U vrijeme izlaska u kina, u ožujku 1998. godine, ‘Veliki Lebowski’ je bio box office promašaj. Ali godinama kasnije, pretvorio se u kultni film iz kojeg je proizašla cijela religija i osnovani su festivali temeljeni na filmu.
Veliki Lebowski (The Big Lebowski, 1998.) je nakon svog izlaska u kina dočekan s upitnicima iznad glava publike. Nakon što su braća Joel i Ethan Coen snimili izvrstan film ovjenčan s dva Oscara dvije godine ranije, Fargo (1996.), gledatelji su očekivali jednu ozbiljnu priču od kreatora takvog filma. Veliki Lebowski možda nije tako ozbiljan, ali je jednako kvalitetan i tijekom godina postao je dio pop kulture.
Radnja filma prati Jeffreya ‘The Dude’ Lebowskog kojeg razbojnici zamijene za milijunaša s kojim dijeli isto ime te mu se popišaju na tepih nakon što ustanove da su u krivoj kući. The Dude odlazi do tog drugog Lebowskog kako bi tražio kompenzaciju za svoj tepih i nakon toga se stvari zakompliciraju. To bi ukratko bio zaplet ove u neku ruku detektivske, opuštajuće priče o ležernoj avanturi i prijateljstvu.
Povezivanje s publikom
Komentari i kritike na Lebowskog su po izlasku u kina bili podijeljeni ali kako je vrijeme prolazilo, gotovo svi negativni komentari su nestali. Možda 1998. nije ispunio očekivanja, ali se kao i svi kultni filmovi vremenom uspio povezati s publikom. To najviše vrijedi za glavnog lika imena Jeffrey ‘The Dude’ Lebowski kojeg je utjelovio oskarovac Jeff Bridges.
Koliko god neki od nas to sebi ne bi priznali, svi težimo opuštenom životu bez briga, bez razmišljanja o tome kako ćemo izgledati van kuće i želimo uživati u sitnim stvarima koje nas usrećuju. To ne mora biti ispijanje koktela Bijeli Rus (White Russian) ili kuglanje kao što to čini The Dude, već neki naš vlastiti gušt.
Upravo to nam je pokazao ovaj film i većina publike se mogla pronaći u tim za malu sreću bitnim stvarima. The Dude je bio kuler kakvim smo se mi osjećali u svoja četiri zida.
Poznata tema u nekom novom ruhu
U suštini, Veliki Lebowski je kriminalistička komedija, no sama radnja i zaplet ipak podsjećaju na noir filmove 1950-ih kakve smo svi nekada gledali. Sve potrebno za dobar film-noir je ovdje: fatalne žene, pokvareni biznismeni, prevaranti, ucjene, privatni istražitelji i glavni junak koji se pronađe usred svega toga – ni kriv, ni dužan. No likovi su ono što ovom modernom film-noiru daje ‘ono nešto’.
Hipi kuler The Dude i njegovi najbolji prijatelji ratni veteran s PTSP-om Walter i boležljivi i tihi Donny. Svaki od trojice prijatelja ima svoj vlastiti pogled na svijet i ne može se više razlikovati od viđenja onog drugog, a svi ostali likovi u filmu su isti – banda Nihilisti koji su nekad bili u techno pop grupi Autobahn, feministica i avangardna umjetnica Maude, okorjeli kuglaš koji naginje pedofiliji ironičnog imena Jesus i mnogi drugi. Lista se samo nastavlja.
Dudeism kao religija
Braća Coen su poznati po svojim filmskim ekscentričnim likovima koji zadiru u naš mali dio svijeta i podsjećaju na nas same, makar neke sitne geste ili navike, može ih se shvatiti i poistovjetiti se s njima.
Tako je ležeran način životarenja, prihvaćanja i doživljavanja stvari Bridgesovog The Dudea inspiriralo ljude diljem svijeta da osnuju vlastitu religiju znanu kao Dudeism. Iako korijenje vuče iz fiktivnog lika, najviše se može opisati kao Taoizam ogoljen metafizičkih vjerovanja i liječničkih doktrina. ‘Prepusti se’ ili ‘samo polako’ bi bile neke od glavnih smjernica Dudeisma.
Možda sve skupa zvuči neozbiljno, ali sljedbenici Dudeisma kojih ima gotovo pola mijuna u cijelom svijetu u Bridgesovom liku su pronašli muzu za sretan i opušten život s kojim se mogu poistovjetiti.
Opušteno pristupanje životnim preprekama, uživanje u malim stvarima koje te usrećuju, umanjenje osjećaja nepripadanja u modernom društvu, druženje s prijateljima i prihvaćanje ostalih je nešto za čime se povodi ova religija. I ne zvuči kao da ima išta loše u tome.
Lebowski Festivali
Osim religije temeljene na liku iz filma, održavaju se i festivali koji slave Velikog Lebowskog, od Los Angelesa na zapadnoj pa sve do New Yorka na istočnoj obali. Festivali obično traju po dva dana gdje se gleda film Veliki Lebowski (bio bi red), održavaju se natjecanja u kuglanju dok su uzvanici odjeveni kao likovi iz filma, a sve to dok svira živa glazba i pije se naravno Bijeli Rus.
Ovim festivalima koji se održavaju više od 20 godina, nazočili su više puta i zvijezde filma Jeff Bridges, Julianne Moore, John Goodman, Steve Buscemi i John Turturro.
Obavezna glazba na tim događanjima je naravno s originalnog soundtracka filma koja uključuje Bob Dylana, Gypsy Kings, Creedence Clearwater Revival i mnoge druge.
Britanska inačica festivala je The Dude Abides (Dude se pokorava) i održava se u Londonu.
Više od veličanja likova iz filma
Gledanje filma Veliki Lebowski i sve ono što nosi sa sobom, od religije do festivala je više od veličanja likova iz filma, to je nešto kao druženje s prijateljima. Zajednički jezik koji su pronašli istomišljenici traje sve do danas, 25 godina nakon izlaska filma kojeg dosta kritičara nije shvatilo u početku.
Teško je opisati taj kulturni fenomen, ali očito da je Veliki Lebowski zaživio svoj vlastiti život, van velikog platna i njegovih stvaratelja braće Coen. Samo polako.
