Redateljica Rebecca Miller puno je toga pokušala. No, iako romantična glazbena komedija She Came To Me ima niz zgodnih detalja, kao cjelina ne funkcionira najbolje.
Od svih velikih svjetskih filmskih festivala, Berlinale je oduvijek bio onaj koji je više naginjao politici, a manje glamouru. Ima tu dosta poveznica s njegovom geografskom lokacijom. Ipak je riječ o festivalu koji je odrastao u razjedinjenom Berlinu, u samo središtu sukoba Istoka i Zapada.
Zato je odluka da će 73. Berlinale otvoriti romantična komedija She Came To Me privukla dosta pažnje. Možda su u Berlinu u ovim teškim vremenima, kada usred Europe gori ratni plamen, odlučili krenuti putem slogana „vodite ljubav, a ne rat“, tko bi ga znao. No, jedno je sigurno. Pred film Rebecce Miller stavljena su golema očekivanja. Očekivanja koja, na žalost, nisu do kraja ispunjena.
Humoristična drama o skladatelju
She Came To Me romantična je humoristična drama o skladatelju Stevenu (Peter Dinklage). Iako na prvi pogled ima sve što bi čovjek poželio, uspješnu karijeru, lijepu suprugu i idiličan brak, duboko je nezadovoljan i depresivan. Supruga, psihijatrica Patricia (Anne Hathaway), je brižna i puna razumijevanja, ali isto tako i osoba koja voli sve kontrolirati. I taman kad pomisli da je zapeo u svojem životu, Steven upoznaje Katrinu (Marisa Tomei), kapetanicu riječnog tegljača, koja je bolesna – „ovisna je o romantici“. U razigranoj Katrini skladatelj otkrije svoju muzu.
Od samoga početka jasno je da redateljica hoda na tankoj niti. Da je od ove priče odlučila napraviti emotivnu dramu, punu plača i jadanja, bio bi to puno sigurniji put. No, ne i uzbudljiviji.
Da je od priče odlučila napraviti suludu komediju a la Almodovar, bio bi to uzbudljiviji put. No, ne i toliko siguran.
Rebecca Miller odlučila je, pak, krenuti srednjim putem. Pokušati obuhvatiti najbolje iz oba svijeta drame i humora. Nimalo čudno, jer i njezina prethodna dva filma Maggie ima plan i Privatni život Pippe Lee, također su imali tu mješavinu. Mješavinu koja u pravim rukama može biti čarobna, ali vrlo lako se pokvari.
She Came To Me doista ima puno toga ponuditi gledatelju. Od šarmantnih likova, preko niza uspjelih šala i odlične glazbe Brycea Dessnera, no pregršt zgodnih trenutaka ne postane zadivljujuća cjelina.
Neskladna cjelina
Ima scena u filmu u kojoj je skladatelj Steven na probi svoje nove opere. Gleda sjajnu pjevačicu kako joj upute daje respektabilna redateljica. I jako je nezadovoljan. Svi rade svoj posao dobro, ali nedostaje magija, ono nešto što ni on sam ne može najjasnije objasniti. Iako to u svojoj glavi najjasnije vidi.
Upravo takav je film She Came To Me. Ima tu svega – i srednjovječne krize i politike i humora i opere i romanse i orastanja… No sve je to niz zgodnih elemenata koji nemaju neku preveliku manu, ali nikada se ne spajaju u nezaboravnu cjelinu.
