Legenda neovisnih niskobudžetnih filmova, Roger Corman, preminula je mjesec dana nakon svog 98. rođendana, a pamtit ćemo ju po horor klasicima kao što je Mala trgovina užasa i utjecaju koji je imao na brojne, danas slavne, redatelje.
U 99. godini života preminuo je Roger Corman, poznat kao “Kralj B-filmova” i jedan od najproduktivnijih producenata i redatelja u Hollywoodu. Corman je tijekom svoje karijere redefinirao pojam niskobudžetnog filma, pružajući pritom prilike mnogim, tada neafirmiranim, talentima koji su kasnije postali velikani filmske industrije.
Cormanova karijera obilježena je brzom produkcijom i izuzetnom efikasnošću o čemu svjedoči podatak da je filmove često snimao za manje od tjedan dana. Njegov rad obuhvaća širok spektar žanrova – od horora i znanstvene fantastike do gangsterskih filmova i socijalnih drama. Među njegovim najznačajnijim redateljskim projektima ističe se Mala trgovina užasa (The Little Shop of Horrors, 1960.), film svrstan u kategoriju “kultnih” i to zahvaljujući jedinstvenoj mješavini crnog humora i horora. Film se prikazivao na televizijama, a njegova popularnost nije jenjavala tijekom ’60-ih i ’70-ih godina pa ne čudi da je 1982. adaptiran u uspješan brodvejski mjuzikl.
Legendarni cvjećar
U filmu je riječ o smušenom mladiću Seymouru koji radi u cvjećarnici i kojemu pođe za rukom stvoriti biljku mesožderku koja se hrani ljudskim mesom. Nitko za to ne zna te biljka i Seymour postaju prijatelji, a on, po njezinom nagovoru, počinje ubijati ljude…
Glavne uloge u filmu tumače Jonathan Haze, Jackie Joseph i Mel Welles, a malu (ali zapaženu) ulogu ima i, tada 23-godišnji, Jack Nicholson.
Remake filma 1986. režirao je Frank Oz, u njemu, između ostalih, glume Rick Moranis, Ellen Greene, Vincent Gardenia i Steve Martin, a u ulozi koju je u originalnom filmu glumio Nicholsom, pojavljuje se Bill Murray.
Drugi važan film iz Cormanove režiserske karijere je Uljez (The Intruder, 1962.), koji se bavi temom rasizma. Za razliku od ostalih njegovih filmova, ovaj nije ostvario financijski uspjeh, ali je s vremenom prepoznat kao društveno važan i hrabar projekt kad je u pitanju prikazivanje “teških” tema.
Ono po čemu će Roger Corman svakako ostati upamćen je i serija filmova inspiriranih djelima Edgara Allana Poea. U tom kontekstu svakako treba spomenuti filmove Jama i klatno (The Pit and the Pendulum, 1961.) te Maska crvene smrti (1964.) koji su značajno doprinijeli popularizaciji gotičkog horora.
Producent s izvrsnim “okom” za talente
Kao producent, Roger Corman će pak ostati upamćen po svojoj sposobnosti da prepozna i potakne nove talente. Njegova producentska kuća New World Pictures bila je inkubator za brojne mlade nade u filmskoj industriji koji su kasnije postali istaknuti redatelji i producenti. Među njima su Francis Ford Coppola, koji je režiser i scenarist filma Demencija 13 (Dementia 13, 1963.), dok je Corman producent. Istu ulogu Roger Corman je imao i u romantičnoj kriminalističkoj drami Opasna djevojka (Boxcar Bertha, 1972.) koju je režirao Martin Scorsese, čiji je rani rad Opasna djevojka (Boxcar Bertha, 1972.) bio produciran pod Cormanovim okriljem, dok je Ron Howard svoju akcijsku komediju Grand Theft Auto (1977.) režirao pod okriljem Cormanove produkcijske kuće New World Pictures.
Dakle, Cormanov utjecaj na filmsku industriju daleko nadilazi njegove vlastite filmove. Njegova filozofija “brže, jeftinije i bolje” postala je model za neovisnu produkciju, a njegova sposobnost da maksimalno iskoristi ograničene resurse postala je legendarna baš kao i njegov utjecaj na kreativce koji su svoje prve redateljske korake napravili pod njegovom paskom. Prepoznala je to i američka Akademija filmskih umjetnosti i znanosti (AMPAS) koja mu je 2009. uručila Oskara za životno djelo.
Male uloge, velika zahvalnost
Treba svakako spomenuti da je Roger Corman u Hollywoodu ostavio trag i kao glumac. Naime, pojavljivao se uglavnom u manjim ulogama i to u filmovima redatelja koji su svoje prve filmske korake napravili s njim te su mu se na neki način htjeli odužiti. Tako, primjerice, njegovo ime zamjećujemo i glumačkoj postavi filmova Kum II (The Godfather Part II, 1974.) Francisa Forda Coppole, Kad jaganjci utihnu (The Silence of the Lambs, 1991.), Philadelphia (1993.) i Mandžurijski kandidat (The Manchurian Candidate, 2004.) Jonathana Demmea, Apollo 13 (1995.) Rona Howarda…
Neumorni filmski radnik aktivan je bio i u desetom desetljeću svoga života. Kao 91-godišnjak bio je producent SF akcije Smrtonosna utrka 2050. (Death Race 2050, 2017.), a radio je i nakon toga. Ne čudi stoga što je još u svojoj aktivnoj fazi imao prilike vidjeti dokumentarni film Corman’s World: Exploits of a Hollywood Rebel (2011.), redateljski debi Alexa Stapletona, koji je premijerno prikazan na Sundanceu i Filmskom festivalu u Cannesu.
Nema sumnje, Rogera Cormana pamtit će se kao strastvenog filmaša čija će inovativnost u produkciji i neosporna hrabrost u pomicanju granica što se može postići čak i s najmanjim proračunima, još dugo biti inspiracija budućim generacijama redatelja.
