Ovog svibnja ‘Mumija’ puni 25 godina i za razliku od glavnog negativca u filmu, trebat će proći još puno vremena da se prašina skupi na ovom avanturističkom klasiku.
Prošlo je 25 godina otkako je Mumija poharala svjetske kino blagajne i publici podarila jedan od omiljenih avanturističkih filmova kojeg svi obožavaju i danas. Mumija ne spada u vrhunska ostvarenja kinematografije u smislu da je ovdje stvoreno nešto novo, ali kad se govori o faktoru zabave – na samom je vrhu. No, kako je film snimljen i zašto se danas smatra klasikom? Probat ćemo približiti fenomen koji je upravo napunio četvrt stoljeća.
Nije vrh kinematografije, ali je savršena zabava koja se može gledati iznova i iznova
Radnja filma smještena je u 1920-e godine što mu odmah na početku daje pravi avanturistički šarm, vrijeme bez moderne tehnologije poput mobitela i ostalih stvari uz koje avantura postaje manje zanimljiva. Sve obožavane filmske avanture odvijaju se tijekom tih godina ili čak u ranijem periodu, poput Indiana Jones filmova ili Pirata s Kariba. Poput Mumije, svi oni su posveta starim avanturističkim serijama i filmovima s početka 20. stoljeća, i možda se baš zbog kontinuiteta smještanja avanturističkog filma u prošlost publika okreće tom tipu filma. Jer svi znaju da je to najluđi i najbolji period za pravu pustolovinu.
Izašla 1999. godine, akcijska avantura Mumija prati Brendana Frasera kao avanturista Ricka O’Connella i Rachel Weisz kao egiptologinju Evelyn Carnahan. Potpuno različitih karaktera i naizgled neusklađeni, Rick i Evelyn moraju surađivati nakon što se Imhotep, svećenik s nadnaravnim moćima, budi iz svog tisućljetnog sna te želi povratiti svoju družicu Anck Su Namun kako bi nastavili provoditi svoju osvetu protiv čovječanstva.
Za Mumiju se svaka moguća stvar savršeno posložila – od scenarija, redatelja, bogatog mjesta radnje, i vjerojatno one najvažnije – fantastičnih glumaca koji s lakoćom nose cijeli film. Da samo jedna stvar od svega navedenog nedostaje, Mumija ne bi bila to što jest.
Rick O’Connell – prizemljeni čovjek od akcije
Brendan Fraser kao Rick O’Connell jednostavno je savršen izbor, kao i to da ga je uloga učinila pravom zvijezdom. Ovdje je dao sve od sebe i to se vidi, kao i to da se zabavlja. Ako ovo nekim slučajem nije najbolja Fraserova uloga (jer čovjek je dobio Oscara za film Kit), onda je definitivno univerzalno omiljena. On kao glumac niti u jednom trenutku ne ostavlja dojam arogantnog lika bez obzira što bilo u pitanju, a takvu energiju prenio je i na Ricka. Bivši pukovnik koji je fizički savršeno sposoban, nagao, i skeptičan u vezi svega što vidi. Za razliku od Evelyn koja je otvorenog uma za sve moguće stvari, bile one stvarne ili nadnaravne, Fraserov Rick je potpuno prizemljen tip koji ne vjeruje u ništa dok se sam ne uvjeri u to. Čak i kad se nevjerojatno pokaže stvarnim, njegove metode i reakcije su iskrene, ljudske.
On nema glavu u oblacima već je prisutan u trenutku, i to je ta odlučnost koja je publici približila njegovog lika. Ali bez Evelyn kao njegovom suprotnosti, sigurno ne bi imao toliko izražen šarm.
Evelyn Carnahan – intelektualka i potpuna suprotnost Ricku
Rachel Weisz izgledom podsjeća na klasične ljepotice ranog Hollywooda što ju s lakoćom prenosi u 1920-e godine za Mumiju. Pošto je toliko dobra glumica, bez problema je sve uvjerila da je ona Evelyn; ekspert za egipatsku povijest i hijeroglife, žena bujne mašte, i kako sama sebe naziva – ponosna knjižničarka. Rick je možda mišić u njihovom odnosu, ali ona nipošto nije dama u nevolji jer uspijeva riješiti sve svojom inteligencijom. Prikazana je kao prava dama i još veća avanturistkinja, a baš avantura je ono što je njoj i Ricku zajedničko.
