Nagrađivani roman Ispovijedi, japanske spisateljice Kanae Minato, snažna je pripovijest o ubojstvu, ludilu i osveti. Za njegovu filmsku adaptaciju pobrinuo se redatelj Tetsuya Nakashime.Film je osvojio brojne nagrade te je bio japanski kandidat za nagradu Oscar.
Knjige japanski pisaca nisu baš česte na našem tržištu. No, kada se pojave riječ je o doista vrhunskim djelima. Najsvježiji primjer za to je roman Ispovijedi (Kokuhaku; engleski naslov: Confessions) spisateljice Kanae Minato. Ovaj njezin debitantski roman prvi puta je objavljen u Japanu 2008. godine. Već naredne godine osvojio je uglednu nagradu Hon’ya Taisho, koju dodjeljuje japanska udruga knjižara.
Na američkom tržištu objavljen je 2014. godine te odmah osvojio publiku. Nagrade nisu izostale, pa je tako 2015. godine prestižna američka nagrada Alex za 2015. (nagrada koja se dodjeljuje piscima popularne proze za odrasle a koja su posebno privlačne mladima od 12 do 18 godina). Što se tiče Hrvatske, ovaj roman nedavno je objavljen u izdanju nakladnika Znanje, u prijevodu Drage Štajduhara (s engleskog na hrvatski).
Priča od šest poglavlja
Glavna junakinja romana je YūkoMoriguchi. Nakon tragičnog otkrića i raskida zaruka, ona živi jedino za svoju četverogodišnju kćer Manami. Ali nakon nesreće u srednjoj školi u kojoj poučava, Yūko daje otkaz i zauvijek napušta učiteljski posao. Ipak, prije toga mora održati još jedno predavanje. Na njemu razredu pripovijeda priču koja nadilazi sve što su njezini učenici mislili da znaju o svoja dva prijatelja i pokreće mahniti zaplet u potrazi za osvetom.
Ispričane glasovima glavnih likova, s obratima koje nikad ne biste mogli predvidjeti, Ispovijedi istražuju granice kazne, očaja i tragične ljubavi, kulminirajući u bolnom sučeljavanju učiteljice i učenika koje će ugroziti sve ostale u školi. Školsku učionicu nikad više nećete promatrati na isti način.
Spisateljica Minato svoju priču podijelila je u šest poglavlja s različitim pripovijedačima koji svi govore u prvom licu i na različit način se izražavaju. Tu je govor, pismo, dnevnik, web-manifest, a sve to nudi neposredan, ispovjedni ton koji onemogućuje skretanje pogleda.
Na prvi pogled čini se da je ovaj roman klasični osvetnički triler. No, on je puno više od toga. Stil pisanja Minato savršeno oblikuje slojevite likove. Time svakog čitatelja posredno podsjeća da svatko od njih (i nas) ima različite dileme s kojima se mora nositi u životu. Svojim poglavljima doslovno izazivaju čitatelje da suosjećaju i više razmišljaju o posljedicama svojih postupaka.
Uspješna filmska adaptacija
Ispovijedi stavljaju živopisnu sliku ne samo postupaka i motivacije likova, već i posljedica počinjenog zločina. Time se bavi i širim društvenim pitanjima kao što su zlostavljanje, društvena očekivanja te utjecaj traume na pojedince.
Ovaj roman privukao je redatelja Tetsuya Nakashima i producenta Genki Kawamura, koji su ga ekranizirali 2010. godine. Uspjeh koji je njihov film ostvario bio je i više nego odličan. Višestruko je nagrađivan pa je tako osvojio i 4 od 11 nagrada Japanske filmske akademije (Japanski Oscar), među kojima su i one ‘glavne’ – za najbolji film, scenarij, režiju i montažu. No, zasigurno najveća nagrada je bila to što je film bio japanski kandidat za nagradu.
O tome što ga je privuklo romanu Ispovijedi, producent Kawamura je za web portal Cinema Without Borders rekao:”Obično se čovjek smije i plače na mainstream japanske filmove s njihovim neizbježnim sretnim završecima. Oduvijek sam to smatrao neuvjerljivim jer zabava ne treba slaviti samo dobrotu u životu. Zatim sam naišao na ovu duboko mračnu, tešku priču koja preispituje nemilosrdnost ljudskih bića, a da na kraju ne pruža ikakvo iskupljenje. Kada se priča približi kraju, čitateljima preostaje razmišljati o načinima na koje se moraju suočiti s neizvjesnostima i zlobom koja ih okružuje. Kad sam bio izbezumljen nedostatkom jasnog zaključka priče, shvatio sam da bih trebao snimiti film kako bih razumio i reagirao na priču na svoj način.” Dodatno je i naglasio: “Štoviše, bio sam potaknut podijeliti svoju prvu reakciju na knjigu s publikom kroz medij filma. Tada sam sa sigurnošću znao da će film, koji publici dopušta da sama pronađe odgovore, doista postati sjajan film.”
