Fiktivna interpretacija umjetne inteligencije na filmu već je dugo prisutna. Umjetna inteligencija danas postaje stvarnost i zahvaljujući njezinom napretku postaje jasnije u čemu sve filmovi griješe u tom prikazu.
Umjetna inteligencija (eng. AI – Artificial intelligence) brzo se integrira u mnoge dijelove svakodnevnog života i rada ljudi, a tehnologija se ubrzava velikom brzinom. Kao što znamo, Hollywood je bio dugo vremena u blokadi zbog štrajka kojem je djelomično kumovala i AI.
Dok ideja o neovisnom inteligentnom stroju, ili onom koji je sposoban učiti i organski se širiti, postoji već desetljećima, sama tehnologija je tek nedavno počela ostvarivati veliki rast koje je, između ostalog, omogućio i oživljavanje velike filmske ikone Marilyn Monroe.
Fiktivno prikazivanje AI na filmu prisutno je jako dugo. Tako su računala koja stvaraju druga naprednija računala ili roboti s emocijama samo dio slika kojima smo svjedočili na filmu, osobito unutar znanstveno-fantastičnog žanra.
Danas, zahvaljujući napretku AI, postalo je jasno koliko su neke od tih stvari pogrešne (da ne kažemo ‘totalno promašene’) a raniji stavovi o AI počinju se preispitivati. Jedno je sigurno – kako se tehnologija bude razvijala, vjerojatno će se ažurirati i njezin prikaz na velikom platnu/ekranu ali za sada je standard i dalje jako daleko od ‘prave’ umjetne inteligencije.
Donosimo vam kratki pregled 10 najčešćih pogrešaka u interpretaciji umjetne inteligencije na filmu.
1. Koliko je potrebno da se AI razvije
U filmovima su, u pravilu, AI roboti stvoreni u nekakvom visokotehnološkom laboratoriju, pri čemu model za modelom ne uspijeva postići željeni rezultat (umjetnu inteligenciju). Zatim, gotovo odjednom, tvorac ili tvorci postižu napredak i uspijevaju stvoriti funkcionalnog AI robota. Ovaj uspjeh često je pojedinačan, dolazi odjednom i ne može se ponoviti.
U stvarnosti je umjetna inteligencija model učenja koji se sastoji od detaljnog kodiranja koje crpi informacije s drugih mjesta. AI nevjerojatno brzo uči i ima strmu krivulju učenja koja polako napreduje prije nego što stvari sjednu na svoje mjesto a stopa rasta je eksponencijalna.
Međutim, umjetna inteligencija u računalu, koja uči preko stranica društvenih medija, nije tako uvjerljiva ili zanimljiva kao humanoidni robot koji polako uči kroz interakciju jedan na jedan s ljudima.
U konačnici, umjetna inteligencija u filmovima je cool, ali učenje i evolucija umjetne inteligencije definitivno su pogrešno predstavljeni.
2. Jedna osoba stvara AI
U mnogim filmovima prikazano je da je jedna osoba kao otac (ili majka) umjetne inteligencije. Dobar primjer za to je film Ja, Robot (I, Robot, 2004.). No, to stvara pogrešnu ideju o tome što stvaranje umjetne inteligencije uopće znači.
AI postoji zbog vizije stotina pojedinaca kroz povijest koji su pridonijeli malim dijelovima. Danas je umjetna inteligencija koja postoji često povezana s tvrtkama koje je stvaraju, poput OpenAI-ja, zbog činjenice da je potrebno mnogo, mnogo ljudi za stvaranje bilo kojeg programa umjetne inteligencije.
Nitko ne čini iskorak, ali vojska inovatora zajedno poduzima manje korake.
3. AI programiranje
Zbog nevjerojatne potražnje za resursima, pravi AI programi često se izrađuju samo s jednom svrhom na umu. Bilo da se radi o stvaranju slika, vremenskoj prognozi, kupnji i prodaji dionica ili ljudskom razgovoru, umjetna inteligencija zahtijeva intenzivno programiranje da bi funkcionirala. Filmovi se često ponašaju kao da umjetna inteligencija ne zahtijeva iscrpno programiranje ili da se programi koji čine umjetnu inteligenciju mogu ignorirati, mijenjati i prilagođavati po želji ako robot odluči učiniti nešto drugačije.
Međutim, računala ne mogu postojati bez krutih struktura i pravila.
4. AI koristi ljude za svoje namjere
Svaka umjetna inteligencija koja je do sada stvorena služi određenoj svrsi i ne može izaći izvan svojih parametara. Tako generatori slika mogu slijediti upute za izradu slika za ljude. primjerice, umjetna inteligencija za planiranje može inteligentno predložiti zadatke i organizirati kalendare dok uči obrasce. U svim slučajevima, ona ima jedinstvenu svrhu.