Njih dvoje se unatoč početnim razlikama sve više zbližavaju kroz svoje neuspjehe tijekom potrage za izgubljenim Gradom mrtvih Hamunaptrom, a ujedno i s gledateljima. S jedne strane oboje su savršeno sposobni, ali s druge su prilično zakinuti, i baš tako se savršeno nadopunjuju. Kemija Rachel Weisz i Brendana Frasera u Mumiji je fantastična, i svaka scena gdje se njih dvoje prepiru završava smijehom ili produbljivanjem romantičnog odnosa. Drugim riječima, feel good osjećajem.
Dugogodišnji pokušaji studija da se snimi ‘Mumija’ bili su premračni
Mumija je upravo takav film – feel good akcija/avantura/romansa/komedija/fantazija/horor. Kombinacija je doista mnogo žanrova, i svaki od njih ima svoj trenutak (ili više njih) tijekom trajanja filma. Ali nije planiran da bude takav jer originalni film iz 1932. godine ozbiljno je horor ostvarenje s Borisom Karloffom kao Imhotepom, mumijom koju iz sna probude članovi ekspedicije.
Studio Universal je dugo vremena nastojao snimiti remake klasika te su mnogi redatelji i scenaristi dali svoje viđenje nove verzije Imhotepa. Isprva je to trebao biti serijal niskobudžetnih horora, a tko bolje zna snimiti takav film od George A. Romera koji se proslavio 1968. s niskobudžetnim klasikom Noći živih mrtvaca? No, njihovi pregovori nisu urodili plodom i Romero je otišao s projekta 1987. godine. U pregovorima se našao britanski pisac i redatelj Clive Barker, no studiju se nije svidjela njegova vizija koja je navodno bila „mračna, seksualna i puna mistike“ (kao uostalom i sve što Barker stvori). Tvorac Hellraisera (1987.) je rekao kako je Universal nazvao njegovu verziju „prečudnom“.
Stephen Sommers je osvojio studio svojom idejom o romantičnoj avanturi
Za razliku od Drakule, Vukodlaka i ostalih klasičnih Universalovih čudovišta, Mumija nije bio toliko zastupljen lik. Od 1932. do 1999. nije bilo filmova o mumificiranom zlikovcu (barem ne dobrih), tako da je publika dočekala novu Mumiju u avanturističkom ruhu otvorenih ruku. Za to je zaslužan Stephen Sommers koji nije bio poznat po hororima već obiteljskim filmovima Pustolovine Huckleberryja Finna (1993.) i Knjiga o Džungli (1994.).
Doduše, 1998. je snimio akcijski horor Smrt pod morem ali taj je podbacio u kinima. Sommers je kao obožavatelj originalnog filma iz 1932. studiju predložio malo drukčiji pristup Mumiji koji ne bi bio punokrvni horor već romantična avantura. Universal mu je dao čak i veći budžet od planiranog ako uspije izvesti planirano.
Odabir glumaca za uloge
Srećom, Brendan Fraser je bio puno jeftiniji od Toma Cruisea, Bena Afflecka i Brada Pitta koji su ulogu Ricka O’Connella odbili, dok je Fraser u tom trenutku imao prvi veliki hit George iz džungle (1997.). Sommers je računao kako će za manje novaca dobiti trenutno veliku zvijezdu – i bio je u pravu jer Mumija je Frasera učinila svjetski poznatim licem, kao i Rachel Weisz.
Dok je Weisz ulogu Evelyn dobila tek iz četvrtog pokušaja, a Fraser je bio tko-zna-koji po redu izbor za Ricka, ulogu Imhotepa je isprve dobio Arnold Voosloo koji je imao jasnu viziju svog lika, a njegovu priču vidio je kao ljubavnu tragediju. Što je zapravo i bila. Uloga Evelyninog brata Jonathana pripala je Johnu Hannahu koji je bio potpuno zbunjen zašto je ona pripala baš njemu. Smatrao se glumcem za ozbiljne uloge, a ne za komedije budući da najviše smijeha dolazi upravo zbog Jonathana. Stephen Sommers je očito vidio nešto u Hannahu što on sam nije, i ta uloga mu je kao i svima ostalima označila karijeru.