Fantastična studija o okrutnosti
Vezano za filmski adaptaciju, zanimljivo je kako su se on i Nakashima našli na ovom projektu. O tome je rekao: “Otprilike u isto vrijeme kada sam dobio prava na opciju originalne priče, redatelj Tetsuya Nakashima je na sličan način pročitao priču i također tražio prava na knjigu. Znao sam da će od ove priče napraviti prekrasan film sa svojim smislom za maštu pa smo se upoznali i odmah počeli s pisanjem scenarija.“
Roman je bez ikakve sumnje fantastična studija o okrutnost. Redatelja Nakashimu, po vlastitim riječima, on ga je privukao jer je on u “osnovi monolog a likovi su puni mržnje.” Ta tema prisutna je i u njegovom filmu Memories of Matsuko (originalni naslov: Kiraware Matsuko no isshô) iz 2006. godine. O “privlačnosti” te teme je rekao:” Uvijek sam više fasciniran manama ljudi nego dobrima.Fascinantna je ne samo okrutnost, nego i slabost i površnost, neozbiljnost itd..“
O radu na adaptaciji romana, za web portal Electric sheep, je rekao:”Smatralo se da je vrlo teško ovaj roman pretvoriti u film. Ali vjerovao sam da je vrijedno pokušati još više zbog ove očekivane poteškoće.” Svemu je i dodao:”Moja svrha snimanja ovog filma bila je istražiti unutarnju stranu Yuko Moriguchi, umjesto da dalje istražujem činjenicu njezine osvete.“
Film nudi briljantno i jezivo seciranje dinamike tinejdžerske skupine i pritiska vršnjaka. Može se reći da je vizija mladih prikazana u Ispovijedima prilično uznemirujuća. Na pitanje da li smatra da on odražava tjeskobu Japana zbog svoje mladeži ili općenito tjeskobe modernih društava, Nakashima je odgovorio: “Razgovarao sam s mnogo mladih ljudi kako bih snimio ovaj film. Imam dojam da su izloženi strahu i osjećaju strah. I ne razumiju uzrok straha.“
Fenomen komentara
Soundtrack filma je posebnost filma jer uključuje grupe Radiohead, The xx i japanski band Boris. Redatelj Nakshima je dao vrlo jednostavan odgovor na pitanje kako je nastao soundtrack filma:”Igrom slučaja sve sam ih slušao dok sam pisao scenarij i mislio sam da su sjajni.“
Iako je film postao veliki hit, početne reakcije publike na film nisu baš ukazivale da će to tako na kraju biti. Producent Kawamura je rekao da su gledatelji u početku bili općenito zbunjeni i nisu znali kako reagirati. O tome je dodatno rekao:”Odmah nakon završetka filma, u kinu bi zavladala mrtva tišina u kojoj nitko ne bi progovorio ni riječ. To je bilo vrlo uobičajeno. Međutim, nakon što bi izašli iz kina i smjestili se na neko drugo mjesto poput restorana, komentari na film pljuštali bi u nedogled .”
Kawamura se osvrnuo i na to što su uspjehu filma pomogli komentari putem društvenih mrežu: “Ovaj fenomen [komentiranja filma] postupno je rastao u Japanu putem interneta i Twittera [danas X], te je od filma napravio veliki dugoročni hit. Film lišen konačne poruke, onaj koji može izgledati kao da napušta publiku, zapravo je film koji tjera na razmišljanje, raspravu i otkrivanje vlastite poruke.“
Mnogi radovi spisateljice Kanae Minato su do danas adaptirani za film ili TV. Tijekom gostovanja na Hong Kong Book Fair 2019 izjavila je da kada krene pisati roman nema za cilj da on bude ekraniziran. Tu se osvrnula i na rad na romanu Ispovijedi:”Kada sam okrenula pisati roman odlučila sam da ću ga napisati na takav način koji će zadati prilično problema svakom redatelju koji ga odluči snimati. No, tu smo imali odličnog redatelja koji ga je prebacio na film tako da on izgleda poput borbe između autora i redatelja.” Svemu tome iskreno je dodala i sljedeće:”Dakako, moje pisanje vrsni filmski redatelj može pretočiti na film.“
Uzbudljivo čitanje od početka do kraja
A vrsni filmski redateljTetsuya Nakashima i producenta Genki Kawamura jedni su od onih koji su uočili sve vrijednosti ovog njezinog romana. Osim već spomenutog velikog uspjeha filma kod publike, njihov film je i višestruko nagrađivan. tako osvojio i 4 od 11 nagrada Japanske filmske akademije (Japanski Oscar), među kojima su i one ‘glavne’ – za najbolji film, scenarij, režiju i montažu. No, zasigurno najveća nagrada je bila to što je film bio japanski kandidat za nagradu.
Kvaliteta romana Ispovijedi je neupitna. Ovo je fascinantan i snažan kriminalistički roman i osvetnički, mračni triler. Jednostavno, on je uzbudljivo čitanje od početka do kraja… I, to bez predaha!
O Kanae Minato
Kanae Minato japanska je spisateljica rođena 1973. Još od djetinjstva čitala je krimiće poput onih Rampa Endogawe i Agathe Christie. Radnja njezinih romana misterije smještena je u okružje japanskog doma ili škole. Uživa ugled kraljice iyamisua, žanra koji predstavlja kombinaciju krimića, trilera i psihološkog romana.
Godine 2008. debitirala je romanom Ispovijedi. Godine 2009. za roman je osvojila uglednu nagradu Hon’ya Taisho koju dodjeljuje japanska udruga knjižara. Na zapadu su također dobile brojna priznanja, među kojima se ističe prestižna američka nagrada Alex za 2015., koja se dodjeljuje piscima popularne proze po izboru mladih čitatelja. Roman Ispovijedi ekranizirao je godine 2010. istaknuti japanski redatelji Tetsuye Nakashime.
Do danas je napisala dvdeset romana te četiri zbirke kratkih priča. Mnogi njeni radovi ekranizirani su za film ili TV.
