Redatelj i scenarist filma Bajkeri, Jeff Nichols, otkriva zašto je odlučio naučiti voziti motocikl te kako su Tom Hardy i Austin Butler pridonijeli filmu.
Jeff Nichols 45-godišnji je američki redatelj i scenarist koji (u obje uloge) stoji iza drame Oružje i ljudi (Shotgun Stories, 2007.), psihološkog trilera U zaklon (Take Shelter, 2011.), drame Mud (2012.), SF-a Ponoćni specijal (Midnight Special, 2016.), romantične biografske drame Loving (2016.) te prošle godine predstavljene drame Bajkeri (The Bikeriders, 2023.) koju u lipnju očekujemo u kinima diljem svijeta.
Preciznije, Bajkeri će u hrvatskim kinima “zatutnjati” 27. lipnja, a riječ je o adaptaciji kultne knjige iz 1967. u kojoj je fotograf Danny Lyon, iz prve ruke,ispričao priču o Motociklističkom klubu Chicago Outlaws.
Nichols pak u svom novom filmu donosi priču o usponu i padu fiktivnog bajkerskog kluba The Vandals, kojeg vodi karizmatični Johnny (Tom Hardy). S ključnim događajima upoznajemo se iz perspektive Kathy (Jodie Comer), žene koja počne izlaziti s Johnnyjevim divljim štićenikom Bennyjem (Austin Butler) te na taj način i ona postaje dijelom Vandalsa.
Uz spomenute, glumačku ekipu čine i Jeffu Nicholsu odan Michael Shannon, a tu su i Norman Reedus, Beau Knap, Damon Herriman i Boyd Holbrook.
O filmu, glumcima i vlastitoj strasti prema motociklima govori redatelj i scenarist Bajkera, Jeff Nichols…
Kada ste se susreli s knjigom Dannyja Lyona i jeste li odmah pomislili na filmsku adaptaciju?
Jeff Nichols: Knjigu sam prvi put u rukama imao 2003. i da, odmah sam pomislio da ima sve potrebne “sastojke” za odličan film! Fotografije i razgovori u knjizi u meni su stvorili dojam kao da sam ušao u prostoriju u kojoj nema božićnog drvca, ali su svi ukrasi poslagani na podu ispred mene. Dakle, trebalo je “samo” napraviti drvce za te prekrasne ukrase. A za shvatiti kako to napraviti, trebalo je neko vrijeme…
Siva zona
Koliko u Vašem scenariju ima fikcije?
Jeff Nichols: Rekao bih da je to “siva zona”. Film se u velikoj mjeri temelji na knjizi, odnosno fotografijama i razgovorima objavljenima u njoj. Cjelokupna priča o tranziciji iz lokalnog kluba autsajdera do organizirane bande, u potpunosti je istinita. Knjiga, naime, govori o Chicago Outlawsima koji su izrasli u drugu najveću motociklističku bandu na svijetu. Ja, pak, nisam želio ispričati njihovu priču, nego napraviti alegoriju za osjećaj koji sam imao kad sam tu knjigu uzeo u ruke. Dakle, materijal iz knjige trebalo je “začiniti” fikcijom kako bismo odmakli od Chicago Outlawsa. Zato sam donekle fikcionalizirao likove osmišljene prema stvarnim ljudima. U cijelom filmu koristio sam zapravo riječi tih autentičnih osoba, no kontekst u koji su likovi stavljeni i njihovi međusobni odnosi su izmišljeni. Ono što je u potpunosti izmišljeno je ljubavni trokut između Johnnyja, Kathy i Bennyja.
Kako ste došli na ideju da koristite Kathyne intervjue kao okvir za priču?
Jeff Nichols: Njezini intervjui bili su najdojmljiviji. Primjerice, opisi njezinog prvog ulaska u bar ili Bennyja kako sjedi ispred njezine kuće cijelu noć su iz knjige i pružaju sjajan uvod u svijet Vandalsa. Kathy predstavlja tenziju cijele priče – napetost u muškosti i subkulturi. Zato je imalo smisla da nam upravo ona objasni genezu Vandalsa.
Je li Kathy uživala u pobuni koju su ti momci predstavljali?
Jeff Nichols: Možda donekle. Ona u knjizi govori o “infekciji” koja je dolazila od druženja s tim momcima i njihovog načina života, ali mislim da Kathy nikad nije bila dio visokog društva. Ona je izrazito pametna i introspektivna, što je pokazatelj njezine inteligencije. Fascinira me to što, unatoč svojoj introspektivnosti, bira ostati u tom nasilnom i agresivnom svijetu.
