Robert Rodriguez, jedan od redatelja i scenarista s najoriginalnijim idejama, ima novi film Hipnotiziran u kinima, i vrijeme je da se prisjetimo onih koji su označili njegovu karijeru.
Filmska karijera Roberta Rodrigueza započela je njegovim ranim niskobudžetnim filmovima koje je snimio uz pomoć obitelji i prijatelja.
Snimanje filmova od malih nogu
Rodriguezova strast za snimanjem filmova navela ga je da počne snimati filmove u ranoj mladosti, koristeći obiteljsku filmsku kameru Super-8 za stvaranje svojih prvih filmova. Nastavio je usavršavati svoj zanat, snimivši niz kućnih filmova u kojima su članovi njegove obitelji bili glumačka postava i ekipa filma, što ga je pripremilo za njegovu buduću karijeru u filmskoj industriji. Ovi rani kratki filmovi obilježili su početke Rodriguezove karijere i uspostavili njegovu reputaciju snalažljivog nezavisnog redatelja.
Prodaja vlastitog tijela za znanost u svrhu financiranja filma
Kako bi financirao svoj prvi film, prijavio se na testiranje eksperimentalnog lijeka za kolesterol koje je trajalo mjesec dana, i tako je prikupio je gotovo pola budžeta kako bi snimio svoj prvi dugometražni film.
Rodriguez je s tim svojim redateljskim prvijencom El Mariachi (1992.) uz Quentina Tarantina i njegovim prvim filmom Reserovir Dogs (1992.) pokrenuo eksploziju nezavisnog stvaralaštva u Hollywoodu. Filmovi obojice redatelja izašli su iste godine i momentalno postali hitovi kod publike i kritičara. Mada se njih dvojica u to vrijeme još nisu poznavali, kasnije su surađivali na zajedničkim projektima.
Rodriguezovi revolucionarni filmovi nakon El Mariachija poput Desperado (1995.) i Sin City (2005.), donijeli su mu hvalospjeve kritičara i status kultnog redatelja. Ovi su filmovi prikazali njegov jedinstveni stil i sposobnost stvaranja vizualno zadivljujućih filmova prepunih akcije koju je uvijek znao stilski uzdignuti na novu razinu.
Originalne ideje u različitim žanrovima
Rodriguez je također režirao obiteljske filmove poput franšize Spy Kids, koji su bili komercijalno uspješni i pomogli mu proširiti publiku i na one najmlađe gledatelje. Njegovi nedavni projekti, poput filma Hipnotiziran (Hypnotic), nastavljaju demonstrirati njegovu svestranost kao filmaša i njegovu sposobnost stvaranja zanimljivih filmova s originalnim idejama koje su inspirirane starijim filmovima klasičnih žanrovskih redatelja, ali nikada njihove kopije.
Rodriguezova sposobnost prilagodbe različitim žanrovima i medijima omogućila mu je da zadrži svoju relevantnost u filmskoj industriji i nastavi producirati inovativne i uzbudljive projekte. Dok nastavlja pomicati granice filmskog stvaralaštva poput njegovih idola Johna Carpentera i Sama Raimija, bit će uzbudljivo vidjeti koje će nove projekte stvoriti u budućnosti, a kakav god rezultat toga bio, definitivno će biti originalan i pun kreativnosti.
Mariachi
(El Mariachi, 1992.)
O filmu: Prvi dugometražni film Roberta Rodrigueza čiji je budžet za snimanje bio nevjerojatnih 7 tisuća dolara. Gotovo pola tog iznosa za film Rodriguez je zaradio na način da je bio ‘laboratorijski štakor’ u bolnici na testiranju eksperimentalnih lijekova. Rodriguez je na filmu radio sve osim glume – od režiranja, montaže do zvuka, dok su gotovo svi glumci i statisti bili lokalci i usputni prolaznici.
