Drama Ezra, redatelja Tonyja Goldwyna, u fokusu priče ima osjetljivu tematiku autizma ali i obiteljske odnose. Odličnu i vrlo emotivnu ulogu pružio je Bobby Cannavale a uz njega u filmu glume i oskarovci Robert De Niro i Whoopi Goldberg. Ovo je snažan, dirljiv i realističan film vrijedan gledanja.
“Ponekad život postaje neuredan. a kada se to dogodi, to je u redu. Ljudi govore da će život biti uredan i lijep, ali nijev.” Ovo je citat koju Max Bernal, glavni lik film Ezra (2023.) koji je zaigrao u našim kinima, u jednoj sceni filma izgovara. Ona je i odličan opis svega onoga što je ključno za radnju filma. Ono što je najvažnije vezanu za spomenutu rečenicu je to da ona sama po sebi realna i može se prenijeti na ama baš svaku životnu situaciju.
Film Ezra prati (gore spomenutog) Maxa Bernala (Bobby Cannavale), stand-up komičara koji živi sa svojim ocem Stanom (Robert De Niro), dok se bori da bude roditelj autističnog sina Ezre (William Fitzgerald) s bivšom suprugom Jenna (Rose Byrne). Max se ne može pomiriti da se Ezra mora iz javne škole prebaciti u školu namijenjenu djeci s teškoćama u razvoju. S druge pak strane, njegova bivša supruga to podupire nakon nekoliko situacija koje su se s Ezrom desile u školi.
Ezra živi s majkom i njezini partnerom, odvjetnikom Bruceom (Tony Goldwyn). Jedne večeri, Ezra čuje Brucea kako u šali s Jennom priča kako će naručiti ubojstvo Maxa. Ezra se odšulja iz kuće i krene ocu. No, dogodi se nesretna automobilska nesreća u kojoj je lakše ozlijeđen. U bolnici Ezra ne želi komunicirati s Bruceom. Slijedi niz nesretnih situacija te Max biva uhapšen. Dobiva i sudsku kaznu zabrane prilaska Ezri u trajanju od tri mjeseca.
Balansirani scenarij
U međuvremenu, Maxova menadžerica Jayne (Whoopi Goldberg) sređuje svojevrsnu audiciju za Maxa kako bi nastupio u popularnom showu Jimmyju Kimmelu Live!. Max, zbog zabrane prilaska svom sinu, naprosto ‘pukne’ te odlučuje odvesti Ezru. Uzima automobil svog oca te s Ezrom kreće na putovanje. To putovanje uskoro postaje i svojevrsno ‘putovanje iskupljenja’ za sve članove Ezrine obitelji.
Scenarij filma Ezra potpisuje Tony Spiridakis, inače glumac, redatelj i scenarist. Među njegove najzanimljivije radove ubraja se film Queens Logic (1991.; kao scenarist), Noise (2004.; kao redatelj) a kao zanimljivost svakako treba uvrstiti njegov glumački nastup u trećem nastavku serijal Smrtonosna želja (Death Wish 3, 1985.), u kojem je glavnu ulogu tumačio legendarni Charles Bronson.
Scenarij je kod ovog filma u prvom planu i odmaha treba reći da je Spiridakis vrlo dobro odradio svoj zadatak. Njegov scenarij vrlo je fokusiran na temu kojom se bavi te popratnim pričama koje ju prate. Kao glavni lik tu je stand-up komičar pa je samim time i humor dio filma. Za taj humor je karakteristično da je “zdravi” i duhoviti, što film čini na trenutke vrlo smiješnim.
Vidljivo je da Spiridakis razumije da je komedija (vrlo) često duboko ukorijenjena u tragediji. Njegov scenarij ne prelazi u niti jednom trenutku u neko pretjerivanje ili pak u neke patetične trenutke. Najveća njegova vrijednost je upravo u toj njegovoj izvanrednoj balansiranosti.
