFA-e koji je bio nominiran za Oscara je španjolski Timecode iz 2017., ali ako uspije privući pažnju glasača američke Akademije, Slijepčevićev film sigurno neće biti bez šanse.
U večeri nakon dodjele Europskih filmskih nagrada u Luzernu, Slijepčević ipak nije podlegao euforiji. U razgovoru za Kinofilm redatelj je otkrio svoja razmišljanja nakon velike nagrade.
Kakav je osjećaj nakon osvajanja Europske filmske nagrade?
Nebojša Slijepčević: Osjećaj je malo nestvaran. Zvuči možda kao da je bilo lako, ali doista nije. Dobiti dvije velike nagrade u jednoj godini, to se baš i ne događa. Obično se to rasporedi na više filmova, tako da sam ja, iskreno, još uvijek u čudu. Jako je različito dobiti nagradu od žirija, kao u Cannesu, ili je dobiti od cijele Akademije kad glasa gotovo 5000 članova. Doista smo pravo malo čudo napravili.
Jeste li prije dodjele mislili da ćete kući otići s kipićem?
Nebojša Slijepčević: Nisam imao osjećaj da ćemo dobiti nagradu. Vidio sam ostale filmove, koji su svi od reda impresivni, pogotovo animirani filmovi Exploding Girl i Wander To Wonder. Mislio sam da će netko od njih dobiti, pa sam ostao malo iznenađen kada su prozvali moje ime.
Na pozornici ste rekli da producenti Katarina Prpić i Danijel Pek nisu došli u Luzern iz praznovjerja. Kakve su vam poruke poslali nakon nagrade?
Nebojša Slijepčević: Iskreno, nisam stigao ni pogledate poruke jer je mobitel bio isključen tijekom cijele ceremonije. Sad ću se morati maknuti negdje sa strane i pogledati što je sve stiglo.
Posljednjih mjeseci obilazite cijeli svijet promovirajući film. Kada ste se spremali na snimanje, jeste li uopće razmišljali o takvom ishodu?
Nebojša Slijepčević: To je nešto što uopće nisam znao da je moguće, a kamoli da sam to planirao. Nisam ni bio svjestan da film može biti ovako uspješan. Trenutačno smo u svjetskoj kampanji filma, što znači da organiziramo projekcije za glasače i francuske nagrade Cesar i američke Akademije, što obuhvaća puno putovanja i nije uvijek najjednostavnije. Ali je jako uzbudljivo.
Od Cannesa do danas, koje su vas se reakcije publike najviše dojmile?
Nebojša Slijepčević: Bilo je vrlo emotivnih reakcija. Redateljica iz Libanona je strašno emotivno prihvatila ovaj film i ono. Ljudi u našoj lokalnoj priči prepoznaju svoje lokalne situacije, kao da se priča događa u njihovoj zemlji. Sve je to jako lijepo i emotivno kada vidiš da tvoj film pruža svojevrsni emotivni odušak ljudima koji su pod golemom traumom.
Jeste li tijekom svih ovih nagrada u kontaktu s obitelji Tome Buzova?
Nebojša Slijepčević: Obitelj Tome Buzova sam prvo pitao za dozvolu obitelji mogu li uopće snimati film. Oni su potvrdno odgovorili, a ostali smo u kontaktu tijekom cijele produkcije te smo se upoznali na beogradskoj premijeri filma. Dopisujemo se, čak bih mogao reći da smo se sprijateljili, koliko je to moguće na daljinu.
Koliko će svi ovi uspjesi pomoći da lakše realizirate sljedeći projekt?
Nebojša Slijepčević: Već pripremam dugometražni igrani film, ali to doduše sada malo sporo ide zbog promocije ovog filma. Nagrade će sigurno pomoći. No, znam da se igra nije promijenila. Ja i dalje moram napisati super scenarij i sve dobro pripremiti. Jedino što se promijenilo je da će sada drugi taj scenarij puno pažljivije pročitati.