Film je o putujućem Mariachiju kojeg lokalni mafijaši zamijene za ubojicu te onda njega nastoje uhvatiti i ubiti. Mariachi je trebao izaći samo za lokalno video tržište (gdje su ga odbili), no završio je na brojnim festivalima i osvojio mnoge nagrade, da bi na kraju veliki studio kupio prava i dao ga u široku distribuciju. Iako je napravljen na nevjerojatno malenom budžetu, akcija i energija koju je Rodriguez unio u film čine ga nevjerojatno zabavnim i postao je kultni film. Mariachi je upisan u Guinnessovu knjigu rekorda kao film s najmanjim budžetom koji je zaradio više od milijun dolara.
Desperado
(Desperado, 1995.)
O filmu: Kao što je Sam Raimi učinio sa svojim filmom Zla smrt 2 (1987.), i Robert Rodriguez je snimio nastavak/polu-remake svog dugometražnog prvijenca El Mariachi koji je nazvan Desperado. Slučajno ili ne, dok je za Rodriguezov prvi film budžet bio 7 tisuća, za Desperada on je iznosio 7 milijuna.
Ovaj puta Mariachi koji stiže u meksički gradić nije zamijenjen za nekog drugog pa da mora spašavati živu glavu uz pucnjavu i akciju kao u prvom filmu, već sada stiže s namjerom da osveti svoju ubijenu ljubav. Antonio Banderas je Mariachi koji u torbi za gitaru ima cijeli arsenal oružja, a Salma Hayek je Carolina, knjižničarka koja pomaže Banderasu nakon što joj spasi život. Desperado je kombinacija meksičke kulture i hollywoodske akcije koju je Rodriguez pojačao na maksimum i film ispunio njome. Karizmatični Banderas i Hayek su ono što filmu daje ‘ono nešto’, a ostatak glumačke postave je jednako odličan: Steve Buscemi, Cheech Marin, Quentin Tarantino, Joaquim de Almeida i Danny Trejo. Ovo je pravi film za istinske ljubitelje akcije jer gotovo svaka minuta je ispunjena njome.
Od sumraka do zore
(From Dusk Till Dawn, 1996.)
O filmu: Vjerojatno jedan od najpoznatijih filmova ovog redatelja bio je iznenađenje po izlasku u kina, najviše zbog toga što na polovici filma potpuno promijeni žanr i preokrene očekivanja gledatelja. George Clooney i Quentin Tarantino (koji je i scenarist filma) glume poznatu kriminalnu braću Gecko u bijegu preko granice u Meksiko, te otmu propovjednika i njegovu obitelj kako bi skriveni u njihovom kamperu uspjeli u svom naumu. Dok se zaustave u lokalu nadomak granice čekajući daljnje upute, pada mrak i svi zajedno se moraju boriti protiv bića noći kako bi preživjeli do jutra.
Od sumraka do zore počinje kao tarantinovski kriminalistički film gdje razgovori i pokoji nasilan čin vode glavnu riječ, no kad padne noć, sve se pretvara u krvlju ispunjenu simfoniju nasilja i otkinutih udova, a sve je popraćeno izvrsnom glazbom i jarkim bojama. Rodriguez si je ovdje baš dao oduška u kreativnom i neozbiljnom nasilju, ali nikad se ta neozbiljnost nije prenijela na glavne likove već je gledatelju stalo do njih.
Dosje Alien
(The Faculty, 1998.)
O filmu: Dosje Alien je možda Rodriguezov film kojeg se najmanje spominje kad se govori o njegovoj filmografiji, a to je potpuna nepravda. Ovaj film ima sve što treba da bi se uživalo u jednom od najboljih žanrovskih ostvarenja 90-ih: akcija, misterija, horor i sf.
Kad učenici srednje škole posumnjaju da su tijela i umove njihovih profesora zamijenila druga bića, bitka za vlastite i živote svih ostalih počinje u ovom brzom i dinamičnom misterioznom hororu koji je pun akcije. Tada prilično mladi, Elijah Wood, Jordana Brewster, Josh Hartnett, Clea DuVall, Usher i Shawn Hatosy predvodili su ekipu srednjoškolaca, a Salma Hayek, Famke Janssen, Robert Patrick, Jon Stewart i mnogi drugi zaposlenike škole.