U svemu tome, najveću pažnju plijeni razvoj odnosa Maxa (kao oca) i Ezre (kao njegovog autističnog sina). Taj odnos ispunjen je snažnom dozom emocije, pomiču se neke fizičke granice (jedna od karakteristika Ezrinog ponašanja je da ne dopušta zagrljaje). Likovi Maxa i Ezre su i najbolje obrađeni likovi filma. To je, na neki način, i očekivano s obzirom na radnju filmu. Spiridakis je “ušao” u Maxa prilično duboko, skoro pa do kostiju.
Bobby Cannavale za pamćenje
Na sve gore napisano mora se nadovezati ime “Bobby Cannavale”. Ovaj glumac, koji je u karijeri naredao doista niz zanimljivih filmova a kojeg ćemo uskoro gledati u filmu MaXXXine (2024.), pružio je vrlo emotivnu glumačku izvedbu. Ovo je definitivno jedan od njegovih najboljih nastupa u karijeri. Dosta ga je užitak gledati kako uvjerljivo prelazi iz komedije u dramu i obrnuto. Emocije u pravim trenucima iz njega naprosto vrište, bilo da se radi o ljubavi prema sinu ili pak o agresiji koja je rezultat situacije u kojoj se nalazi ili pak o potisnutoj, koja je vezana za događaje iz njegovog djetinjstava te za njegov odnos s ocem.
Mala zamjerka Spiridakisu može se uputiti na ostale likove. Naime, oni su svi doslovno “sporedni” glumci, likovi koji su tu kako bi bili (većinom) “dio određeni likovi, na određenom mjestu”. Da je na to Spiridakis obratio više pažnje vjerojatno bi gledali film s maestralnim izvedbama dva oskarovaca Roberta De Nira i Whoopi Goldberg ali i Rose Byrne i Tonyja Goldwyna. Ovako su svi ostali na “visokoj” razini.
Redatelj Tony Goldwyn u filmskom svijetu poznat je i kao glumac i kao producent i kao scenarist i kao redatelj. Tako smo ga kao glumca vidjeli nedavno vidjeli u Oppenheimeru (2023.). Kao redatelj iza sebe ima 23 naslova a ističe se film Osuda (Conviction, 2010.) a režirao je i nekoliko epizoda hvaljene TV serije Skandal (Scandal, 2012.-2018.).
Kao što smo naveli, kao glumac u svom filmu je za svaku pohvalu. Kao redatelj je, također, vrlo dobar. Svoj film vodi sigurnom rukom iako je njegov ritam prilično brzo. No, gledatelj je daleko do toga da se u tome izgubi. Njegov rad s glumcima je bio je vrlo kvalitetan što su oni svojim izvedbama i pokazali. Dobro je iščitao Spiridakisov scenarij te ga vrlo vješto slijedi. Ponešto klišeja može se i jednom i drugom oprostiti.
Autizam
Film objašnjava i pojam “autizam”. On dolazi od grče riječi “autism” što znači “u svom svijetu”. Glavna odlika ovog filma je što je autorska ekipa filma toj temi pristupila vrlo iskreno i ljudski. Rezultat je velika doza uvjerljivosti što mu daje dodatni plus. No, ipak na jednu činjenicu treba obratiti pažnju.
Oblik autizma je različit. Zato se kaže da djeca imaju PSA (poremećaj iz spektra autizma). Koliko je ovo realan prikaz autističnog ponašanja, to bi trebalo ostaviti stručnjacima koji se time bave. Svemu treba dodati i činjenicu da je scenarist Spiridakis otac autističnog sina pa snaga njegovog scenarija i uvjerljivost leži upravo u tom njegovom iskustvu stvarnog života. Što se tiče malog Williama Fitzgeralda, koji je na sebe preuzeo ulogu dječaka Ezre, s filmskog gledišta svoj lik odigrao je i više nego odlično.
Film Ezra malo je filmsko osvježenje u našim kinima koje je vrijedno gledanja. Ovo je vrlo emotivan i osjećajan film koji, unatoč svojoj ozbiljnoj životnoj temi, pruža mnoštvo duhovitih trenutaka. Rađen je “iz srca” pa će kao takav, i u to nema nikakve sumnje, mnoge i “pogoditi” u srce.
