Film Majčinski instinkt, s oskarovkama Anne Hathaway i Jessice Chastain, najavljivan je kao ‘uznemirujući psihološki triler’. No, redatelj Benoît Delhomme ostao je izgubljen između melodrame i trilera.
Film Majčinski instinkt (Mothers’ Instinct, 2024.) remake je francusko-belgijskog filma Duelles iz 2018. godine koji je režirao Olivier Masset-Depasse. Iako taj film nije postigao neki veliki (međunarodni) uspjeh, dobitnik je najprestižnije belgijske filmske nagrade Magritte (Magritte du cinéma) u pet kategorijama (među njima su one za režiju, film i glavnu glumicu). Spomenimo da se film temelji prema romanu Derrière la haine (Iza mržnje) autorice Barbare Abel.
Kako se nositi s gubitkom
Ovu novu američku verziju, filma režirao je Benoît Delhomme, cijenjeni snimatelj. U svojoj karijeru ima podosta filmova (npr. Artemisia, 1997., Uvjeti predaje/The Proposition, 2005., Bez zakona/Lawless, 2012.)
U središtu priče su dvije najbolje prijateljice i susjede, Céline (Anne Hathaway) i Alice (Jessica Chastain). Njihovi savršeni ‘američki’ životi u predgrađu, šezdesetih godina, uništeni su tragičnom nesrećom u kojoj je stradalo jedno od njihove djece. Njihove obiteljske veze postupno se urušavaju, zavlada krivnja i paranoja, a uskoro se dolazi i do ‘mračne strane’ majčinske ljubavi.
Bez gledanja filma, na prvu, čini se da je Majčinski instinkt potencijalno dobar psihološki triler. No, nakon gledanja filma tu ćete tezu brzo odbaciti. Jasno je da se njime redatelj Delhomme pokušao istražiti kako se i na koje načine ljudi nose s gubitkom bliske osobe.
Uspio je element ‘tuga majke’ iskoristiti na pravi način za prikaz zaoštravanja (zapravo) beznačajnih sukoba koji se javljaju. Mora se priznati da atmosfera nepovjerenja (rekli bi i neprijateljstva, malog psihološkog rata između dviju protagonistica) primjereno raste kroz film.
Bez glumačkog efekta
Jasno je vidljiva redateljeva težnja da film usmjeri na tračnice psihološkog trilera u stilu Alfreda Hitchcocka ali u tome nije uspio. Ostao je u velikom raskoraku, nikako ne uspijevajući postaviti pravu ravnotežu događanja oko dviju glavnih protagonistkinja i psihološkog trilera.
Očekivalo bi se da mu u toj namjeri pomognu i dvije odlične glumice u glavnim ulogama, oskarovke, Anne Hathaway i Jessica Chastain. No, one nisu baš na visini svog zadatka. Još bi se za Jessice Chastain moglo i reći da je na trenutke i dojmljiva. Za razliku od nje, Anne Hathaway je pomalo ispod svoje razine i često (očito) preglumljuje pa samim tim i ‘ono dobro’ vrlo brzo pada u vodu.
Fotografija za pohvalu
Scenaristički film također nije baš najsretnije napisan. Sav grijeh za to snosi scenaristica Sarah Conradt, koja iza sebe ima horor seriju 50 States of Fright, 2020.). Kao i originalni film i ovaj njezin pati od jedne mane, izrazito vidljive kako se bliži kraj filma, koja se zove neuvjerljivost. Razloga za to mogu biti dva – ili se striktno kopirao originalni film ili je knjiga spisateljice Barbare Abel doista prekomplicirana da bi se nešto suvislo po tome moglo napraviti.
U nekim trenucima gledatelj je doista i zbunjen, npr. broj mrtvaca koji raste i načini na koji su izgubili život (npr. alergija na kikiriki i sl. da previše ne spojlamo). Na sve to može samo (zbunjeno) slegnuti ramenima jer naprosto ne zna da li je to smiješno, dramatično ili pak zastrašujuće (čini se da se scenaristica Sarah malo previše zaigrala).
Ako ništa drugo Benoît Delhomme ovim filmom još jednom je pokazao da je vrstan snimatelj. Fotografija filma je izvanredna i za to zaslužuje sve hvalospjeve.
Dojam je da se moglo puno više te da je film Majčinski instinkt mogao biti puno, puno bolji. Ovako je ostao tek na razini prosječnog filma.