Scenarij filma je pisao Kevin Williamson koji je zaslužan i za Vrisak (1994.) što znači da je sama priča ispunjena određenim cinizmom i aludiranjem na ostale žanrovske filmove, a Rodriguez se pobrinuo prenijeti to na veliko platno na što zabavniji i najbolji način koji će iznenaditi gledatelja.
Spy Kids
(Spy Kids, 2001.)
O filmu: Nakon akcije, kriminala i horora Rodriguez je snimio jedan poptuno drukčiji film. Akcijsko špijunsku obiteljsku komediju gdje brat i sestra moraju spasiti svoje roditelje koji su zapravo špijuni, i to iz ruku tehnološkog genija. Alexa PenaVega i Daryl Sabara glume brata i sestru koji uz pomoć novootkrivenih špijunskih alata kreću u potragu za svojim roditeljima, a zbog njihovog odnosa gdje stalno zadirkuju jedno drugo i podbadaju se, svi gledatelji koji imaju brata ili sestru će se pronaći u tom odnosu.
Roditelje špijune glume Antonio Banderas i Carla Gugino, koji su odlučili ostaviti se svog posla kako bi se posvetili obitelji, ali na njihovoj posljednjoj misiji bivaju oteti i njihova djeca na kraju postanu isto tako špijuni. U svojoj potrazi, mladi špijuni sreću puno raznih likova i koriste razne naprave, a dosta njih je Rodriguez još kao dijete sam nacrtao i dizajnirao, tako da je ovaj film s jedne strane veoma osoban za redatelja i vidi se da je sniman s velikom pažnjom i ljubavlju. Film ima 4 nastavka koje je sve režirao, napisao i producirao sam Rodriguez, a reboot serijala najavljen je za rujan ove godine, a scenarij za njega su pisali Rodriguez i njegov sin Racer Rodriguez.
Bilo jednom u Meksiku
(Once Upon a Time in Mexico, 2003.)
O filmu: Posljednji nastavak ‘Mariachi trilogije’ od kojih su prva dva El Mariachi i Desperado, ujedno je i film s najvećom glumačkom postavom, budžetom i box office zaradom. Antonio Banderas po posljednji put želi podmiriti račune, ovaj put s glavom kartela Barrillom kojeg glumi uvijek ekscentrični i često u svojim ulogama neuračunljivi Willem Dafoe. Salma Hayek se vraća s Banderasom u novom filmu, a ostale uloge imaju Johnny Depp, Mickey Rourke, Eva Mendes, Danny Trejo i jedno od najvećih iznenađenja – Enrique Iglesias koji s bacačem plamena u obliku torbe za gitaru pali ljude.
Kao i u svakom filmu, Rodriguez akciju i njenu izvedbu uzdiže do kraja kako bi svim gledateljima ovo bilo što zabavnije i apsurdnije. Definitivno jedan od njegovih naj-rodriguezastijih filmova.
Sin City
(Sin City, 2005.)
O filmu: Vizualno jedan od najoriginalnijih filmova uopće, ne gledajući samo Rodriguezov katalog, Sin City je po izlasku u kina bio doista nešto neviđeno do tada. Film je adaptacija krimi priča iz istoimenog strip serijala pisca i crtača Franka Millera, koji isprva nije želio da Rodriguez pretvori u film njegovo djelo. Rodriguez je o vlastitom trošku snimio uvodnu scenu filma s Joshom Hartnettom kao ubojicom i to je uvjerilo Millera da entuzijastičnom redatelju prepusti filmsku adaptaciju.
Srećom po publiku i obožavatelje, takva suradnja je donijela film Sin City koji doista izgleda poput stranica stripa koje se kreću. Poznata glumačka ekipa je i ovdje ogromna; Jessica Alba, Bruce Willis, Mickey Rourke, Benicio del Toro, Rosario Dawson, Clive Owen i Carla Gugino samo su neki od njih. 2014. je snimljen i nastavak Sin City: Vrijedna ubojstva gdje se većina glumaca iz prvog dijela vratilo, kao i Rodriguez u ulozi redatelja s Frankom Millerom.
