“Nakon čitanja scenarija i gledanja videoigre pokušao sam zamisliti kako bi robotske životinje mogle izgledati u ‘akciji’, ali ono što je napravio Creature Shop Jima Hensona jednostavno je fenomenalno! Kad sam ih prvi put vidio, oduševio sam se. Imaju onu posebnu teksturu i kvalitetu koju samo Hensonova tvrtka može napraviti”, smatra Hutcherson.
U kina je stigla filmska adaptacija popularne horor igre Five Nights at Freddy’s pa sad i oni koji nisu fanovi videoigara mogu zaviriti u Freddy Fazbear’s Pizzeriju u kojoj stanuju Freddy, Bonnie, Chic i Foxy. Izgledom umiljate, a zapravo ubojite robotske životinje zadat će problema novom zaštitaru Mikeu Schmidtu kojega glumi Josh Hutcherson, 31-godišnji glumac poznat po ulozi Peete Mellarka u franšizi Igre gladi (The Hunger Games, 2012.).
Evo što o filmu kaže glavni glumac…
Kako biste opisali film Five Nights at Freddy’s?
Josh Hutcherson: Nije lako opisati film jer se puno toga ¸u njemu događa. Rekao bih da govori o tipu koji bježi od svojih trauma iz prošlosti i traži odgovore za njih. On dobiva posao noćnog zaštitara u napuštenoj pizzeriji iz ’80-ih godina 20. stoljeća, a kada u nju uđe, nastaje ludilo.
Koliko Vam je bila poznata franšiza Five Nights at Freddy’s prije negoli ste se uključili u ovaj filmski projekt?
Josh Hutcherson: Zapravo nisam imao nikakvih iskustava s videoigrom, no čim sam saznao da ću biti dio filmske adaptacije videoigre, potražio sam informacije na internetu i malo je reći da me je oduševio fandom.
Kakav je Mike Schmidt?
Josh Hutcherson: Vidim ga kao tipa koji nosi težinu svijeta na svojim ramenima. Pokušava podržati svoju mlađu sestru te joj u tom smislu pokušava nadomjestiti očinsku figuru koja joj nedostaje, dok se u isto vrijeme nosi sa svojim osobnim problemima i traži način da promijeni svoju prošlost.
Dakle, kakvo je Mikeovo stanje uma kad ga prvi put vidimo u filmu?
Josh Hutcherson: Na samom početku Mike samo pokušava pokrenuti stvari u svom životu, ali to mu baš ne polazi za rukom. Naime, nema posao, a mora se brinuti za mlađu sestru. Osim toga, u snovima traži odgovore na svoje traume iz prošlosti, tako da njegovo stanje nije baš najbolje. A onda, kada dobije ovaj novi posao, nekako se počinje nadati da stvari mogle krenuti nabolje, no to se ipak ne događa…
Kako ste se pripremili za ovako složenu ulogu?
Josh Hutcherson: S obzirom na popularnost i brojnost publike koju videoigra ima, želio sam da priča bude vjerodostojna. U tom smislu, nastojao sam shvatiti tko je Mike i što on želi u životu. Budući da igra ima sjajne elemente, spajanje ta dva svijeta zajedno tonski je izazov, ali mislim da su redateljica Emma Tammi i tvorac igre Scott Cawthon pronašli način kako to učiniti.
A kako biste opisali odnos Mikea sa svojom mlađom sestrom Abby?
Josh Hutcherson: Mislim da bi bilo tko Mikeovih godina, tko je izgubio roditelje i sada se mora suočiti s odgovornošću brige o mlađem bratu ili sestri, bio loše pripremljen. Osim toga, on nema, i ne može imati, ono što osigurava stabilnost ili strpljenje i emocionalnu inteligenciju potrebnu za pravilan odgoj djeteta. Dakle, on nije na pravom mjestu, ali nema sumnje da ih sve što zajedno prolaze zbližava.
Kad smo već kod Abby, kako je bilo surađivati 8-godišnjom Piper Rubio?
Josh Hutcherson: Bilo je odlično raditi s Piper. U ovoj svojoj odrasloj fazi, nisam baš puno radio s djecom, ali uspjeli smo uspostaviti dobar odnos, iako je na trenutke bilo teško zato što smo se zabavljali. Piper Rubio je jako talentirana i pravo e zadovoljstvo biti s njom na setu. Unatoč svojim godinama, Piper je puno razmišljala o svojoj ulozi. Ponekad bi joj redateljica pristupila i pitala je li sve u redu, a ona bi joj odgovorila da bi možda mogli izmijeniti neke dijelove koje ona izgovara. Bilo je pravo zadovoljstvo raditi s njom.
Kakav je bio doživljaj vidjeti robotske životinje kako oživljavaju na filmu?
Josh Hutcherson: Bilo je nevjerojatno! Nakon čitanja scenarija i gledanja videoigre pokušao sam zamisliti kako bi to moglo izgledati, ali ono što je napravio Creature Shop Jima Hensona jednostavno je fenomenalno! Kad sam ih prvi put vidio, oduševio sam se. Imaju onu posebnu teksturu i kvalitetu koju samo Hensonova tvrtka može napraviti. Zapanjujuće su realistični, a istovremeno opet gotovo crtani. Bilo je ludo vidjeti ih kako oživljavaju. Mogli su biti zastrašujući kada su proganjali Mikea ili pak slatki s njegovom mlađom sestrom, Abby. Stvarno je pomoglo to što nam je bila omogućena interakcija, a ne da smo morali samo gledati tenisku lopticu na postolju ili tako nešto. Dakle, iako snimanje s animatronikom može imati svoje vrline i mane, u ovom slučaju bilo je to nevjerojatno iskustvo jer sam imao nešto stvarno s čime sam mogao komunicirati.
Kakav je pečat filmu dala redateljica Emma Tammi?
Josh Hutcherson: Kad imate film kao što je Five Nights at Freddy’s, koji je toliko nadrealan i tonski kompliciran, onda svakako trebate redatelja poput Emme koja ne odustaje dok ne pronađe najbolje rješenje za svaku scenu. Osim toga, ona dobro zna gdje kamera treba biti da bi na njabolji način ispričala priču, a povrh toga, pronalaženje emocionalne istine u tako kaotičnom okruženju nikada nije laka stvar, a ona baš nju traži jer zna da je ključna za film.
Kako Vam je bilo snimati u New Orleansu?
Josh Hutcherson: Odlično! New Orleans je grad odlične hrane, noćnog života i glazbe. Postoji nešto cool u vezi s mjestom koje se čini tako živim, a ima i svoju opasniju stranu. To mi je pomoglo da dokučim Mikea kojega more različiti problemi.
Onda, što možemo očekivati od Five Nights at Freddy’s?
Josh Hutcherson: Nešto posve neočekivano! Bit će tu straha, ali i smijeha te dirljivih trenutaka. Film bio se trebao svidjeti i okorjelim ljubiteljima franšize s obzirom na to da je tvorac igre, Scott Cawthon bio uključen u svaku scenu koju smo snimili. Mislim da će kombinacija terorističkih elemenata s utemeljenim izvedbama i likovima publici ponuditi cjelovit film.
Smatrate da je film je najbolje pogledati u kinu. Zašto?
Josh Hutcherson: Osobno smatram da nema bolje opcije od gledanja horora u kinu. Druga opcija je gledati ga zagrljen s nekim u mraku vlastitog doma, no kod kuće uvijek postoji opcija zaustavljanja ili ubrzavanja strašnih scena u filmu. Samo kad smo u kinu uistinu postižemo da nas film “odnese” na neko sasvim drugo mjesto.
