Najnoviji film redatelja Pedra Almodóvara Susjedna soba bavi se zahtjevnom temom smrti i dostojanstvenim okončanjem života. Ovo je pomalo razočaravajuće ostvarenje u njegovom opusu. Glavna mana filma je što ne posjeduje emocionalnu snagu kojom će u sebe povući gledatelje i “slomiti im srce”. Glavne uloge u filmu tumače oskarovke Tilda Swinton i Julianne Moore.
U naša kina stigao je film Susjedna soba (The Room Next Door, 2024.) slavnog španjolskog redatelja Pedra Almodóvara. Ovo je njegov prvi dugometražni film koji je snimio na engleskom jeziku. Na ovogodišnjem filmskom festivalu u Veneciji Almodóvar je nagrađen Zlatnim lavom za najbolji film (a treba dodati da je dobio i “najduži aplauz u Veneciji”, punih 17 minuta).
Almodóvar kao najveći gubitnik
Kao takav, na nedavno održanoj dodjeli Europske filmske nagrade došao je u ulozi favorita. Očekivanja su bila zasigurno velika ali ono što je stiglo za njega je zasigurno veliko razočaranje. Naime, Almodóvar se vraća kao najveći gubitnik jer je bio nominiran u četiri “jake” kategorije (najbolji film, redatelj, scenarij i glumica) a nije osvojio ništa.
Ovaj njegov najnoviji film adaptacija je romana What Are You Going Through američke spisateljice Sigrid Nunez, koji je objavljen 2020. godine. Središnje junakinje filma su Martha (Tilda Swinton) i Ingrid (Julianne Moore), dvije prijateljice koje su nekoć bile vrlo bliske ali su se vremenom udaljile. Ingrid je u međuvremenu postala cijenjena spisateljica Martha je život provela izvještavajući s ratnih zona.
Cijelu priču pokreće činjenica da Martha boluje od karcinoma a Ingrid to saznaje tijekom promocije svoje najnovije knjige. Ona ju odlučuje posjetiti u bolnici. Tamo doznaje da se ona podvrgla eksperimentalnoj terapiji a njen rezultat tek treba vidjeti. Martha svoju bolest uspoređuje s ratom a Ingrid smatra da je smrt neprirodna, bilo da se radi o nečijoj drugoj ili njezinoj, te ima veliki strah od nje.
Zahtjevna tema
Uskoro se pokaže da Marthina terapija nije donijela željene rezultate. Odlučuje okončati svoj život pilulom koju je kupila na “dark webu”te predlaže svojoj prijateljici da joj bude društvo, u susjednoj sobi, u tim njezinim posljednjim danima života. Sudionik čitave priče postaje i njihov zajednički prijatelj i ljubavnik Damian (John Turturro).
Kao što je vidljivo, Almodóvar se prihvatio zahtjevne teme smrti i težnjom za dostojanstvenim okončanjem života. Dodatno, on se tu bavi i temom prijateljstva i ljubavi koju taj odnos sa sobom donosi. One koji malo bolje poznaju film, glavna tema ovog filma, možda će ih podsjetiti na Život je more (Mar Adentro/engleski naslov: The Sea Inside, 2004.), mlađeg Almodóvarovog kolege Alejandra Amenábara.
Ugođaj filma na trenutke je jako blizak kazališnom (pogotovo prvi susret Marthe i Ingrid u bolnici). Susjedna soba je film koji možemo svrstati među one “brbljive”. To je jedna komorna drama čiji ritam je prilično spor ali nekako sve to bezbolno teče. Ipak, film ima jednu veliku manu koju će svaki gledatelj osjetiti.
Bez potrebne doze emocija
Almodóvar pred kamerama ima dvije vrhunske glumice i oskarovke Tildu Swinton (Michael Clayton, 2007.), koja je bila njegov četvrti adut među nominacijama za Europsku filmsku nagradu i Juliane Moore (Zauvijek Alice/Still Alice, 2014.). Njima dodijeljene uloge itekako pašu (dodajmo da se Swinton pojavljuje u završnici filma i u ulozi Marthine kćeri). No, scenaristički, a pomalo i glumački, veliki problem ovog filma su dijalozi. Oni na trenutke djeluju prilično “neprirodno” a vrlo često su izgovoreni poput kakve recitacije, daleko od nekog uživljavanja u lik koji se glumi (u većini slučajeva taj problem je prisutan kod J. Moore).
Rezultat gore opisanog je da je film lišen prave doze emocija koja bi mogla povući publiku u svoju priču. Nakon odgledanog filma imate dojam da vam nešto jako fali. Jednostavno, scenarij i izvedba nisu dovoljno jaki da film u cijelosti dopre do vas onako kako bi trebao. Tema kojom se Almodóvar bavi je idealna za “slomit srce” gledateljima ali Almodóvar je daleko od toga.
Almodóvar je filmom Susjedna soba očarao Veneciju. No, nekako se čini da je ta nagrada zapravo svojevrsno vraćanje duga prema ovom velikom španjolskom redatelju. No, iako je malo razočaravajući u opusu velikog Almodóvara, svejedno je riječ o kvalitetnom filmskom ostvarenju.