Planet terora
(Planet Terror, 2007.)
O filmu: Planet terora se najjednostavnije može opisati kao prava filmska zabava i posveta starim eksploatacijskim filmovima koji su bili popularni 70-ih i 80-ih godina. Redatelji Robert Rodriguez i Quentin Tarantino odrasli su gledajući grindhouse filmove, koji su najčešće bili žanrovski niskobudžetni filmovi prikazivani jedan za drugim ‘u komadu’, a otuda i naziv grindhouse (kuća za mljevenje). Njih dvojica su odlučili napraviti vlastiti grindhouse projekt u stilu starih načina prikazivanja, te je svaki od njih snimio jedan film, kao i lažne reklame za filmove koje su bile prikazivane između njih.
Tarantino je snimio kriminalističku crnu komediju Otporan na smrt (Death Proof), a Rodriguez Planet terora, akcijsku horor komediju sa zombijima. Unatoč originalnosti zajedničkog projekta i kvalitete filmova, njihov Grindhouse (kako su se ta dva filma s reklamama objedinjeno nazivali) je neslavno propao na kino blagajnama. Unatoč lošem box office rezultatu, čak su i kritičari uživali gledajući Rose McGowan kao striptizetu sa strojnicom umjesto noge kako tamani zombije, a i sve ostale. Ako ste raspoloženi za jedan eksploatacijski, krvavi old school horor pun poznatih glumaca i akcije, ne tražite dalje.
Machete
(Machete, 2010.)
O filmu: Glumac čije lice svi znaju, Danny Trejo, u filmu Machete preuzima naslovnu ulogu lika koji se već pojavljivao u serijalu Spy Kids kao stric dvoje mladih špijuna. Osim u Spy Kids, Machete se pojavio u lažnom traileru koji je prikazan u Rodriguez/Tarantino filmu Grindhouse, da bi na kraju bio snimljen cijeli film inspiriran tim lažnim trailerom. Veoma nasilan, smiješan, ponekad politički nekorektan, Machete u konačnici ima što i za reći gledatelju u pogledu političkog i socijalnog komentara na društvo što ga ne čini samo jednim od bezumnih akcijskih filmova.
Scenarij i režiju zajedno potpisuju Rodriguez i Ethan Maniquis, a budući da je film bio dovoljno uspješan, 2013. snimljen je i nastavak imena koje govori samo za sebe: Machete ubija (Machete Kills), no njega je Rodriguez sam režirao. Najavljen je i treći dio serijala nazvan Machete ubija u svemiru (Machete Kills in Space), no kad će izaći – to još nije poznato.
Alita: Anđeo borbe
(Alita: Battle Angel, 2019.)
O filmu: Kad Rodriguez snima filmove, oni su gotovo uvijek na relativno malom ili osrednjem budžetu i zbog toga skoro svaki puta ima potpunu kreativnu kontrolu nad snimljenim. Iz tog razloga Alita je izuzetak u njegovoj filmografiji jer dolazi s najvećim budžetom s kojim je radio – 170 milijuna dolara, jednim od najvećih hollywoodskih studija kako mu dahće za vratom i tvrdoglavim kreativcem Jamesom Cameronom kao scenaristom i producentom.
Konačan rezultat je poput svih Rodriguezovih filmova do sada – zabavan od početka do kraja s kreativnim akcijskim scenama po kojima je redatelj poznat. Ali s obzirom na gore navedenu situaciju, film je ipak malo više ‘uglancan’ bez Rodriguezove sirovosti u scenama. Alita: Anđeo borbe je adaptacija cyberpunk mange autora Yukito Kishiroa. U filmu, Alita je nanovo aktivirani kiborg koji se ne sjeća tko je, te kreće u potragu za otkrivanjem svoje prošlosti i proonalaska identiteta. Ovo je bio posljednji film Twentieth Century Foxa prije nego ga je preuzeo Disney, i da li će se nastavak filma ikad realizirati, ovisi o Miševoj kući, ali svi uključeni u originalni film žele se vratiti ovom nevjerojatnom cyberpunk svijetu.