Komplimenti za film
Jeste li se susreli s Dannyjem Lyonom, autorom knjige “The Bikeriders”?
Jeff Nichols: Da, prvi put sam ga kontaktirao 2014. godine. Poslao sam mu e-mail, a zatim sam odletio u Novi Meksiko kako bismo se i osobno upoznali i razgovarali o ideji koju sam imao za film. Odmah mu je bilo jasno da ne želim snimiti film o njemu kao fotografu. Bio je otvoren za moju interpretaciju knjige i zadovoljan je filmom. Rekao mi je: “Dao si mi nešto što nikad nisam imao – uspješnu knjigu.” Iako se ne slažem s njim, mislim da je to lijep kompliment.
Koliko ste upoznati s bajkerima i svime što se uz njih veže – od odijevanja do društvenih vrijednosti?
Jeff Nichols: Moram priznati da nisam baš. Motocikl sam naučio voziti tek prije pisanja scenarija za ovaj film jer mislim da ne bi bilo pošteno da pišem o nečemu što nisam iskusio. I sviđa mi se, mislim da sam “zaražen”. Imam odličan motocikl, Royal Enfield INT 650. No, imam i obitelj – suprugu i dijete i zadnje što mi u životu treba jest pad s motocikla.
Upravo je to ono o čemu je u filmu riječ – previranju između obiteljskog i buntovnog života?
Jeff Nichols: Tako je. I zato ja ne bih bio član ovog kluba.
Odlična glumačka postava
Je li bilo teško pridobiti Toma Hardyja za ulogu Johnnyja?
Jeff Nichols: Pa zapravo i nije. Njegovog menadžera Jacka Whighama poznajem već desetljećima. S njegovim bratom Sheom Whighamom, inače odličnim glumcem, surađivao sam u filmu U zaklon (Take Shelter, 2011.), a Jack je menadžer i glumcu Michaelu Shannonu koji je glumio u svih šest mojih filmova. Uglavnom pokazalo se da se nisam pogriješio što sam mu dao scenarij. Čim ga je pročitao, nazvao me je i rekao: “Tom mora ovo snimiti!”. Otputovao sam u London i tamo smo prošli još niz detalja. Uglavnom, Tom je prihvatio ulogu na obostrano zadovoljstvo. Scena uz logorsku vatru u kojoj Johnny prvi put Bennyja poziva u klub nije napisana onako kako je na kraju snimljena, nego je to Hardyjev doprinos filmu i zato je tako dojmljiva!
A Austina Butlera? Jeste li gledali Elvisa?
Jeff Nichols: Trailer za Elvisa objavljen je dva dana prije nego što sam ga upoznao. Iz trailera sam mogao zaključiti da je zanimljiv glumac, no nisam mogao pretpostaviti da će tako vjerno prenijeti duh vremena u koji nas Elvis vraća. Osim neupitnog glumačkog talenta, Austin ima i “ono nešto” što se osjeća čim uđe u prostoriju u kojoj se nalazite. Znao sam da ako bude glumio Bennyja, nitko se neće pitati zašto je Kathy sjela s njim na motocikl ni zašto mu Johnny želi prepustiti klub. Ima neki magnetizam i jako ga dobro nosi.
Što je s Jodie Comer?
Jeff Nichols: Ne znam kojim bih riječima opisao svoje oduševljenje njome. Nevjerojatno. Jednog je dana ostavila svoje bilješke na setu i vidio sam da je fonetski razradila svaku riječ u scenariju. A osim govora, vrlo je upečatljivo i njezino držanje u filmu – način na koji puši, hoda… Doslovno ne mogu naći riječi kojima bih mogao opisati što mislim o njoj kao glumici, ali i osobi. Imao sam veliki sreću raditi s nekim od trenutačno ponajboljih glumica na svijetu i ona se svakako ubraja među njih!
Koliko Bajkeri imaju dodirnih točaka s Vašim prijašnjim filmovima?
Jeff Nichols: Rekao bih da snimam osobne filmove, i u tom smislu, i ovaj je vrlo sličan prethodnim filmovima koje sam snimio. Bajkeri su film koji je snimio čovjek u srednjim 40-im godina života, koji se podjednako osvrće na ono što je u životu prošao kao i na ono što ga u životu očekuje. Dakle, film je napisala osoba koja prvi put može razumjeti pridjev “nostalgičan”. Dakle, film je, baš kao i svi moji prethodni, “osoban”.