Medjai ratnici su u povijesti zabilježeni kao elitne policijske snage faraona, a kao takvi su prikazani i u filmu. Oded Fehr je u Mumiji glumio Ardetha Baya, Medjai ratnika koji je Ricku, Jonathanu i Evelyn pomogao u svladavanju Imhotepa, no Stephen Sommers je za njegovog lika zaobišao povijesne točnosti kako bi Fehrov izgled više došao do izražaja. Medjai su bili puni tetovaža, čak i po licu, kao svaki ratnici. Sommers je promijenio položaj tih tetovaža i smanjio njihov broj jer ako se angažira zgodan glumac poput Fehra, ne pokriva mu se lice.
Uspjeh ‘Mumije’ na kino blagajnama i njegovi nastavci
Sa spremnom ekipom ispred i iza kamere, Mumija se po izlasku suočila sa George Lucasovim Zvjezdani ratovi epizoda 1: Fantomska prijetnja (1999.) koji je izašao samo dva tjedna nakon Mumije. Unatoč tome, Mumija je bila hit zaradivši 416 milijuna dolara na budžetu od 80 milijuna. Ako se uzme u obzir inflacija taj budžet bi danas iznosio oko 150 milijuna, dok bi zarada bila približno 780 milijuna, što je kako god se okrene – totalni uspjeh.
Na temelju tog uspjeha 2001. snimljen je nastavak Povratak mumije koji je imao veći budžet, a ostvario je i veću zaradu na box officeu. Najveća kritika ovog filma su njegovi specijalni efekti, točnije izgled Dwaynea Johnsona (kojemu je ovo filmski debi) kao Kralja škorpiona koji je izgledao prilično loše. Brendan Fraser je rekao kako je ekipa za specijalne efekte imala premalo vremena da uglanca konačan proizvod, a to se na kraju i vidjelo. 2008. godine izašao je treći film Mumija: Grobnica zmajskog cara gdje je ulogu Evelyn preuzela Maria Bello. Rachel Weisz je razlog zašto se nije vratila navela nesuglasice oko scenarija, a niti Stephen Sommers nije bio u redateljskoj fotelji trećeg filma. Grobnica zmajskog cara bio je hit, ali zaradio je ipak manje nego njegovi prethodnici i s tim filmom priča o O’Connellima je završila (za sada).
Neuspjeli reboot s Tomom Cruiseom i povratak u kina
Universal je 2017. snimio reboot Mumije kojim je htio pokrenuti novu franšizu, ali film je bio financijski podbačaj bez obzira na to što je Tom Cruise bio u glavnoj ulozi. Reboot Mumije jednostavno nije bio dovoljno zabavan, već je kao i većina filmova novijeg doba bio mračan i ciničan. Tako nešto nitko ne želi jer se toga ima dovoljno u stvarnom svijetu. Usto, film se više usmjerio na Cruisea nego na avanturu, a u tome je prste imao Christopher McQuarrie koji je preuredio scenarij kako bi više odgovarao zvijezdi kao što je Tom Cruise. To savršeno funkcionira u Nemogućoj misiji, ali nikako u Mumiji.
26. travnja Mumija se vratila u 1.200 sjevernoameričkih kina kako bi se proslavila 25. godišnjica avanturističkog klasika. Tijekom tog vikenda, film je zaradio preko milijun dolara. Možda se ne čini kao veliki iznos, ali mora se uzeti u obzir kako je to film kojeg su apsolutno svi gledali, vjerojatno i više puta. Publika se unatoč tome vratila u kino kako bi svi zajedno ponovno doživjeli avanturu na velikim ekranima, a navodno su tijekom odjavne špice kad su se pojavila imena glumaca svi pljeskali i navijali. Očito je da se vjerni fanovi i sva publika ne mogu zasititi Mumije.
Hoće li biti ‘Mumije 4’?
Kao što je već rečeno, taj film nije značajno promijenio kinematografiju ali je dao ljudima ono što žele u pravoj mjeri. Niti u jednom trenutku nije pokušavao biti ozbiljan već je potpuno prigrlio ono što je – film snimljen isključivo za zabavu. Kad je to u pitanju, ne može mu se apsolutno ništa zamjeriti.
Brendana Frasera su krajem 2022. pitali da li bi se vratio za Mumiju 4, na što je oduševljeno izjavio „Apsolutno! Strašno sam se zabavio snimajući te filmove. Dajte mi taj scenarij!“ Kako je od tog intervjua prošlo godina i pol dana, ne možemo a da se ne zapitamo – zašto mu još nitko nije dao scenarij?
