Za film Planeta majmuna: Novo kraljevstvo može se reći da je sasvim solidno ostvarenje. Zapanjujući vizualni efekti u rangu su s filmovima prethodne trilogije. Film ima svojih mana ali to ne umanjuje dojam da je udario dobre temelje za novu eru naslova ove franšize.
Filmska franšiza Planeta majmuna započela je davne 1968. godine a do 1973. godine snimljena su još četiri nastavaka. Svemu treba dodati da je 1974. godine snimljena i TV serija a godinu dana kasnije i animirana serija.
Godine 2001. redatelj Tim Burton snimio je remake originalnog filma. Deset godina nakon tog filma započela je tzv. reboot serija, odnosno, trilogija. Središnji lik te trilogije bio je čimpanza Cezar, kojeg je utjelovio Andy Serkis, kojeg svi pamte kao Golluma u trilogiji Gospodar prstenova (The Lord of the Rings, 2001-2003) i jednom nastavku Hobita (Hobit: Neočekivano putovanje/The Hobbit: An Unexpected Journey, 2012.).
Nakon te reboot trilogije pred nas je stigao i najnoviji film franšize, Planeta majmuna: Novo kraljevstvo (Kingdom of the Planet of the Apes, 2024.). Redatelj filma je Wes Ball (filmski serijal Labirint/The Maze Runner) a scenarist je Josh Friedman (Avatar: Put vode /Avatar: The Way of Water, 2022.), Terminator: Mračna sudbina /Terminator: Dark Fate, 2019.), kreator TV serije Foundation (2021-2023.).
Priča filma vremenski se odvija nekoliko generacija u budućnosti, nakon Cezarove vladavine i njegove smrti. Majmuni su dominantna vrsta koja živi skladno, a ljudi su svedeni na život u sjeni. Neke skupine majmuna nikada nisu čule za Cezara ali jedan je iskrivio njegovo učenje te gradi svoje carstvo i porobljavati druge skupine.
Priča od dva dijela
Tom tiranskom vođi majmuna, Proximus Cezar (Kevin Durand), cilj je da se dokopa ljudske tehnologije i u potpunosti stvori svoje carstvo. Majmuni Proximusa Cezara porobe klan majmuna Noe (Owen Teague), koji se usavršio u sokolarstvu. Noa, na grobu svog mrtvog oca, obeća da će vratiti klan natrag.
Kreće na opasan put za Proximusovom skupinom. Na tom putu susreće orangutana Raku. Raka upoznaje Nou o tome tko je bio pravi, majmunski Cezar i koje je bilo njegovo učenje i nasljeđe. Uskoro primjećuju djevojku Mae (Freya Allan), koja zna govoriti (ljudska evolucija je nazadovala) koje je pratila Nou.
Ona im se pridružuje na putovanju i otkrije da da se Proximus Cezar nalazi kraj velikog i zatvorenog skloništa (rekli bi – vojnog, atomskog skloništa). Svi zajedno kreću tamo ali uskoro ih opaki Proximusovi majmuni zarobljavaju.
Ono što slijedi je borba za opstanak ali borba povjerenja između Noe i Mae, koja i nije bila baš potpuno iskrena prema njemu. U svemu tome, Noa je prisiljen preispitati sve što je znao o prošlosti i donijetu odluke koje će definirati budućnost i majmuna i ljudi.
Priča filma podijeljena u dva dijela. Prvi dio, nakon početnog uvoda i odvođena Noinog klana u zatočeništvo, zapravo je svojevrsni film ceste. U njemu se oživljava sjećanje na preminulog, iskonskog Cezara. To je svojevrsna rekapitulacija njegovog lika i djela te ostavštine. Neosporno je da se time htjelo ‘olakšati’ gledanje onima koji nisu gledali predhodne filmove i nemaju pojma tko je bio Cezar. Drugi dio počinje zarobljavanjem Noe i sadržajno prati daljnje događaje.
Korektno režiran film ali…
Ovaj prvi dio neosporno je lošiji dio inače korektno režiranog filma. Previše vremena se potrošilo na priču te na stare dileme ‘odnos ljudi-majmuni’ te pitanje povjerenja ‘da li majmuni i ljudi mogu živjeti jedni uz druge’. Također, ritam filma ponekad je u priličnom raskoraku. Drugi dio filma je pričom puno kompaktniji i zanimljiviji te nema disbalansa u ritmu.
Nadalje, prigovor se može uputiti i na to da je povremeno prilično predvidljiv pa nekim obratima u priči fali malo jača i žešća tenzičnost. Treba istaći da film ima dobrih ideja ali one nisu dovoljno obrađene i nekako su se prebrzo trošile.
Primjerice, lik majmuna Rake najbolji je lik u čitavom filmu. No, prebrzo je potrošen, postavljen je tu samo kako bi bio svojevrsni ‘narator filma’ za sve one koji nisu upoznati s reboot trilogijom. To je velika šteta, zbog njegovog cjelokupnog karaktera i misije koju je ispunjavao do dolaska Noe (svojevrsni čuvar znanja preminulog Cezara). Lik Rake itekako je mogao biti zanimljiv kao oponent okrutnom Proximusu.
Vizualno impresivni film
Jedan od aduta zašto bi se ovaj film morao pogledati je njegov vizualni izgled. Dok su 70ih godina glumci navlačili maske, ovdje glume pa ih kasnije digitalno pretvaraju u likove majmuna. Lica majmuna i način na koji pokazuju emocije naprosto ostavljaju bez daha. Nadalje, prikaz zidina srušenih i napuštenih zgrada, zaraslih u raslinje, nevjerojatno su uvjerljvi. Taj tehnički segment filma je doista impresivan i jednostavno je bez ikakve mane. U tom pogledu film je ostao na razini svojih reboot prethodnika, zadržavajući iznimno visoke standarde u toj vrsti kreacije.
Film se bavi i s nekoliko zanimljivih tema, gotovo aktualnim. Tu su, prije svega, povijest, odnosno, njezino prepravljanje i iskorištavanje za neke druge, neplemenite svrhe. Kroz film se provlači i tema edukacije, koja je opet u svim svojim segmentima vezana za prošlost odnosa ‘ljudi-majmuni’ i evolucije ljudi (Proximusova želja da iskoristi ljudske izume za carstvo koje gradi) te tema zlokobnog autokratskog i karizmatičnog vođe. Ipak, glavno pitanje čitavog filma, što je već spomenuto, je ‘da li majmuni i ljudi mogu živjeti jedni uz druge’. Noa je od strane Mae nekoliko puta ispao ‘pravim majmunom’ u tom pogledu.
To međusobno povjerenje je bit svega a u filmu je čovjek ponovno prikazan kao stvorenje kojemu se ne može (do kraja) vjerovati. Čini se da nema tog kraljevstva, ljudskog ili majmunskog, koje tu činjenicu može promijeniti. Majmuni jasno znaju gdje su bili (prije nego što su zavladali planetom) ali fali im znanja o ljudskim međusobnim (povijesnim) odnosima. Možda se, u jednom od nastavaka, Planeta majmuna netko tematski, makar i usputno, pozabavi i pitanjem ‘da li čovjek može živjeti zajedno s čovjekom’.
Gledajući u cjelini, Planeta majmuna: Novo kraljevstvo po nekim detaljima nije kvalitativno na razini svojih prethodnika iz reboot trilogije. Film ima svojih mana ali to ne umanjuje dojam da je udario dobre temelje za novu eru naslova ove franšize.
