Film Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj redatelja Alexa Garlanda donosi mračnu fikciju novog građanskog rata u SAD. U glavnoj ulozi u ovom snažnom, uznemirujućem i upozoravajućem filmu je maestralna Kirsten Dunst.
Engleski redatelj, scenarist, producent (i pisac) Alex Garland stekao je svoje redateljsko ime naslovima Ex Machina (2014.), Annihilation (2018.), i Muškarci (Men, 2022.). No, kao scenarist odradio je nekoliko filmova koji su stekli kultni status – 28 dana kasnije (28 Days Later, 2002., Sunce/Sunshine, 2007., Dredd, 2012.).
Slika govori više od riječi
Priča filma smještena je u blisku budućnost i bavi se novim građanskim ratom koji je zahvatio Sjedinjene Američke Države. Države Teksas i Kalifornija su se odcijepile od SAD i formirale Western Forces (Zapadne snage) te je zavladao građanski rat. Doznajemo i za grijehe Predsjednika SAD-a – raspustio je FBI te naredio zračne napade protiv američkih građana i tako zaradio titulu fašista.
Predsjednik putem medija uvjerava građanstvo da je sve pod kontrolom i da će poraziti separatiste. No, istina je sasvim drugačija jer separatističke snage napreduju vrlo brzo prema Washingtonu s ciljem da na Dan nezavisnosti (4. srpnja) osvoje Bijelu kuću.
U New Yorku se iskusna fotoreporterka Lee (Kirsten Dunst) i njezin kolega Joel (Wagner Moura) spremaju na put u Washington. Njihov cilj je da dobiju intervju s Predsjednikom. Spletom okolnosti, dio njihove ekipe postaje novinarski veteran Sammy (Stephen McKinley Henderson) te mlada i neiskusna Jessie (Cailee Spaeny).
Iako im novinarske akreditacije pružaju slobodu kretanja, put je sve samo ne ležeran – autoceste su prepune olupina, lokalni šerifi presuđuju civilima i trpaju ih u masovne grobnice, stadioni su puni izbjeglica, eksplozije i svjetleći meci paraju noćno nebo…
Karakteristika ovog Garlandovog filma je fenomenalan vizualni prikaz koji govori više od svake riječi. Ratna stradanja/razaranja su nevjerojatno realno prikazana. I to se ne odnosi samo na fizički prikaz okoliša već i na emocionalno proživljavanje situacije glavnih likova. Ti glavni protagonisti, iskusni novinari koji su se nagledali brutalnog ratnog nasilja, počinju psihički pucati po svim šavovima.
Vrhunska montaža
Također, svakako treba naglasiti da su Garlandovi likovi vrlo slojeviti, naprosto im se uvukao pod kožu. Bez problema osjećamo svaku njihovu emociju, misao i shvaćamo sve njihove namjere a Garland nas na taj način tjera da se i s njima u potpunosti poistovjetimo (što mu je i jedna od namjera).
Redateljski se Garland, u prikazu ratnog kaosa, služi i ‘zamrzavanjem slike’. Tako se ratna buka (pucnjave, eksplozije) znaju načas prekidati klikom fotoaparata i zamrznute, ključne slike koju nam Garland prenosi. Samo slika, nema zvuka. Također, efektno se koristi i kadrovima s usporenim pokretima.
Kao i, primjerice, u filmu Zona interesa (The Zone of Interest, 2023.) i zvuk ovdje igra vrlo važnu ulogu u dočaravanju čitave atmosfere. Ponekad se scene naprosto ispunjavaju ‘bukom’ ili distorzičnom glazbom kako bi se postigao njezin potpuni doživljaj. Nadalje, sasvim suprotno od toga, Garland koristi se i pop glazbom u pojedinim scenama. No, taj dio je nejednako uspješan.
U filmu treba posebno izdvojiti i ratne scene, ulične borbe koje su impresivno snimljene i režirane. Mogu ići bok uz bok, primjerice, onima iz filma Pad crnog jastreba (Black Hawk Down, 2001.) koji se smatra za ponajbolji film s prikazom urbanog ratovanja.
Bez ikakvog ustručavanja za gore opisani vrhunski posao mora se pohvaliti montažer Jake Roberts, čiji je do sada najupečatljiviji film Sve ili ništa (Hell or High Water, 2016) za koji je bio nominiran za nagradu Oscar.
Dijalog jeze
O glumačkoj ekipi filma može se reći sve najbolje. Kirsten Dunst vjerojatno je pružila najbolju ulogu u svojoj karijeri. Wagner Moura ju slijedi kao i mlada Cailee Spaney. Stephen McKinley Henderson iznimno je dojmljiv kao novinarski veteran pun realne životne mudrosti.
Njima treba pridružiti i Jessea Plemonsa u ulozi zastrašujućeg, lokalnog vojnog šerifa koji je gospodar života i smrti na svom teritoriju. Jedan njegov dijalog zapravo i očitava sav ratni kaos koji nam vizualno Garland prikazuje – Joel: “Mislim da je ovdje riječ o nesporazumu.Pa, mi smo svi Amerikanci, zar ne?”, Plemonsov lik: “U redu. Koji si točno ti Amerikanac?”
Realnost koja plaši
Dakako, film ima svojih mana – npr. priča filma je pomalo banalna, fokusirana isključivo na glavne likove i lišena apsolutno ikakvog upliva politike. Za razliku od svega drugoga, tu nema neke dubine. No, brzi tempo filma (i sve već ranije pozitivno nabrojano) jednostavno ne dopuštaju da te mane prevagnu na štetu filma.
Ovaj Garlandov film najskuplji je njegov film ali i film producentske kuće A24. Budžet mu je iznosio 50 milijuna dolara a već u prva dva dana prikazivanja praktički je dostigao taj budžet.
Ovo je izniman i realan film koji naprosto plaši (većinom Amerikance) jer je trenutna politička situacija u SAD prilično uznemirujuća. Kaotični događaji kojima smo svjedočili – poput upada u Kongres 2021. godine ili nedavne prijetnje države Teksas da će se odcijepiti – kao da su predigra filmu Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj.
Ovaj film redatelja Alexa Garlanda definitivno je njegov do sada najbolji film koji će zasigurno, na kraju ove godine, konkurirati i za jedan od najboljih filmova godine.
