Film Povedi me na Mjesec vraća nas u 60-e i vrijeme svemirske utrke. Redatelj Greg Berlanti iskoristio je povijesne činjenice te teoriju zavjere o slijetanju na Mjesec i kreirao romantičnu komediju. Ovaj duhovit i neopterećujući film nosi prekrasna i glumački vrlo raspoložena Scarlett Johansson.
Teorije zavjere ‘je li čovjek sletio na Mjesec ili nije’ i dan danas su itekako popularne. Po tim teorijama slijetanje Apolla 11 na Mjesec i šetnja Neil Armstrong je bilo snimljeno u Hollywoodskom studiju pod redateljskom palicom Walta Disneyja. Kasniji teoretičari urote u svojim teorijama zamijenili su ga sa Stanleyem Kubrickom, no glavni koncept teorije nije se mijenjao.
Redatelj Greg Berlanti (S ljubavlju, Simon/Love, Simon, 2018., Kad te ljubav pronađe/ Life as We Know It, 2010.) pozabavio se tim teorijama i povijesnim činjenicama iz srpnja daleke 1969. godine i sve ih smjestio, vjerovali ili ne, u okvir romantične komedije (dobro, ima tu ponešto i povijesne drame pa i sitnih trilerskih elementa).
Tako nas radnja filma Povedi me na Mjesec (2024) vraća u doba svemirske utrke 1960-ih, koja se zahuktala punim gasom. Do slijetanja na mjesec preostalo je još nekoliko mjeseci. No, program Apollo nije baš popularan i javnost ne obraća previše pažnje na njega. Profesionalnu marketinšku stručnjakinju Kelly Jones (Scarlett Johansson) angažira tajnoviti Moe (Woody Harrelson) koji radi za predsjednika Nixon. Njen zadatak je da pažnju javnosti vrati na NASA-in program jer je od nacionalne važnosti. U svemirskoj utrci s tadašnjim SSSR-om pobjednik mora biti SAD. Kelly je prihvatila ponuđeni posao jer Moe zna njene ‘mračne’ tajne. Kad se posao završi, te Kellyne tajne bit će zauvijek izbrisane.
Kelly, sa svojom suradnicom Ruby (Anna Garcia) dolazi u NASA-in lansirni centar, koji vodi direktora lansiranja Colea Davisa (Channing Tatum). On nosi teško breme jer su tijekom priprema za misiju Apolla 1 poginula su trojica astronauta. Dolazak lijepe Kelly otežava mu posao ali je prisiljen surađivati. Pogotovo u trenucima kada treba pridobiti pojedine članove kongresa kako bi podržali daljnji program. Kako to obično i biva, između njih dvoje počinju se zaljubljivati.
Na scenu se ponovno vraća tajnoviti Moe koji od Kelly traži da žurno pripremi sve kako bi se slijetanje lažiralo. Čitav svijet mora vidjeti slijetanje i pobjedu SAD nad SSSR-om. Ona nema izbora te iza leđa Coleu kreira set Mjesečeve površine na kojem počinju pripreme i uvježbavanje za prijenos ‘slijetanja’. Za taj dio angažirala je svog prijatelja, redatelja Lancea Vespertinea (Jim Rush).
Izražena duhovitost
Moe se pojavljuje na dan uspješnog lansiranja, kako bi nadgledao lažni prijenos slijetanja. U međuvremenu je Kelly sve otkrila Coleu, koji je razočaran njezinim postupcima. Sveprisutni Moe stavlja im do znanja da će stvari biti kako on kaže i da će TV slika spuštanja na Mjesec biti lažirana. No, Kelly je ustrajna u naumu da prijenos ne smije biti lažiran. Igrom slučaja, kamera na Apollu 11 se pokvari i traži hitan popravak. Coleova ekipa ju na brzinu popravi a spletom okolnosti taj događaj pokaže se kao naručen za Kelly ali i za Colea…
Ovaj Berlantijev uspio je vrlo dobro prikazati tadašnje američko javno i političko ozračje. Bilo je to vrijeme kada je i Vijetnamski rat jako razdirao američko društvo. Berlanti se vješto koristi arhivskim snimkama kako bi jasno pokazao sveopće stanje američke nacije toga vremena. Sve je vrlo jednostavno i jasno pa će taj vremenski prikaz biti potpuno jasan i onim gledateljima koji o tom periodu ne znaju ama baš ništa.
Ovaj film je lagan i neopterećujući. Ono što je vrlo bitno je to da je ispunjen velikom dozom duhovitosti. Scenaristički se u nekoliko sekvenci izvanredno duhovito ( i blago podrugljivo) poigrao sa teorijama zavjere. Svemu treba pridodati i veliku dozu satire prema tadašnjoj Nixonovoj vladavini i njegovoj administraciji, koja progovara kroz lik Moea. Zbog toga film sadrži jednu pristojnu dozu ‘gledljivosti’ koja ne prelazi niti jednog trenutka u dosadu.
Raspoložena Scarlett Johansson
Ovaj film zaslužuje veliku pohvalu u vizualnom prikazu vremena. Tu je veliku ulogu odigrao iskusni kamerman Dariusz Wolski (nominacija za Oscara za film Novosti iz velikog svijeta/News of the World, 2020.). Vizualno prikazivanje polijetanja Apolla 11 izvanredno je prikazano kroz niz detalja (npr. drhtanje kave u šalici – prikaz ‘siline’ koja se može usporediti s hodanjem opakog T-Rexa u filmu Jurski park/Jurassic Park, 1993.)
Najveća mana filma je odnos likova koje tumače Channing Tatum (Čarobni Mike: Posljednji ples/Magic Mike’s Last Dance, 2023.) i Scarlett Johansson (Black Widow, 2021.) Neke velike kemije između njih dvoje nema. Krivac za to je Channing Tatum koji je, pokazalo se, ipak nedovoljno dobar glumac da bi parirao prekrasnoj Johansson.
Za razliku od njega, ona je glumački izvanredno raspoložena. Glumački (a ponešto i vizualno) u velikoj mjeri izgleda poput Marilyn Monroe (u pozitivnom smislu, dakako). Može se reći da je ovom ulogom pokazala da je s punim pravom još uvijek jedna od najboljih Hollywoodskih glumica današnjice. Također, što se ovog filma tiče, sigurni smo da ne bi bio ni upola dobar bez nje.
Povedi me na Mjesec nije neka filmčina koja će vas oboriti s nogu. No, ima svojih čari pa u ove vruće ljetne dane, može poslužiti kao lagana i nezahtjevna ljetna kino zabava.
