Svestran, uvijek pozitivan i spreman na šalu – takav je Goran Navojec čovjek. Kakav je glumac najbolje govori njegova poduža filmografija, a mi otkrivamo kakav je u “ulozi” filmske publike…
Od ponedjeljka, 11. ožujka, gledamo ga na HRT-u u ulozi Ludviga u drugoj sezoni serije Snježane i Gorana Tribusona, Oblak u službi zakona. Trenutačno snima drugu sezonu serije Kotlina Danisa Tanovića, ali se i priprema za snimanje nove sezone Dnevnika velikog Perice Vinka Brešana. Hoćemo li ga kao kneza gledati u novim epizodama Mrkomira I., ovisi o rezultatima natječaja HRT-a, no sasvim je sigurno da uz glumačku nastavlja i onu “zabavnjačku” karijeru pa ga trenutačno gledamo kao kapetana ekipe u zabavnom showu Volim Hrvatsku, ali i kao člana žirija u showu Tvoje lice zvuči poznato.
Naravno, riječ je o Goranu Navojcu, mnogima omiljenom hrvatskom glumcu, bez obzira na to gdje ga gledali – kazalištu, televiziji ili filmu. Na filmu smo ga pak posljednji put gledali u ulozi policajca Mungosa u Smrti djevojčice sa žigicama (2023.), redatelja Gorana Kulenovića, a pamtimo ga i iz niza drugim filmovima, među kojima su i Nebesa (2021.) te Parada (2011.) Srđana Dragojevića, General (2019.) Antuna Vrdoljaka, ali i ono nešto stariji poput Kako je počeo rat na mom otoku (1996.), Ne dao Bog većeg zla (2002.) Snježane Tribuson ili pak Dva igrača s klupe (2005.) Dejana Šorka.
Uz sve trenutačne angažmane, Goran Navojec priprema i 21. izdanje BOK festa koji će u razdoblju od 26. travnja do 8. svibnja Bjelovar iznova pretvoriti u “grad kazališta”, a iako mu je gluma posao, i on se voli naći ispred malog ekrana. Predstavljamo Gorana Navojca u “ulozi” filmoljupca…
Kralj lavova otvorio novo poglavlje u životu
Prvi film u kinu… Mislim da je to bio Tarzan. Ne znam točno koji, no znam da me je tata vodio u kino Goricu u Bjelovaru. Bio je crno-bijeli, iako su tada filmovi već odavno bili u boji s obzirom na to govorimo o 1974. ili 1975.
Najviše sam puta pogledao… Hm, mislim da mrtvu trku vode Kum (Godfather, 1972.) i Gospodar prstenova (Lord of the Rings).
Uvijek se nasmijem kad gledam… Sam u kući (Home Alone, 1990.), a na televiziji volim sve od Rickyja Gervaisa – Statisti (Extras, 2005.-2007.), Život poslije smrti (After Life, 2019.-2022.)…
Zadnji put sam plakao gledajući… Kralja lavova (The Lion King, 1994.)! Tad sam tek osvijestio plakanje u kinu. Do tad su mi išli na živce svi koji su plakali na filmove, a onda sam počeo i ja…
Najdraža filmska pjesma… Zapravo glazba, iz Mosta na rijeci Kwai (The Bridge on the River Kwai, 1957.).
Nikada neću zaboraviti kad sam prvi put gledao… Ratove zvijezda (Star Wars). Bio sam oduševljen svime! Fascinirala su me već ona slova koje se gube u svemiru u daljini na samom početku. To je onda bio strašan trik.
Najdraži animirani film… Kralj lavova.
Filmski citat koji najčešće koristim… Iz Casablance(1942.), “Mislim da je ovo početak jednog divnog prijateljstva”.
Na strani slabijih
Najdraža scena… Najdraže su mi scene u kojima dobro pobjedi zlo, siromašni bogate i potlačeni tlačitelje. Ima ih jako puno, ali taj tip scena mi je najbolji. Uvijek zagrizem tu udicu.
Filmove za gledanje biram… Prema raspoloženju. Sad nam je uz ove streaming platforme stvarno dostupno toliko filmova tako da, kad imam vremena za film, volim pogledati neki u skladu s trenutačnim raspoloženjem. Bez obzira na moje 30-godišnje iskustvo bavljenja filmom, još uvijek ga gledam potpuno neokrznut znanjem koje imam o njemu.
Najdraži žanr mi je… Nemam omiljeni žanr. Dobar film može biti i ljubavni, kriminalistički, SF, sportski film… Kao i u glazbi: sve što je dobro napravljeno je moj žanr!
Glumica u koju sam bio zaljubljen… Elisabeth Shue iz Karate Kida (1984.). Gledao sam taj film četiri-pet puta zaredom, i tad sam zapravo osvijestio da je ona moja ljubav s velikog platna.
Filmovi poput knjiga
Naslov filma o mom životu bio bi… Veselo pa makar i na silu.
Najdraži animirani lik kojem sam posudio glas… Gospodin Raža (Mr. Ray) iz Potrage za Nemom (Finding Nemo, 2003.).
Film koji me je poučio… Svaki film me poučio nečemu. Isto kao i u knjigama, u svakom filmu se da naći nešto što te se dojmi, što ti ostane u sjećanju. Ne bih mogao izdvojiti jedan. Film je, kao i književna literatura, bio i još uvijek jest veliki izvor nekog iskustva i znanja.
Trebao bi me glumiti… Pa možda najbolje da me glumi moj brat (Bojan Navojec, op. a.)! Ako on ne bi mogao, onda bih volio da me glumi Filip Šovagović ili Vedran Mlikota. Evo, netko od ta tri glumca!
Najljepše kino u kojem sam bio… Meni je najljepše kino u Puli, u Areni, tijekom Pula film festivala. To mi je najljepši filmski doživljaj: može se piti, pušiti, jesti kokice… nitko nikome ne smeta. Mislim da to nije nebitno za filmski doživljaj.