Međutim, u filmovima AI nadilazi svoju svrhu i počinje koristiti ljude koji su ga stvorili za svoje osobne namjere.
To nije realno niti moguće, budući da su AI programi previše restriktivni i ograničeni da bi počeli koristiti ljude za vlastite, nepostojeće, svrhe.
5. Razvijanje osjećaja
Kad gledatelji filma pomisle na umjetnu inteligenciju, najčešće je to slika nekog složenog i naprednog robota koji razmišlja o vlastitom biću. Ovaj “osjećaj” dovodi u pitanje vrijednost takvog robota, jer ga njegova sposobnost razmišljanja i promišljanja humanizira. No, robot ili stroj neće jednostavno postati osjećajan.
Bez obzira na to koliko je jezični model inteligentan, on je imitacija, spajanje učenja iz drugih izvora i generiranje zbrke riječi koje se mogu činiti originalnima, ali to je rezultat pametnih izračuna i učenja.
6. Emocionalna umjetna inteligencija
Neki filmovi idu toliko daleko da svojim robotima pokušavaju dati dušu ili neku vrstu emocionalne sposobnosti koja im omogućuje da se zaljubljuju u ljudske korisnike, kao u filmu Ona (Her,2014.), ili postaju umorni i tužni zbog svog posla, poput T-800 u Terminator: Mračna sudbina (Terminator: Dark Fate, 2019.). No, sve to je potpuno pogrešno. Prije svega, emocije se ne pojavljuju organski u strojevima/robotima.
Nadalje, projektiranje umjetne inteligencije s ugrađenim emocijama bilo bi kontraproduktivno, kao što je to prikazano u Vodiču kroz galaksiju za autostopere (The Hitchhiker’s Guide to the Galaxy, 2005.)
7. Čežnja da se postane čovjekom
U prikladno nazvanom filmu Stevena Spielberga iz 2001., Umjetna inteligencija (A.I. Artificial Intelligence) mladi David sanja o tome da postane pravi dječak. Međutim, robot koji žudi da postane čovjek nema logičnog smisla. S jedne strane, robot nema emocionalni kapacitet za žudnju, ali s druge strane, niti jedan robot ne bi želio postati manje praktičan i sposoban za obavljanje predviđenih zadataka.
Roboti ne razmišljaju niti se ponašaju kao ljudi, baš kao što se životinje ponašaju drugačije od ljudi.
8. AI pokušava postati čovjek
Iako je Mojih 200 godina (Bicentennial Man, 1999.) nevjerojatan film, on predstavlja neobičan paradoks s androidom koji kreće na putovanje kako bi postao čovjek. Tako ta mehanička tvorevina kreira popis stvari koje treba učiniti kako postati čovjek, kao što je doživljavanje emocija i zamjena mehaničkih dijelova za organske dijelove tijela. No, nema šanse da robot odjednom postane čovjek, čak i ako se pljesne po koži i kostima.
Nemoguće je učitati mozak u računalo, a kamoli učitati računalo u mozak.
9. Problem s nedostatkom napajanja/skladištenje
Efikasno i praktično korištenje umjetne inteligencije, kojoj svako računalo može pristupiti, trenutno je jedan od najiscrpnijih i najzahtjevnijih izazova. AI troši mnogo energije i zahtjeva ogromne količine prostora za pohranu. Međutim, filmovi stvaraju neovisnu, potpuno funkcionalnu umjetnu inteligenciju koja hoda uokolo u humanoidnom tijelu. Takvi se roboti nikad ne pune i čini se da imaju pristup beskrajnim količinama pohrane i energije.
U pravilu, za taj fenomen ne nudi se nikakvo objašnjenje.
10. Zla AI
Što je zajedničko filmovima Osvetnicima: Doba Ultrona (Avengers: Age of Ultron, 2015.) Terminatoru (The terminator, 1984.) ili Istrebljivač (Blade Runneru, 1982.). Svi oni imaju umjetnu inteligenciju koja vidi ljudsko ponašanje i odlučuje potaknuti ustanak robota protiv ljudi. Ove umjetne inteligencije postaju osjećajne, gledaju povijesne zapise, uče o brutalnosti ljudi i krhkosti života i odlučuju istrijebiti ljude koji ne prihvaćaju njihove zahtjeve. U konačnici, primjeri modela koji uče jezik te postaju nevjerojatno neprijateljski viđeni su na internetu (Washington Post).
Međutim, da bi robot postao zao i odlučio istrijebiti ljude, umjetna inteligencija bi morala biti potpuno drugačija od one kakvu poznajemo danas (nadajmo se da do takvog napretka neće doći!).
