U domaća je kina došao dječji božićni film Kapa redatelja Slobodana Maksimovića. U razgovoru za Kinofilm, redatelj otkriva kako je odlučio snimiti film za djecu, koje to važne poruke film šalje i odakle ovom božićnom filmu toliko čarolije.
Božićna filmska priča o prijateljstvu i dobroti – slogan je kojim se promovira djeečji film Kapa. Priča o devetogodišnjem Eriku, koji živi u domu za nezbrinutu djecu, i sedmogodišnjoj Luciji, djevojčici iz dobrostojeće obitelji, doista je film koji budi najljepše osjećaje. A za to je najzaslužniji Slobodan Maksimović, hvaljeni slovenski redatelj koji potpisuje ovu filmsku božićnu priču.
Glavne uloge tumače mladi Gaj Črnič i Kaja Podreberšek, a pridružuju im se Ajda Smrekar, hrvatski glumac Frano Mašković, Mojca Fatur i René Štúr. Producentica filma je Ida Weiss, a hrvatske koproducentice su Marina Andrea Škop i Darija Kulenović Gudan.
U razgovoru za Kinofilm, redatelj Slobodan Maksimović otkrio je niz detalja o filmu Kapa.
Jedan ste od najagažiranijih redatelja u Sloveniji, s dva dugometražna filma koja su osvojila brojne nagrade, nekoliko kratkih i tv serija. Kako to da ste se odlučili snimiti film za djecu?
Pri odabiru projekta uvijek je na prvom mjestu dobar scenarij. Kapa me je dirnula svojom iskrenošću. Čitajući scenarij osjetio sam da me vraća u djetinjstvo. Otac sam dvije prekrasne kćerke i shvatio sam da imamo jako malo kvalitetnih domaćih filmova za djecu, a takvi sadržaji su itekako potrebni za odgoj najmlađih. Siguran sam da će film biti jako koristan i starijima.
Kako je bilo raditi s djecom glumcima?
Izvrsno. Oni su kao nov kompjuter s odličnim procesorom i puno memorije. Ključno je napraviti dobar casting i onda je sve lakše. Bilo mi je veliko zadovoljstvo raditi sa svom djecom na setu, a posebice sa Kajom i Gajem. Kada čitatelji pogledaju film vidjet će o čemu govorim. Najsretniji sam bio jer se u više mjeseci rada na filmu nisu nikada posvađali, a prijateljstvo traje i danas.
Kapa je vjerovatno jedini božićno-novogodišnji film na ovim prostorim namijenjen djeci. Zanimljivo je da nikada do sada nije bio snimljen sličan film. Recite mi je li Kapa zapravo sretno dijete?
Da pojasnimo čitateljima, Kapa je nadimak od glavnog junaka Erika. Dobio ga je jer nikada ne skida kapu koju mu je isplela majka. Erik vjeruje da ga ona štiti od neprilika i usamljenosti. Kao i svako dijete na planeti Kapa ima sretne i nesretne momente. Ako se upustimo dublje u pojam sreće mislim da je sreća samo posljedica naših postupaka. Erik se za svoju sreću bori sam. Ne smijem više otkrivati.
Muzika u filmu dodatno diže blagdansku atmosferu i pretvara scene u čaroliju, je li bilo teško postići blagdansku atmosferu u filmu?
Svi božićni filmovi imaju neka svoja nepisana pravila koja su se stvarala prije svega u holivudskim filmovima i teško ih je izbjeći. Trudili smo se da u našem filmu pokažemo što više naše tradicije i kulture i mislim da smo uspjeli u tome. Jedna Austrijanka koju sam upoznao na festivalu Njemačkoj mi je rekla da joj je naš film jako čaroban i da je podsjeća na “istočne” zemlje. To mi je bio veoma simpatičan kompliment.
Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočili snimajući film?
Na našim prostorima je najveći izazov uopće snimiti film. Ne bih sada o tome kako je teško snimati jer postoje mnogo više zanimanja na svijetu koja su zaista teška. “Pamtim samo sretne dane” rekao je jedan veliki pjesnik.
Hoće li Kapini roditelji shvatiti napokon poruku? Koje su to poruke koje film prenosi?
Ako se ijedna osoba na svijetu promjeni zbog našeg filma ja ću biti presretan. Alkohol na našim prostorima je ozbiljan problem i dobro je da razgovaramo o tome. Jedan kolega redatelj je izjavio da poruke šaljemo putem SMS-a, a film je mnogo više od toga. Film, kao i druge umjetnosti postavljaju pitanja i otvaraju teme za razgovor.
Znamo da je to božićni film za djecu, no sigurna sam da bi ga trebali pogledati i odrasli, slažete li se?
Apsolutno. Mi odrasli odgajamo djecu i usmjeravamo ih na pravi put.
Osim kino distribucije namjera je da Kapa će se prikazivati i u školama. Film dolazi s metodičkom razradom za razgovor s djecom nakon filma. Koliko je važno s djecom pričati o temama kroz filmski medij?
Zbog toga se i snimaju filmovi, rade predstave i slikaju slike… da komuniciramo, da otvaramo nove poglede na svijet, da produbljujemo naše znanje. Bez umjetnosti smo nitko i ništa. Dovoljno je pogledati ekonomsko i socijalno razvijene države i shvatit ćete da su veoma kulturno bogate. Tako je bilo i kroz povijest. Zato je bitno da konzumiramo umjetnost i bogatimo svoj duh.
